Kad se u srpnju 2017. godine tada tridesettrogodišnji Mirko Gadžo nakon dugog izbivanja iz rodnog Imotskog s obitelji vratio korijenima, imao je skovan plan što dalje. Žena, troje male djece, obitelj na okupu, su mu bili najvažniji, a zbog njih se isplatilo vratiti u rodni kraj.
No, prethodno je trebalo marljivo raditi, stvoriti uvjete za život. Četiri godine kruh je zarađivao u Zagrebu, pa još tri godine u Njemačkoj, i uvijek radio za drugoga. A onda je odlučio da je dosta. Sam će biti svoj gazda.
- Tako je. Kalkulirao sam mjesecima što i kako dalje... U Glavini Donjoj roditelji imaju plodnu zemlju. Pitao sam se zašto ne iskoristiti parcelu u Imotskom polju? Znam iz njihova iskustva da je rad na zemlji, a posebno kad su u pitanju naše tradicionale kulture, težak i izazovan, jer radite takorekuć u tvornici na otvorenom, no ipak sam vjerovao da će mi se isplatiti. No, ni na pamet mi nije padalo saditi neku domaću kulturu, lozu ili žitarice, povrće - veli.
Bobičasto voće
Danima je proučavao aroniju, grmovitu biljku čiji su korijeni u Sjevernoj Americi.
- Bilo mi je interesantno kad sam čuo da su je sadila indijanska plemena i da je vrlo korisna za zdravlje. Osim toga, tržište kod nas, posebno u Dalmaciji, nije zasićeno tim bobičastim voćem koje se koristi u prevenciji više-manje svih bolesti, posebno onih malignih, jer sadrži antioksidans. Cijena soka od aronije kreće se oko sedamdeset kuna.
- Otac je osnovao malo poljoprivredno gospodarstvo još 2003. godine. Uzgajao je mnoge poljoprivredne kulture, držao pčele, proizvodio vrhunski med. To mi je bio jedan od poticaja da krenem. Konačno, 2017., sadim prve mladice aronije. Kako moj otac kao poljoprivrednik nikada nije tražio, ni dobio bilo kakav poticaj, i ja sam postupio isto. Od njemačke ušteđevine kupio sam sadnice aronije, posadio ih i zagnojio. Tek ove godine, kad sam s aronijom napravio ozbiljan posao, zatražio sam i dobio petnaest tisuća eura iz EU fonda, uz prije toga uredno servisiran projekt i sve potrebne papire koje su od mene tražili.
Gaždo je putem Lag Adriona sve sam riješio.
- Tko god misli da su fondovi neka imaginarna priča, vara se. Ako postoji uredan, pripremljen projekt, za sve što želite zasaditi može se dobiti novac. Dakako, treba ga iskoristiti do zadnje lipe i to uredno dokumentirati - veli nam Mirko.
Proizvodnja sokova
Na uređenoj plantaži u Imotskom polju gdje je zasadio oko 800 stabljika aronije za par tjedana krenut će i druga berba. Uz nju Mirko ima itekakve planove za budućnost.
- Prva berba bila je lani i to samo 500 kilograma. Ove godine bit će sigurnih oko 1500 kilograma, a kad moja aronija dosegne punu zrelost, rađat će i deset do petnaest kilograma po grmu. E, sad, dolazimo do onoga o čemu razmišljam kao o konačnom cilju.
- Znači, sam plod nije toliko isplativ na tržištu jer njim vlada uvoznu aronija. No, njezina prerada donosi višestruku dobit koja je između šest i sedam puta veća od prodaje samih bobica aronije, koje se mogu konzumirati niti puni mjesec od berbe. Prerađena aronija služi u prvom redu za proizvodnju soka, pa potom za pravljenje čajeva, džemova, sušenje ploda i njegovu distribuciju. Osim toga, u tom planiranom pogonu prerađivao bih i ostalo voće mojih kolega s obiteljskih gospodarstava.
- Želja mi je da iz Glavine Donje na tržište ode nešto što je prerađeno od zdravog izvornog ploda. Cilj mi je ujutro, čim ustanem, otići raditi u svoj pogon, da bih, nakon ručka, poslijepodneva provodio na polju, i tako iz dana u dan. Želim biti šef samom sebi i vjerujem da će mi se to kad-tad isplatiti.
- Tvrdim da se s aronijom može napraviti vrlo komercijalna priča. Sada sam potpisao ugovor za mjeru 6.3.1. i s ovih petnaest tisuća eura unaprijedit ću proizvodnju aronije. Drugi projekt na koji mislim aplicirati vezan je uz izgradnju spomenutog proizvodnog pogona za preradu voća i povrća i proizvodnju sokova. Tako bih pomogao i ostalim kolegama poljoprivrednicima i pružio im priliku za preradu njihova voća i povrća - kaže na kraju Gadžo.