Kao i uvijek, svi se vole hvaliti tuđim perjem. Nedavno je premijer Andrej Plenković izjavio kako se mijenja školski raspored, pa nova školska godina 2024./25. neće započeti u ponedjeljak, 2. rujna kako je bilo genijalno planirano, već tjedan poslije. Čime će se klinci spasiti da na nastavu odlaze na temperaturi od plus 38 Celzijevih stupnjeva, i sjede u učionici bez klima-uređaja punih šest sati.
I sada kada je Plenković efektno zakucao i razveselio učenike i roditelje, a hrvatska Vlada zaslužila Nobela jer je otkrila da je 2.rujna još uvijek vruće, javili se raznorazni – svi, političari i pročelnici, ravnatelji i ini, tvrdeći kako su baš oni pokrenuli izmjenu, oni su vukli premijera za rukav, oni su najzaslužniji za Plenkovićevu odluku.
Da nije bilo novinara...
Istina je sljedeća – na ovoj temi ovog suludog školskog kalendara isključivo je inzistirala i uporno pisala, bili smo već i sami sebi dosadni, Slobodna Dalmacija i naša novinarka Marijana Cvrtila. I u posljednjem je tekstu jasno objasnila kako je ovaj sporni školski kalendar koji Plenković “popravlja” poznat mjesecima. I gle čuda – nitko da pisne protiv njega. Ni ti političari i pročelnici koji se sada javljaju (pa neće valjda kontra ministra), ni školski ravnatelji (pa neće valjda kontra pročelnika), ni učitelji (pa neće valjda kontra ravnatelja), ni školski sindikati (neće valjda oni voditi brigu o učenicima). Istina je, bilo je nekoliko ravnatelja iz Splitsko-dalmatinske županije koji su bili glasovi razuma, ali...
A onda su (hvala im) krenuli temperaturni rekordi, klinici su gotovo do kraja lipnja skupljali vitamin D u razredima, i stigla je promjena. Ide se u školu tjedan kasnije. To je bio dobar korak, ali nisu ga slijedili i drugi, neophodni. Ne, dogodila su se uobičajena hrvatska metiljenja. Znate već, pa kako ćemo to nadoknadit, pa kako ćemo sada skrojit raspored. Uglavnom, ukida se onaj stupidni zimski tjedan praznika u veljači, ali opet je raspored, što bi rekli Dubrovčani, nahero.
A povijest bolesti je klasična – pozivanje na Europu. Jer pametna Europa je zaključila da djeci treba što češće prekidati nastavu, da bi oni kao došli sebi, predahnuli jadničci, pa smo onda i mi usvojili te europske gluposti. I tako je to trajalo godinama. Sada smo dobili uobičajeni naš baštard, malo razuma, malo europske stupidarije. Poluvarijanta. Nikad do kraja.
Ostala proljetna ludorija
Zimski su praznici samo dva tjedna, ostala je ludorija od desetodnevnih proljetnih praznika.
A rješenje je tako jednostavno, i vječno: škola treba početi u drugom tjednu rujna, i završiti polovicom lipnja. Zimske praznike treba produljiti za još jedan tjedan kako bi trajali tri tjedna uzastopce, obuhvatili Božić i Novu godinu, te još jedan tjedan. Time bi hrvatski skijaši dobili priliku otići na zimovanje u povoljnom, jeftinijem tjednu. Nije zanemariva i činjenica da bi škole bile zatvorene tri tjedna u jednom od najhladnijih razdoblja u godini, što bi značilo i bitne uštede u potrošnji energije.
Proljetne praznike treba drastično skresati, svesti ih na Veliki četvrtak i Veliki petak, te Uskrsni ponedjeljak, i gotovo. Štede se četiri dana nakon Uskrsnog ponedjeljka koje klinci provode s mobitelom u rukama, a opet se ostavlja solidnih pet dana praznika, pa time i obitelji imaju priliku za nekakvo putovanje, jer to je već proljeća...
Rješenje je tako jednostavno, ali opet će proći stoljeća dok neki novi ili postojeći premijer ne naredi da se školski kalendar promijeni. Kad vrućina udre u glavu. A dobro, mi ćemo opet pisati...