"Mijenjajte Zakon o ribarstvu: stotinjak mještana brodove drži u Velikoj i Maloj Lamjani, a čim se odvežu - u prekršaju su!"

Pozivajući se na članak Zakona o morskom ribarstvu u kojem stoji da „na području uzgajališta i na udaljenosti manjoj od 300 m od oznake položaja uzgajališta, odnosno koncesijskog područja, zabranjeno je obavljanje ribolova i drugih radnji koje mogu ometati djelatnosti uzgoja”, u Kalima je nedavno od od Ministarstva poljoprivrede i ribarstva zatraženo da izmijeni Zakon o morskom ribarstvu ili da donese uredbu kojom bi se lokalnom stanovništvu omogućio ribolov udicom „kanjarom” izvan koncesijskog područja uzgajališta. U sklopu 18. Znanstveno-stručnog skupa o ribarstvu takve izmjene Zakona o morskom ribarstvu zatražio je Zdenko Vidov najavljujući u protivnom mogućnost građanskog neposluha pri čemu bi vlasnici brodica blokirali postojeća uzgajališta na području Kali.

Na čemu Vidov temelji svoj zahtjev?

Naši školji

-Kad se od oznaka koncesije povuče zamišljena crta od tri stotine metara, stotinjak mještana koji brodove drže u Velikoj i Maloj Lamjani, čim se odvežu od rive, ne mogu baciti udicu u more jer su u prekršaju. Država je otočanima starijima od 65 godina besplatno udijelila rekreacijske dozvole, ali oni ne mogu konzumirati tu povlasticu. Čitav život, živit od mora i na moru, a zahvaljujući ovako nakaradnom zakonu, na more ne smiš ni pomislit, obrazložio je Vidov

-Kad se zna da se riba zadržava tamo gdje ima hrane, dakle oko uzgajališta, na 300 m od uzgajališta nema ni šparića. Ostaje nam dakle da idemo prema otoku Ižu ili prema Kornatima i otoku Situ. Na današnju cijenu goriva i činjenicu da se može uloviti do 5 kg ribe takva radnja potpuno je neisplativa. Posebno pitanje je odnos države prema rekreativcima koji ne poštuju Zakon jer nas tretiraju gore nego okorjele kriminalce. Pored pomorske policije, ribarske inspekcije, lučke kapetanije, državne carine, odnedavno je uključena i Hrvatska ratna mornarica. Deseci mještana su platili kazne od 3.000 kuna zato što su se usudili približiti uzgajalištu na 50 tak metara, upozorava Vidov navodeći da je peticiju potpisalo „više od 160 potpisnika” i da je ona preko općinskog načelnika proslijeđena saborskom Odboru za poljoprivredu i ribarstvo odakle je stigao odgovor da „ove godine nije planirana izmjena Zakona”.

Naši školji

Svoj interes za još neke izmjene Zakona, dakako financijski, trebale bi, smatra Vidov, prepoznati i država i Zadarska županija i Općina Kali koje međusobno raspodjeljuju koncesijske naknade.

-Koncesijska područja uzgajališta omeđena su plutačama i to je OK. Ono što nije vidljivo na prvi pogled, je činjenica da su plutače koje omeđuju koncesijsko područje, spojene sa sidrištima koji izlaze od 150 do 200 metara, pa i više, izvan koncesijskog odobrenja. Zato bi trebalo koncesijska odobrenja proširiti za dužinu sidrišta i na ta vanjska sidra postaviti plutače kao oznake koncesijskog područja. Tako neće trebati ni pomorska policija, ribarska inspekcija, državna carina, lučka kapetanija pa ni Hrvatska ratna mornarica. U tom slučaju, kao rekreativac spreman sam poštivati granice koncesijskog područja. Uostalom rekreativci ionako nikad nisu ulazili u područja koncesije, zaključuje Zdenko Vidov.