Tijelo Ane Vuković (74) pronađeno je u kupaonici stana u Vinkovačkoj ulici u Splitu u utorak 26. siječnja 2010. godine, malo poslije 16 sati. Žena je ležala u kadi na prsima, odjevena u gornjem dijelu, a razodjevena od struka nadolje.
U stan je kroz prozor ušao pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja i pronašao je. U intervenciju se krenulo nakon zabrinutih poziva njezinih sinova da se majka Ana nikome ne javlja nakon što je otišla prozračiti stan svoje zaove koja je živjela u Francuskoj.
Kako bravar, kojeg su pozvali, nije mogao ući u stan jer su na ulazu bila blindo vrata, pozvan je u pomoć njihov poznanik, pripadnik HGSS-a, koji je ušao u stan na četvrtom katu kroz poluotvoreni prozor. Nakon pronalaska tijela, šokirao se i nije ništa dirao upravo zbog straha da se radi o zločinu.
Pozvani su policija i vatrogasci koji su skinuli ulazna vrata te su svi ušli u stan. Unatoč strahu pripadnika HGSS-a da se radi o zločinu, prva pretpostavka policije bila je da je žena pala prilikom ulaska u kadu i udarila se te tako preminula. Toj pretpostavci pridonijele su i dvije razderotine na čelu pokojnice.
Međutim, u trenutku kada je došao mrtvozornik, pridignuo tijelo i ugledao rane na prsima, situacija se stubokom promijenila. Stan je postao mjesto zločina i u trenu su ga morali napustiti svi koji su do tada ušli.
Dvije smrtonosne rane
Prema prvom pregledu mislilo se kako je žena podlegla ubodnim ranama, ali obdukcija je razriješila dilemu.
– Žrtva ima dvije strijelne rane kroz prsni koš i prostrijel desne ruke. Obje rane na prsnom košu bile su smrtonosne. Desnu nadlakticu je prostrijelio metak koji je prošao kroz prsni koš. Moje mišljenje je kako je u kadu bačena nakon smrti, a kada je nađena, bila je mrtva već nekoliko sati – naveo je patolog u nalazu.
Osim tih tragova, na tijelu su, uz krvne podljeve na čelu od jakog udarca, nađene i modrice na vanjskom dijelu šake jedne ruke te na podlaktici i nadlaktici. Krvni podljev na nadlaktici nalazio se uz mjesto gdje je slomljena kost od metka koji je prostrijelio tkivo.
Što se tiče ozljeda na čelu, Ana Vuković zadobila ih je za života, potvrdio je nalaz obdukcije. Pretpostavljalo se da ju je ubojica udario po čelu tupo-tvrdim predmetom, možda i samim pištoljem, neposredno prije negoli ju je ustrijelio.
Nisu nađene ni čahure ni zrna metaka jer je ubojica bio dovoljno hladne glave da ih pokupi. Rane su bile prostrijelne te se zrna nisu zadržala u tijelu.
Prema karakteristikama rana procijenilo se da je Ana Vuković usmrćena iz pištolja marke CZ M-57 TT kalibra 7,62 mm, poznatijeg kao “tetejac”. Taj pištolj ima veliku udarnu moć te zadaje u pravilu prostrijelne, a ne ustrijelne rane.
U prilog tome išla je i činjenica da je metak koji je prošao kroz prsni koš i pogodio ruku slomio kost u koju je udario. Kod pucanja iz blizine, pogotovo u malim zatvorenim prostorima, postoji velika mogućnost da dođe do rikošea, tj. odbijanja metka o čvrste površine.
Balističari su poslije utvrdili kako je u nesretnu ženu pucano s udaljenosti od metar do metar i pol. Kako nitko od susjeda nije čuo pucnjeve, policija je uzela u obzir mogućnost da je ubojica koristio prigušivač.
Uzeti su biološki tragovi s tijela kako bi se dokazao ili isključio spolni delikt. Već prema prvim tragovima nije se sumnjalo da se radi o silovanju, već se pretpostavljalo da je žrtva razodjenuta kako bi se istraga skrenula na krivi trag.
Na analizu je poslan i sadržaj uzet brisom ispod noktiju žrtve. U stanu je nađena rasparana suknja nesretne žene, ali nije nađena jakna ili kaput koje je sigurno imala zbog hladnog vremena.
Također je nađen njezin novčanik u kojem je bilo 100 kuna. Ormari i ladice bili su uredno zatvoreni i nije bilo tragova da ih je netko pretraživao, što je upućivalo na to da nije riječ o ubojstvu iz koristoljublja, tj. pljački.
Iako stan nije korišten tako da bi netko živio u njemu, zbog čega je Ana Vuković dolazila kako bi ga prozračila, u perilici za rublje bilo je odjeće. Trosjed u dnevnoj sobi bio je razvučen i namješten za spavanje, dok krevet u spavaćoj sobi nije bio korišten.
Omiljena, vitalna
Ana Vuković rodom je iz Slatine, u Splitu je dugo godina radila kao uspješna i mušterijama omiljena frizerka. Živjela je u Slavonskoj ulici, a susjedi su za nju kazali da je bila vrlo vitalna i dobrodržeća gospođa koja je živjela od 2100 kuna mirovine.
Imala je dva sina, od kojih je jedan živio s njom, a drugi je namjeravao kupiti stan u istoj zgradi gdje mu majka živi. Stan u kojem je živjela samo je pet minuta hoda udaljen od stana koji je redovito prozračivala i u kojem je ubijena.
Odlazila je u njega svakih nekoliko dana, a kako se tog dana, nakon što je otišla prozračiti stan u Vinkovačkoj, nije vratila ni javljala na mobitel do poslijepodneva, dvojica njezinih sinova počela su je tražiti, a poslije su pozvala i pomoć. Policija je razgovarala sa susjedima, od kojih je jedan kazao kako je oko 13 sati čuo jauke.
Kako je izjavio, nije mogao točno utvrditi iz kojeg stana i mislio je kako je riječ o obiteljskom nasilju. Ako se radilo o Ani Vuković, inspektori su onda zaključili da je vrijeme smrti moglo biti neposredno nakon 13 sati.
Nesretna žena nije u stan dolazila uvijek u isti sat ni u pravilnim vremenskim razmacima. Taj podatak upućivao je na to da ju je ubojica ili morao pratiti kako bi je zatekao pri odlasku u stan, ili je doznao od nje kada će biti tamo.
U prilog drugoj tvrdnji govori i činjenica da su na ulazu u stan protuprovalna blindo vrata, koja se nisu mogla silom otvoriti. Policija je sa svim članovima obitelji obavila obavijesne razgovore, no ni to nije dalo nikakve rezultate.
Dva dana nakon ubojstva, u četvrtak ujutro, u stanu je obavljena nadopuna očevida, na kojem su, osim istražnog suca Županijskog suda u Splitu i dežurnog tužitelja, bila i četvorica vještaka iz zagrebačkog Centra za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić”.
Dva od četiri stručnjaka bili su balističar i vještak za mikrotragove te je poprište zločina tijekom dodatnog očevida, koji je trajao od devet ujutro do iza podne, pažljivo snimljeno videokamerom. Iz tragova u stanu utvrđeno je kako je mjesto zločina, prije negoli je propisno osigurano, bilo kontaminirano brojnim tragovima osoba koje su ulazile u stan.
Među tragovima je bio i otisak cipele, tzv. gležnjače, zbog kojega je u Zagreb poslana obuća obojice sinova, ali i svih osoba iz stana, uključujući pripadnika HGSS-a, policajaca i ostalih. U nalazu je također navedeno i kako se među otiscima dlanova i papilarnim linijama na zidu pokraj ulaznih vrata i u samom stanu nalaze i otisci tzv. domaćih osoba, tj. stanara zgrade, zatim vlasnice stana te sada pokojne Ane Vuković.
Osim tih uobičajenih tragova, među fragmentima dlanova i otiscima prstiju u samom stanu je bio otisak pripadnika HGSS-a, te jedne od više osoba koje su bile u stanu pri pronalasku tijela, među kojima su bili i vatrogasci te očevidna ekipa.
Dva suđenja sinu
Dva tjedna nakon ubojstva, kao počinitelj je uhićen jedan od njezinih sinova: Damir Vuković, tada star 45 godina. Istražitelji i Državno odvjetništvo su motiv za ubojstvo Ane Vuković pronašli u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, prema kojemu je nakon njezine smrti njemu trebao pripasti stan.
Pretpostavljalo se kako je ubojica ruku u kojoj je držao pištolj umotao u njezin kaput te je tada pucao u nju. Tako je dodatno prigušio pucnje i spriječio raspršavanje barutnih čestica po sebi.
Nakon toga je oružje, zrna i čahure te njezinu odjeću bacio. Na Županijskom sudu u Splitu provedena su tri suđenja, dva puta je osuđen, da bi u konačnici 2020. godine bio pravomoćno oslobođen optužbe.
Tijekom suđenja svjedoci su potvrdili kako je Damir Vuković u vrijeme ubojstva bio na drugom kraju grada pa s obzirom na vremenski odmak nije mogao počiniti zločin i očistiti tragove.
Kako su tijekom deset godina držali da su uhitili ubojicu, smrću Ane Vuković nitko se od službenih organa nije bavio. Kada su odbačene optužbe protiv osobe za koju su istražitelji vjerovali da je počinitelj, situacija se nije promijenila, tako da je taj slučaj do danas ostao neriješen.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES