Cijela Dalmacija traži drugog spasitelja koji je iz gorućeg audija A4 spasio trogodišnje dijete u prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu predvečer u Kaštel Sućurcu. U strašnoj tragediji su poginuli djetetova 32-godišnja majka i 29-godišnji motociklist koji je i skrivio prometnu nesreću.
Drugog spasitelja smo pronašli mi, ali nagovoriti ga na istup u novinama nije bio baš lagan posao s obzirom da se čovjek nije htio eksponirati niti je u svom herojskom činu vidio bilo što posebno osim osobnog unutarnjeg zadovoljstva da je spasio jednog dječaka i to par sati prije svoga rođendana. Njegovo ime i prezime je Vinko Hrabar, u nedjelju je napunio trideset godina, živi i radi u Sinju sa djevojkom gdje ima svoj obrt za izradu garažnih vrata. Inače je porijeklom iz Kaštel Lukšića. I on i djevojka su povratnici iz Njemačke gdje su se i upoznali. Treba li reći da je njegovo prezime očigledno i njegov životni moto?
O nesreći nerado priča. Cijeli rođendan mu je protekao u košmaru i potrazi za informacijama o tome kako se oporavlja dječak kojeg je spasio. Drugi su mu rekli da je sam sebi poklonio najveći dar za svoj rođendan - jedan spašeni mladi život koji se trebao ugasiti da njega i Ante Šilovića nije bilo.
U trenutku dok smo razgovarali Vinko još uvijek nije znao identitet drugog spasitelja Šilovića.
- Vozio sam oca u Kaštel Lukšić i naletio na prometnu nesreću niti minut nakon što se dogodila. Motor je gorio, a benzina se razlila i po audiiju. Gorio je motor i unutrašnjost vozila. Morao sam najprije pomaknuti poginulog motociklistu koji je ležao mrtav odmah do lijevih vrata Audija kako njegovo mrtvo tijelo, ne bi izgorilo. Pomoglo mi je još dvoje momaka koji su izišli gasiti požar. Nije točno da je poginuli odletio pedeset metara kako se govorilo i pisalo nego je bio pored vozila. Počele su i detonacije u automobilu koji je sve više gorio, a bio je okrenut na krov, priča nam.
Vidio je da je prozor na stražnjem dijelu audija već razbijen. Ugurao se kroz taj prozor da bi kroz dim vidio dijete koje je plakalo.
"Od dima sam već gubio maloga i doslovce sam pipao svugdje te sam uspio otkopčati gornji dio pojasa u sigurnosnoj stolici, ali je problem bilo pronaći i napipati donji dio kopče na pojasu i osloboditi mu nožice. Tada dolazi kao da ga je Bog poslao taj čovjek i otvara ta zadnja vrata audija te mi pomaže osloboditi dijete iz sjedalice - govori nam ovaj hrabri čovjek.
"Auto je trebao svake sekunde eksplodirati i sada smo i nas dvojica i dijete bili ugroženi pa smo se odmaknuli. Kada sam izvlačio dijete vidio san desnu žensku ruku na vozačkom mjestu koja je bila okrenuta unatrag prema djetetu. Ruka se objesila prema bebi, ma užas... Pokušao sam potegnuti tu ruku kako bi pobali izvući gospođu kroz već otvorena desna zadnja vrata audija. Probao je i taj drugi mladi spasitelj, ali smo vidjeli da je žena već mrtva i da joj nema pomoći - kazuje Vinko i slikovito prepričava scene koje nikada neće zaboraviti.
Teško mu je procijeniti koliko je trajala akcija spašavanja, ali misli da se sve odigralo u devedesetak sekundi. Predao je dijete nekome od ljudi koji su stajali u blizini. Vidio je dok su pokojnicu izvlačili iz vozila i čekao dolazak Hitne pomoći da se uvjeri da je beba živa.
- Sve je to trajalo dvadesetak minuta i to će mi ostati urezano cijeli život. Kao i ta ženina ruka,mali dječak kojeg sam prigrlio pa i taj moj suspasitelj.. Junaci su i momci sa aparatima, njih sigurno šestoro koji su regairali brzo,izvadili aparate iz svojih vozila i gasili požar. Poslije sam doznao da je jedan spasitelj bio trideseti u redu u koloni vozila koja je čekala. Ostavio je vozilo i otrčao pomagati. Meni se činilo da je prošla cijela vječnost dok su došli vatrogasci na mjesto nesreće. Ne znam je li to moj dojam od šoka,ali dugo smo mi civili gasili i spašavali i vozilo i sve ono što smo mislili da se nalazi u njemu.
Od dima smo mi mislili da je još netko ostao u vozilu,a onda smo poslije doznali da osim majke i dječaka nikoga nije bilo, kazao nam je.
Vinko nema svoje djece, ali kao da ih ima jer doslovce živi za trenutak da ponovno zagrli dječaka kojeg je sa Antom spasio.
"Pratim sve što se događa sa dječakom kroz medije, dječakovu obitelj nisam upoznao niti su me kontaktirali,niti je to sada važno. Važno je da dijete preživi i da bude dobro, oni su u velikoj boli i nije sada vrijeme za to."
Skromno, ponizno i iz srca nam je ispriča ovu tešku spasilačku priču Vinko Hrabar čije je prezime očigledno i njegov životni program.
