Svjedodžbe se još nisu ni podijelile, a škole su na svojim web-stranicama već objavile popis knjiga za iduću školsku godinu. Za razliku od naslova za osnovce koji knjige imaju besplatno zahvaljujući gradovima, općinama i ministarstvu, srednjoškolci moraju i dalje kupovati sami nove udžbenike.
– Čim završi školska godina stižu nam đaci i roditelji koji nose knjige za srednju školu na otkup. Imamo već zabilježbe za iduću školsku godinu, a iskustvo je pokazalo da ne treba čekati zadnji čas nego na vrijeme donijeti stare knjige i osigurati one za viši razred. Evo od jutros smo već imali nekoliko otkupa, a prava gužva tek se očekuje. Srpanj je zadnji rok kada se ovo pitanje treba riješiti tako da savjetujem svima da na vrijeme nabave knjige – kazuje nam Ivica Golobić, vlasnik antikvarijata Logos koji u Splitu djeluje na nekoliko lokacija.
Uštede su kaže, značajne.
– Kod kupnje rabljenih školskih knjiga ostvaruju se značajne uštede, u prosjeku od 35 do 40 posto. Primjerice, komplet novih knjiga za gimnazije je između 1700 i dvije tisuće kuna. Skupe su i knjige za elektrotehničku školu, pa tehničku. Ušteda je dobrodošla u ovo doba kada je sve poskupjelo – kaže Golobić koji se ovim poslom bavi još od 1999. godine.
Priznaje kako ovoj branši nije jednostavno, ali nekako opstaju, pa uz Split imaju trgovine u Čakovcu, Varaždinu i Sinju.
– Zapošljavamo dvadesetak ljudi, a nedostaje nam još zaposlenika. Iako objavljujemo natječaje za posao, nije baš da se ljudi javljaju. Čujem i od prijatelja ugostitelja da im nedostaje radne snage. Čudna su vremena – primjećuje dok kolegicama pomaže oko otkupa jednog kompleta za strukovnu tehničku školu. Momak koji ih je donio dobio je 400 kuna, a zapisao se za nove naslove za viši razred.
– Knjige dolaze svaki dan, pa kad sve kompletiramo, nazvat ćemo te – kažu mu u Logosa u poslovnici na Pisturi.
Golobić nam govori kako njegov antikvarijat prkosi negativnom trendu zatvaranja ovakvih obrta, ali da je lako, nije.
– Udžbenici se mijenjaju svake četiri godine, što nam je veliki problem. Dugo sam u ovom poslu i sjećam se vremena kada se knjige nisu mijenjale i po 15 godina. Prenosile su se s generacije na generaciju, mi smo radili otkup i prodaju raznoraznih knjiga, enciklopedija, stručnih, a onda je došlo doba kada se počelo pogodovati izdavačima koji su postali pravi monopolisti, pa svako malo izlaze nove školske knjige, s tek sitnim vizualnim promjenama, a gradivo je zapravo isto. Srednjoškolci znaju čuvati knjige četiri godine zbog pripreme za državnu maturu, a nakon što je polože, te knjige više nemaju vrijednost jer su se promijenili naslovi, pa ih mogu samo baciti u stari papir. Po meni je nepotrebno toliko često mijenjati knjige, jer gradivo zapravo ostaje isto – smatra naš sugovornik.
Prisjetio se kako je prije desetak godina u centru Splita radilo čak 15 knjižara, papirnica i antikvarijata. Knjiga je, bilo stara ili nova, imala vrijednost. Listala se s guštom i s pažnjom.
– Sada su mobiteli uzeli primat, a papirnata izdanja čitaju samo starije generacije i oni zaljubljenici u knjige. I sam sam prije znao kupovati stare knjige po antikvarijatima. Zato sam i krenuo u ovaj posao, a sada, evo, ostalo je nas, mislim, troje u širem centru grada koji se bavimo otkupom knjiga. Možda da izrečem apel da Grad iziđe ususret nama posljednjim knjižarima. Eh, di su ona vremena kada je Pjaca bila centar Dalmacije za knjižare – sa sjetom će Golobić vraćajući se svom sadašnjem poslu – otkupu i prodaji školskih knjiga i uredskog materijala.