Ni hotela, ni marine. Ni milijuna, ni radnih mista. Ni ulaganja, ni razvoja. Ni bogatih stranaca, ni turista. Samo brda troske koju vjetar raznosi i kovitla, koja se zavlači pod nokte, škripi pod zubima i zapunjava plućne alveole.
Dalmatino, crnon šljakon pritrujena…
To je požutjela slika Dugog Rata i nekadašnje tvornice ferolegura “Dalmacija”. Požutjela od stajanja, od potrošenih godina života građana.
- Englezi nisu ništa popravljali, oni su eksploatirali! Iz šljake su vadili krom za prodaju, a nama su ostavili cijelo brdo šljake, u što se možete i sami uvjeriti. Institut "Dr. Andrija Štampar" utvrdio je 2011. godine da samo prerađena troska sadrži krom 6, koji je kancerogen, te policikličke aromatske ugljikovodike, to su tzv. PAH-ovi, koji su štetni za zdravlje. Još 2015. godine investitori su dobili rok od četiri godine za sanaciju, danas je 2021., ali ništa se nije promijenilo - kaže Tonči Bauk, novi neovisni gradonačelnik Dugog Rata.
Ističe da bivše općinske vlasti već deset godina nisu reagirale u vezi sa sanacijom tvornice, iako su tražile prijenos vlasništva dijela zemljišta. Vlada godinama s Englezima pokušava postići nagodbu po kojoj bi ulagači platili 25 milijuna kuna penala za neovlašteno crpljenje minerala, a istovremeno bi im prodala preostali dio zemljišta na platou - na koje je uknjižena Republika Hrvatska - po cijeni od 115 eura za kvadrat, iako četvorni metar realno vrijedi barem 400 eura - veli načelnik.
"Projekt uvala" osnovana je za 20.000 kuna, a osnivač joj je tvrtka "Topaz limited" s Malte. Mediteranskog poreznog raja. A tko je osnovao "Topaz", teško je reći, navodno neki investicijski fondovi, možda bi prodavači hrvatske državne imovine mogli nešto više reći o tome, kad već s njima planiraju ponovno poslovati.
- Tražimo od Vlade da zaustavi tu nagodbu i da Dugom Ratu dodijeli površinu na koju je uknjižena država, a to je trećina cijelog platoa. Tako bismo se mogli uključiti u projekt sanacije i aplicirati na odgovarajuća europska sredstva i nacionalni program oporavka, koji imaju novca za takav rad, ili za tzv. brownfield mjesta - kaže Bauk.
Općina bi na dijelu platoa koji je još uvijek u državnom vlasništvu dodala poslovni inkubator, prostore za čistu industriju, obrtništvo, IT sektor i slično, a koji dio je ispresijecan dijelom koji su Englezi davno kupili u turističke svrhe.
- U svojim su planovima zamislili 3300 kreveta, a Dugi Rat ima 2500 stanovnika. Tko bi sutra radio u takvom kompleksu, koji konobari, kuhari, sobarice i slično?! Željeli bismo kvalitetnije poslove, koji bi bili održivi tijekom cijele godine. Mate Rimac mogao bi doći ovamo i sagraditi tvornicu automobila. Na ovaj način ništa nije učinjeno. Čini se da je je njima cilj samo preprodaja zemljišta - pribojava se načelnik.
Kaže, samo su kupovali vrijeme i eksploatirali minerale. Platili su 10 milijuna eura za trećinu zemljišta bivše tvornice - ostale dvije trećine su pomorsko dobro i državno zemljište. Površina cijelog kompleksa je oko 200.000 kvadrata. Godinama govore o megalomanskom ulaganju teškom 250 milijuna eura, mijenjaju planove, vodeće ljude, tvrtke, tko bi to sve više i pohvatao, govori Bauk.
Zato se uključuje Općina. U čijoj nadležnosti je donošenje urbanističkog plana uređenja, a taj dokument nužan je Englezima za ponuđene izmjene turističkog projekta s marinom, hotelom i raznim drugim sadržajima.
- Mijenjat ćemo UPU kako odgovara nama, odnosno našim građanima. Vlada ih je davno mogla izbaciti iz igre jer nisu sanirali područje, iako su to morali učiniti. A Zakon o zaštiti okoliša isključuje vlasnike kada je u pitanju zdravlje ljudi i zaštita okoliša. Dakle, moralo se nešto učiniti, ali nije - naglašava načelnik Dugog Rata.
A građanima je odavno puna kapa svega. Ako pitate članove Građanske inicijative "Za Dugi Rat", sve što se događa puste godine je više nego skandalozno, a još gore je što sve moguće vlasti o svemu šute. Izuzetak je novi načelnik.
- Deset godina mi udišemo moguće najgore bolesti! Neprocjenjivo! Zato sam tim takozvanim ulagačima nekidan na skupu, gdje su predstavljali svoje najnovije planove, donijela fino mljevenu trosku, prah, i zamišala im u vodu. Nešto ala cedevita. Nek popiju ako troska nije škodljiva. Odbili su, a njihov odvjetnik Kruno Peronja još je energično izmaknuo svoju čašu, skočivši na noge ko oparen. Previše mu je, a šta mislite - je li previše našim plućima - pita se Ivana Pločkinić, jedna od članica Inicijative.
Sanja Vitaić, Antonieta Trgo i Ivana Pločkinić ne mogu vjerovati da nitko ni trznuo nije na vapaje mještana dok vjetar godinama mjestom raznosi čestice troske koji se zavlače u kuće, stanove, dječje sobe i dišne organe.
- Evo, pronašli smo doktorsku disertaciju Zlate Knezović, koja je 2016. godine doktorirala na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu s radom "Studija utjecaja okoliša na sadržaj teških metala u mekoniju novorođenčadi Splitsko-dalmatinske županije". Jedan od zaključaka rada je da na području općine Dugi Rat prva stolica novorođenčadi ima značajno veće koncentracije teških metala, poput kroma i nikla, za razliku od stanja u ostalim jedinicama lokalne samouprave - iznose jak argument naše zdvojne sugovornice, pitajući se zar to nije dovoljno da državni aparat reagira.
Članovi građanske inicijative digli su na noge mještane kronično izložene česticama. Kažu, godinama su vjetrovi ravnali brdo troske čije se najsitnije čestice talože po dišnim organima Dugoraćana.
- Troska nije bila opasna dok je bila na gomili, odnosno pakirana u tzv. "bombone" i pohranjivana u zemlju ispod nekadašnje tvornice. Ali, Englezima je trebala zarada, pa su to sve prekopavali i godinama crpili krom koji je nestabilan, oslobađajući u toj manipulaciji kancerogene čestice. Slično je kao kod azbesta: ako ga ne dirate, ako je u komadu, nije škodljiv. Ako ga lomite, oslobađate opasne mikročestice. Drugi problem su te PAH čestice, policiklički ugljikovodici koji tek na suncu pokazuju svoju škodljivu narav - tvrde dobro pripremljene aktivistice.
Iznose i pregršt informacija o stranim investitorima za koje tvrde da samo zamagljuju svoje prave motive - špekulativno poslovanje i preprodaju zemljišta - čestim izmjenama pravnih, osnivačkih, statutarnih i kadrovskih odredbi, netransparentnim poslovnim izvještajima, nejasnim vlasničkim odnosima, registracijama u poreznim oazama, angažiranjem raznih odvjetničkih društava koja zastupaju tko zna čije stvarne interese. Teško je iz jednog susreta i pratiti koliko duboko su zašle istražujući investitore. Govore da ulagačima financijske obveze daleko nadilaze imovinu i da su odavno zreli za stečaj.
Mještani im pružaju potporu. Tako su Karlo Tomić i Mate Spain nekidan plivali iz bračkih Postira do Dugog Rata:
- Morali smo nekako podržat mještane, pa smo plivali: išli smo tri ure i dvadeset minuta, bilo je mora i vitra, pa smo učinili dvanest kilometara umisto sedan i po, koliko iznosi najkraći put. Nema veze, zato nam je na dočeku bija šou: vatrogasci, navijanje, pisma, baklje. Evo i na mulu lipo piše: "Jači od radijacije!" Eto, sve kontra šljake! - viče Karlo.
Ivana, Sanja i Antonieta još kažu:
- Triba zaustavit tu nagodbu države i "Projekta uvala". Ako Englezima prođe nagodba - mi smo totalno u banani. Proći će još deset godina i ništa se riješit neće. Samo će vitar puvat, sunce grijat, mi umirat, a oni zarađivat. Pa oni ni ured nemaju u mistu, a govore o stotinama milijuna eura ulaganja. Evo, registrirani su na adresi Poljička cesta 133, a te adrese nigdi nema! Morali su sve sanirat do 2019. godine. A nisu. Onda je morala država. A nije ni ona. Ništa bolje nisu bile ni županijske, a ni bivše općinske vlasti. Svi izdaleka odlučuju o našoj sudbini i zdravlju, a jedino mi udišemo taj otrov.
Zato se građanska inicijativa i uključila u rasplet dugoratske trakavice, započete još 2006. godine, i prodaje Englezima:
- I Općina i mještani žele da Republika Hrvatska svoj dio zemljišta na platou prebaci svojim građanima, odnosno Dugom Ratu. Samo tako ćemo i mi konačno imat pravu snagu glasa...
Dotle, prije svakog izlaska iz kuće vrh kažiprsta gurnite ravno u usta, pa pravo u vis: da se vidi s koje strane Eol mjestom puše i raznosi šljaku. Dalmatino, ružo vjetrova…