Prije pet godina gospođa Bernardica Baier najavila je kako će se na otok Vir vratiti na ljetovanje, što je redovito činila do 2020. kada je zbog pandemijske krize odustala od putovanja. Ove godine vratila se na otok na kojemu ljetuje već petnaestak godina sa svojom kćerkom Ankicom Jungmann. Gospođa Bernardica ušla je u 99. godinu i ne odustaje svog životnog stila, radosti i ljetovanja u Viru.
- Bog nam je svima dao život i ovu ljepotu da u njoj uživamo. More je predivno, čisto, blagoslovio ga je dragi Bog. Čekala sam cijelu godinu kako bih na ljeto išla na kupanje - kaže gospođa Bernardica koju u virskom naselju Prezida, gdje više od 15 godina ljetuje kod obitelji Cvidrak i Sirovec, svi od milja zovu – baka. Tako je prije svih naziva njezin domaćin i prijatelj Nikola Cvidrak, njegova kćerka Žana Cvidrak Sirovec, zet Goran Sirovec i Nikoline unuke Lana, Lorena Lola i Mila. Kada su na okupu, odaju dojam složne obitelji, a baka Bernardica umjesto uobičajenog pozdrava svima šalje poljupce.
- Nismo se usuđivali putovati u vrijeme korone, pa smo bili doma u Bochumu u Njemačkoj - opisuje Barnardičina kćerka Ankica posljednje dvije godine bez ljetovanja.
- Sada smo opet sretni, jer je na Viru zaista prekrasno. Svugdje smo bili i ljetovali, pa mogu reći da je Jadransko more zaista nešto posebno. Ovo se more ne može platiti - dodaje 72-godišnja Ankica koja je iz rodnog Bihaća u Njemačku otišla 1970-ih, kada je njezina mama Bernardica bila službenica u bihaćkom MUP-u, odnosno tadašnjem SUP-u.
- Ja sam svoju mirovinu zaradila, a onda sam 1990-ih otišla u Njemačku kod svoje kćerke - prisjeća se baka Bernardica. Rođena je u bihaćkoj Dobrenici u veljači 1924. gdje je Bernardica provela djetinjstvo, mladost i zrele godine, ali je potom drugu polovicu života provela i još uvijek provodi u prohladnoj i industrijskoj ruhrskoj oblasti, saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija. Nekoliko tjedana ljetovanja i sunčanja pod jarkim mediteranskim suncem zato okrijepi dušu, pa je baka Bernardica prva na plaži. Ne zaustavljaju je vrućina, jugo ili bura, jedino joj pomisao na unuka Svena potjera misli nazad u Bochum.
- Eh, da mi je ostati na Viru, ali moram kod svog Svena. Planiram ga dovesti na Vir i spojiti s jednom od Nikolinih unuka. Neka živi u Viru. Zdravlje i pamet su ionako najvažniji za život, a hvala Bogu, ja još uvijek mogu sama - kaže Bernardica ne otkrivajući tajnu dugog života, lucidnosti i životne vitalnosti.
- Ne znam zašto sam dugovječna, nemam neki recept. Djeca me paze i njeguju, a valjda sam i zaslužila - poruka je najstarije turistkinje na otoku Viru.