Možemo mi napisati i milijun riječi kako bismo opisali čarobnost ovog prostora.
Ali nema vajde, fotografije koje vam donosimo više od bilo kojeg pisanog opisa prezentiraju bajku iz srca Gorskog kotara, iz Ravne Gore, zaseoka Hlevci. Čarobna koliba.
Tako se zove kuća koju su njezini prvi vlasnici jednom izgradili, utkivajući u nju goransko drvo, debele, zdrave, čvrste trupce, kamen kao kontrast, te opeku koja sa svojim crvenilom prostoru daje toplinu. Trokatnica s dva ulaza okružena visokim jelama, skrivena od vanjskih pogleda, s terasastim livadama, u vrijeme od Božića dobije posebno ruho.
Svaki njezin kutak tada preplave, zauzmu njezini stanari: snjegovići, Djedovi Mrazići, patuljci i vilenjaci, Ginger beer figure, balerine, anđeli, medene kućice, snježne kugle, adventski vijenci, zidne slike s grančicama jele, silver borovi, miris svježe smreke, krletke od perli, mini lusteri od kristala, prekrasni fino oslikani porculanski setovi za jelo s božićnim scenama, slatki tanjurići za goranske pite od borovnica, crvene šolje na krupne bijele točke za vrući čaj od cimeta...
Plišani mede svih veličina i oblika, imela i božikovina, bijeli topli prekrivači za cosy ugođaj... I kuglice, puno kuglica od kojih neke, možda, jednom, budete li imali sreće, uspijete naći u nekoj od antikvarnica.
Božićni filmovi i Coca-Colina reklama
– Neke od figura stare su i više od 20 godina, evo ovaj Djed Mraz koji se spušta padobranom u mojoj je božićnoj zalihi još od rođenja kćerke. Ima tome već 20 godina. I ove nove kuglice koje su putem dolazile stare su minimalno pet godina.
Volim taj meki, topli, divni božićni ugođaj, detalje koje sa sobom donosi. I kada na nekom svom putovanju nađem makar jednu kuglicu koja mi se svidi, kupim je i donesem. Odmah za nju vidim mjesto u svojoj božićnoj bajci.
Ova je kuća čarobna i, vjerujte, svatko nakon posjeta mi kaže kako mu se dogodio niz lijepih stvari. Daaaa, mogla bih u njoj živjeti. Ona je moje mirno, sigurno, toplo, udobno utočište – veli nam vlasnica.
Sretni smo što nam je otvorila vrata, ekskluzivno prvi put u nju pustila novinarsku ekipu. Na njima su u drvu urezani inicijali bivših vlasnika.
Nova vlasnica ih nije dirala, željela je da ono što su dugo stvarali ostane i dalje kao uspomena na ljubav koju su kući darivali.
Bajka je toliko dojmljiva da ju je naš fotoreporter Duje Klarić, ushićen onim što je kroz objektiv vidio, nazvao "miksom kuće iz američkih božićnih filmova i Coca-Coline reklame".
Crveno, bijelo, šareno, zlatno, zeleno, srebrno, miks boja, brojne scene koje zovu i mame iz svakog kuta s njezinih katova i soba ne daju ni trenutak mira.
Sa svakim novim korakom, kuća vas uvlači u priču. S obzirom da smo u zimskom dijelu godine, u onu koja vuče na Božić. Ova je kuća dokaz kako čovjek ne može pobjeći od svoje sudbine. Jer...
Osjećaj duboke pripadnosti
– Jer ja sam jednom vidjela njezine fotografije i poželjela u njoj provesti odmor s obitelji. I na kraju su mi kolege za rođendan darovali vikend-boravak.
Deset minuta nakon što sam u njoj boravila, dok sam na terasi s njezinom tadašnjom vlasnicom uživala u čudnom novootkrivenom osjećaju duboke pripadnosti ovom prostoru, rekla sam joj da, ako je ikada bude imala želju prodati, meni to javi prvoj. Barem jednom mjesečno sam tu dolazila na vikend.
Nakon 52 tjedna od prvog dolaska vlasnica me pozvala i rekla da je mora prodati. Imala sam sreću da sam je mogla kupiti. Mojoj sreći nije bilo kraja – kazala nam je.
Čarobna koliba ima dva godišnja izdanja, zimsko, koje upravo imamo prigodu vidjeti, i proljetno-ljetno, kada je preplavi val cvijeća, leptira. Koji se spoje s cvjetnjakom sa zelenih livadica.
Vlasnica nam kazuje kako je 80 posto interijera kuće ostalo točno onako kakvo je bilo i prije kupnje. Promjena su tek poneki komadi namještaja, novi detalji, te boje koje jako voli.
Namjerno je sačuvala taj njezin prvotni izgled kao uspomenu na prve vlasnike, kao poštovanje na ljubav koju su upleli u svaki njezin kutak.
– Joj, samo da vidite kakva je kada počne padati snijeg. Kada bi makar pao – kao da je prizvala još malo začina, točku na "i".
I eto ga, počeo je padati, prvi goranski ovogodišnji, u velikim, bijelim mekim pahuljama. Pa dok sjedimo na bijelim prekrivačima na vanjskoj terasi, shvaćamo zašto je ljudi obožavaju.
Božićni 'makeover'
I čujemo kako joj je božićni "touch" dao i mladi cvjetni dizajner, Zagrepčanin Ante Jurković, osvježenje na dizajnerskoj sceni, koji je s vlasnicom u dva navrata u tjedan dana napravio božićni "makeover". Pitamo ga kako ovo postići doma.
– Ne vodite se trendovima jer lako možete otići u krivi smjer. Uređujte prostor srcem jer je to najbolji putokaz. I koliko god da mislite kako ste pretjerali, niste.
Kada je Božić u pitanju, granice nema. On je toplina, pomalo kič, mnoštvo detalja, crvene boje. Igrajte se, slušajte što vam prostor kaže. Unesite prirodu, jelu, smreku, srebrni bor. Budite veseli kao bezbrižna djeca.
Božić u nama budi toplinu, neka iziđe iz vas – veli Ante, kojem skidamo kapu na inventivnosti u izradi prekrasnih vijenaca od svježih borovih grana.
Oho-ho, imamo nemoguću želju čak i za Djeda Mraza, koji nas je po dolasku u kuću dočekao na vratima. Poželjeli smo da nam ovu ljepotu daruje. Makar kao mini kuću, malu, slatku, kao ukras za bor. Pa da joj otvorimo vrata i, kada god poželimo, uđemo u čarobnu bajku. Djede, može li?