Nažalost, moramo istini pogledati u oči i reći da smo pravi nered od države!
Države koja ne može zaštititi vlastite nekretnine, a ponajviše uvijek atraktivno pomorsko dobro. I to parcele u koje more doslovno "tuče", gdje se ne zna "tko pije, a tko plaća", jer ni nakon 30 godina od državne samostalnosti nemamo utvrđene granice pomorskog dobra, piše Slobodna Dalmacija.
To su brzo "skužili" stranci i "leva-leva" kupuju zemljišta uz more, grade bez dozvole, devastiraju okoliš, gospodare pojasom koje je vlasništvo svih nas. Najnoviji slučaj imamo iz Piska, mjesta uz obalu koje administrativno pripada gradu Omišu, a gdje su odavno i domicilni stanovnici i još više vikendaši napravili kuću do kuće, jedni drugima gledaju u "pjat", ali uz tu gužvu u prostoru ipak imaju čisto, kristalno bistro modro more.
Uz uvjet da mogu i pristupiti tom prirodnom bogatstvu, jer mnogo njih se odluči zatvoriti prolaz do plaže, ograditi nešto što smatra "svojim", iako je riječ o pojasu pomorskog dobra na kojem po zakonu nema vlasništva. To bi bilo u redu jedino ako mu država izda koncesiju, a i ona predstavlja samo korištenje nekog prostora, ne i vlasništvo nad njim.
Mnogo naših građana, nažalost, još uvijek ne percipira što je to pomorsko dobro – obalni pojas koji od srednje razine mora ide šest metara u dubinu kopna, na kojem je zabranjeno stjecanje prava vlasništva, što znači da je zabranjeno bilo kakvo trgovanje nekretninama u toj zoni.
Unatoč svemu, netko je u Pisku uspio strancu prodati zemljište tik do mora, pa smo na licu mjesta, na području koje domaći svit zove Stari porat, svjedočili građevini koja se diže doslovno dva centimetra od mora, a dio terase je iznad morske stijene, na samoj "mrkinti"...
– Pogledajte, doša čovik i gradi na zemlji starog Rina. Tu je mulić još od vrimena Austro-Ugarske, a Rino je prije skoro pedesetak godina bija bog u Katastru i izgradija je tu sebi kućicu za brod koja sigurno ima dozvole. Ali to je bila prizemnica, a ovi danas gradi na tri kata – u povijest zemljišta koje u "papirima" čine kuća od 55 četvornih metara i dvorište od 62 kvadrata uz samo more, te parcelu na "gornjoj razini" od 207 kvadrata, uvodi nas mještanin (podaci poznati redakciji) koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman.
Spustili smo se do famoznog gradilišta na moru koje nema ni propisanu ploču s nazivom investitora radova, izvođača, nadzora, broj građevinske dozvole, datum početka gradnje... Doduše, u spisima piše da je vlasnik zemljišta jedna splitska tvrtka koja je, prema podacima iz sudskog registra, izbrisana još prije četiri godine.
– Lani se još ta zemlja prodavala za 250 iljada eura. Sad je vlasnik parcele Belgijanac, bogati plastični kirurg, i sad on gradi lipu kuću, eno vidite je, na tri kata – pokazuje nam jedan od susjeda "najfriškije" građevine pod borovima, tik uz more, te dodaje:
– Ima van ovo dozvolu, jer je stari Rino to sve sebi odavno napravija papirnato.
Na našu primjedbu da na pomorskom dobru nema vlasništva, a i ta dozvola, ako uopće postoji, datira iz prošlog stoljeća, iz države koja više ne postoji, sugovornik uzvraća, pokazujući na ormarić na samom rubu terena na kojem se gradi:
– A zašto onda ima spoj na struju?
Istina, na vrhu zemljišta koji se poprilično strmo spušta prema maloj uvali, postavljen je ormarić s priključkom na električnu energiju, a uz rub su i novoizgrađene stepenice, friško naliveni beton.
– Ovde van rade Belgijanci. Njih je sedan-osan. Tu spavaju u jednon apartmanu, na drugon kraju sela. No, jučer je bila policija, pa ih danas nema – prisnažuje drugi jedan susjed kojeg baš novinarska ekipa i nije previše iznenadila, budući da je u Pisku puno kuća čiji su vlasnici inozemni državljani.
Kupili su zemljišta, pa gradili i Francuzi i Talijani, i Nijemci, ali nitko kao ovaj Belgijanac.
– Metar zemlje je dvista eura, nama skupo, strancima nije. Sve više ih je tu – dodaje treći mještanin Piska, kojeg smo sreli na kraju Puta Vrulje ispod koje se paralelno, dolje na moru, gradi objekt koji svojim gabaritima izlazi iz dozvoljenih, ujedno devastirajući i morski okoliš – plažu, borove...
– Ma, nećemo moć ni do Staroga porta sada prić. Napravija čovik skale do svoje zemlje, na prolazu koji je bija put, ali kad se spustiš s njima ulaziš u njegovu zemlju, u njegovo vlasništvo i ne možeš do mora – ovoj našoj debati oko pomorskog dobra pridružuje se starosjedilac, pa i on s čuđenjem gleda što je to sve Belgijanac - zapasa.
Odgovor na pitanje koliko ovdje ima legalnog, zatražili smo od nadležnih službi. Iz Državnog inspektorata kažu da su "zaprimili prijavu za devastaciju", te je "predmetni podnesak uvršten u plan rada građevinske inspekcije", pa će nas izvijestiti o obavljenom inspekcijskom nadzoru.
Iz Grada Omiša stiglo nam je njihovo očitovanje.
– Komunalni redar je, postupajući po prijavi od 10. studenoga, obišao navedenu lokaciju. Utvrđeno je da se na terenu nalazi nedovršena zgrada te je redar zatekao radnike. Prema dobivenim informacijama, vlasnik objekta navodno želi otkloniti nedostatke na građevini temeljem Zapisnika o postupku izdavanja uporabne dozvole izdanog od županijskog Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš.
Iz navedenog Zapisnika vidljivo je da postoje značajna odstupanja u gradnji, da nije formirana građevinska čestica kako je određena u odobrenju za izgradnju, a redar je uočio i da gradilište nije propisno obilježeno, pa je zbog svega cjelokupna prikupljena dokumentacija već 13. studenoga proslijeđena Državnom inspektoratu – navodi se u odgovoru koji potpisuje Zorica Terzić, voditeljica Odsjeka za javne površine i zakup.
Sada samo treba sačekati što će institucije i napraviti. Kako ne bi, kao što je uobičajeno, sve ostalo "mrtvo slovo na papiru", dok sporne građevine doslovno rastu iz mora.
Uz napomenu – šteta je već napravljena za okoliš dok se beton "nalivao" uz ivicu mora, otpad je završio u moru, došlo je do zamućenja i time izravno ugrozilo morsku floru i faunu.