Lokalni moćnik zaposjeo biser Zagore: bivši načelnik općine Civljane Ante Gutić na vrelu Cetine izgradio vilu s bazenom

U vrijeme kad nije bilo naročito unosno biti Hrvat ili Srbin po zanimanju, kao što je to danas, izvor Vukovića vrelo u naselju Cetina nedaleko od Vrlike, koje je od 1993. godine u sastavu općine Civljane, štitio se od devastacija svake vrste, naročito od stvaranja stambenog naselja u njegovu neposrednom okruženju.

Zbog toga Ratomir Vuković u predratnim godinama nije mogao dobiti građevinsku dozvolu za započetu gradnju obiteljske stambene zgrade. Naselje Cetina u to je vrijeme bilo u sastavu općine Knin. Nije nevažno napomenuti da su u to vrijeme u srpski većinskom Kninu na najvažnijim političkim funkcijama u pravilu bili Srbi, te da je naselje Cetina po etničkom sastavu bilo gotovo čisto srpsko, tek uz jedan zaselak sa stanovništvom hrvatske nacionalnosti.

Opskrba glasača

Unatoč tomu, Vuković svoju bespravnu građevinu nije uspio legalizirati, kao što je to uspjelo poduzetnom Anti Gutiću koji je od oronule nedovršene kuće napravio vilu koja se sada kočoperi neposredno iznad izvora i kao da pita "što mi tko može?".

Iako je Gutić u javnosti poznat kao načelnik i zamjenik načelnika općine Civljane, u vrličkom i kninskom kraju puno je poznatiji kao poratni poduzetnik u ugostiteljskoj djelatnosti. Uz njegovo ime vežu se restoran "Ivan" u Civljanima, spominje se hotel u Kninu, ali i još neki objekti. Lijepo je baviti se privatnim biznisom, a u isto vrijeme biti općinski dužnosnik.

Za politički tandem civljanskih čelnika Petar Preočanin – Ante Gutić svojevremeno se govorilo da su autobusima dovozili na glasanje birače koji žive u Srbiji, ali im je fiktivno prebivalište u Civljanima ili Cetini. Pričalo se i o širokoj ruci općinskih čelnika koji nisu žalili općinskog novca pa su svoje vjerne birače opskrbljivali prehrambenim artiklima u obliku svinjskih polutki. Drugi su tome pridodavali uzrečicu "pola pije, pola šarcu daje". Nikada nitko naglas nije kazao tko je u toj priči šarac.

Vratimo se izvoru Vukovića vrelo. To je jedan od triju glavnih izvora rijeke Cetine. Najveći je Glavaš, drugi po veličini i izdašnosti je Vukovića vrelo, a treći je Batića vrelo. Do osamdesetih godina prošlog stoljeća Vukovića vrelo bilo je kakvog ga je Bog dao. Tada je odlučeno da se na izvoru Vukovića vrelo napravi kaptaža s vodozahvatom za opskrbu Vrlike pitkom vodom.

U to vrijeme Vrlika je bila sve žednija zbog sve manje izdašnosti izvora Česma, s kojeg je samo ograničeni broj Vrličana imao kakvu-takvu vodoopskrbu. Na osnovi dogovora tadašnjih općina Sinj i Knin, jer je Vukovića vrelo bilo na području općine Knin, a voda je primarno trebala Vrlici koja je bila u sastavu općine Sinj, sinjsko poduzeće "Vještić Gora" u ulozi investitora kaptiralo je izvor, izgradilo zgradu i u njoj instaliralo crpnu stanicu, pripadajuću vodospremu i glavni vodovod do Vrlike.

Ugovorom između općina Sinj i Knin novoizgrađeni vodoopskrbni objekti predani su na upravljanje vrličkoj komunalnoj tvrtki "Vrlika", koja taj posao obavlja i danas.

Koncesije

Nad izvorom Vukovića vrelo danas su tri koncesionara. Vodeći koncesionar je tvrtka "Usluga", koja upravo s Vukovića vrela vodom za piće opskrbljuje osam od ukupno devet vrličkih gradskih naselja (bez vodovoda je još naselje Otišić) te naselja Cetina i Civljane u općini Civljane. "Usluga" na području grada Vrlike ima oko 1400 vodovodnih priključaka, a u Cetini i Civljanima još oko 200.

Drugi koncesionar ima vodocrpilište s kojega se pitkom vodom opskrbljuje općina Kijevo, u kojoj je oko 400 vodovodnih priključaka.

I, konačno, treći koncesionar crpi vodu iz Vukovića vrela i doprema je do punionice pitke vode u vrličkoj radnoj zoni Kosore.

Direktor "Usluge" Milan Šabić, koji je godinama na toj dužnosti, čudom se čudi kako je Gutić mogao legalizirati davno bespravno izgrađenu kuću Radomira Vukovića. Oko izvora rijeke Cetine, u prvom redu oko Vukovića vrela, postoje četiri zone sanitarne zaštite. Prva zona obuhvaća samo vrelo, odnosno jezero uz njega, kaptažu i zgradu u kojoj su instalirane crpke. Taj je dio najzaštićeniji jer je fizički ograđen. Druga zaštitna zona obuhvaća šire područje i u njemu ne bi trebalo biti nikakve izgradnje.

Upravo je u toj drugoj zoni sporna vila. Treća zona sanitarne zaštite još je šira, a četvrta obuhvaća kompletno slivno područje rijeke Cetine – kaže Milan Šabić.