Istražili smo: pročitajte kojih 30 pasmina novi Pravilnik Ministarstva poljoprivrede smatra opasnima, i kakve obveze to stavlja pred vlasnike pasa

Prijedlog Pravilnika o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranog uzgoja koji je Ministarstvo poljoprivrede stavilo na savjetovanje s javnošću, izazvao je šok i nevjericu među ljubiteljima pasa i kinolozima.

Prvu vijest pročitajte OVDJE.

"Prijedlog je nestručan, diskriminirajući, loše napisan, štetan za zdravlje životinja", samo su neke od ocjena pristigle u sklopu savjetovanja koje je okončano u četvrtak.

Predloženim Pravilnikom određuju se opasan i moguće opasan pas te pas iz nekontroliranog uzgoja, propisuju se uvjeti i način postupanja s opasnim, moguće opasnim i psom iz nekontroliranog uzgoja, uvjeti držanja opasnih pasa te uvjeti kojima mora udovoljiti vlasnik opasnog i moguće opasnog psa, stoji u uvodu prijedloga kojega možete naći OVDJE.

Aljaški malamuti, snažni psi koji su se našli na listi Ministarstva
 

AFP

Ono što je posebno izazvalo nevjericu ljubitelja pasa je stavljanje čak 30 pasmina pasa na listu. "Vlasnik psa pasmine rotvajler, njemački, belgijski, nizozemski, srednjeazijski i kavkaski ovčar, čehoslovački vučjak, doberman, njemački bokser, argentinska i bordoška doga, tosa, cane corso, engleski mastif, napuljski mastif, tibetski mastif, hovavart, šarplaninac, tornjak, aljaški malamut, sibirski haski, akita, američka akita, brazilska fila, kangal, rodezijski gonič, kanarski pas, crni ruski terijer, američki buli, američki buldog, iz nekontroliranog uzgoja ili križanca navedenih pasmina iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci".

U pojašnjenju prijedloga Ministarstva stoji kako je opasan pas bilo koja jedinka te vrste koja je:

- bez povoda napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ugrizom ili ga usmrtila ili bez povoda napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede ili ga usmrtila ili uzgajana i/ili obučavana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom.

U skoku je mješanka pit bulla i američkog staforda

Luka Gerlanc/Cropix

Kao moguće opasan navodi se pas u tipu pasmine terijera tipa bull: američki stafordski terijer, stafordski bulterijer, bulterijer, minijaturni bulterijer i njihovi križanci, za koje posjednik ne posjeduje rodovnicu izdanu od Hrvatskog kinološkog saveza i dokaz o upisu u Hrvatsku rodovnu knjigu ili rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.) u kojoj mora biti navedena identifikacijska oznaka psa.

A psi iz nekontroliranog uzgoja su oni psi koji ne posjeduju rodovnicu izdanu od Hrvatskog kinološkog saveza i nisu upisani u Hrvatsku rodovnu knjigu ili ne posjeduju rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.).

Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor rješenjem u postupku po prijavi o napadu na čovjeka ili napadu na psa ili prijavi o uzgoju i/ili obučavanju psa za borbe pasa ili korištenju psa u organiziranoj borbi s drugim psom.

Razigrani mladi belgijski ovčar

Božo Radić/Cropix

Vlasnik opasnog psa mlađeg od šest mjeseci mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od šest mjeseci.

Nadalje, vlasnik opasnog psa starijeg od šest mjeseci mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju u roku od 30 dana od dana izvršnosti rješenja iz članka 3. Pravilnika po provedenom postupku kojim je pas utvrđen opasnim.

Vlasnik moguće opasnog psa mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci.

Kao dokaz obavljene trajne sterilizacije, vlasnik opasnog psa mora nadležnom veterinarskom inspektoru dostaviti presliku računa za obavljenu uslugu ili ispis podataka iz Upisnika kućnih ljubimaca na kojem se navodi podatak o provedbenoj sterilizaciji u roku od 30 dana.

Slatki haski

Dinko Ožaković

Vlasnik opasnog i moguće opasnog psa, kao i vlasnik psa iz nekontroliranog uzgoja mora dostaviti presliku računa za obavljenu uslugu ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji ili ambulanti veterinarske prakse u svrhu upisa informacije o trajnoj sterilizaciji u "Upisnik kućnih ljubimaca“ u roku od četiri dana od dana provedbe postupka trajne sterilizacije.

Što sve ovo konkretno znači za vlasnike? Dodatan trošak i veliki oprez prilikom izvođenja psa. Troškove provedbe mjera iz ovog Pravilnika snosi vlasnik psa, stoji jasno u prijedlogu.

Za smještaj opasnog psa treba osigurati odgovarajući prostor ili objekt primjerene veličine iz kojega pas ne može pobjeći, a na ulazu mora biti vidljivo istaknuto upozorenje "opasan pas".

Izvođenje opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu u skladu s uvjetima i načinom držanja pasa propisanim općim aktima grada ili općine.

Ovo je smerička akita

Koliko je prijedlog nejasno sročen govori formulacija "primjerene veličine". Je li to prostor od pet, deset ili dvadeset kvadrata i kako ga treba urediti da pas iz njega ne može pobjeći, treba li izgraditi žičani kavez, betonsku nastambu, krov, staviti neprobojno staklo... može se samo nagađati i tu bi predlagatelj trebao biti precizniji.

Osim toga, mjera kastracije psa do deset mjeseci starosti, slažu se veterinari i ljubitelji pasa, ugrožava zdravlje životinje, jer bi je trebalo provesti u vremenu dok se pas još razvija.

Po ovome prijedlogu na listu su se mirne duše mogle staviti sve moguće pasmine pasa, svaki ima zube i svojim ugrizom može nanijeti veću ili manju štetu, imao rodovnicu s cijelim nizom plemenitih predaka ili bio najobičnija "džukela" bez ikakvih papira.

Njemački ovčari također su na popisu
 

Tom Dubravec/Cropix

Jasno je, naime, kako nema nikakve logike po kojoj na listi može završiti mirni i socijalizirani njemački ovčar bez rodovnice koji je "duša od psa", a ne neki mješanac agresivnog ponašanja kojeg suradnici ministrice Marije Vučković ne smatraju potencijalno opasnim.

Možda bi, zapravo, trebalo uistinu okrenuti pilu naopako i sastaviti i usvojiti Pravilnik o opasnim - vlasnicima pasa, kao generatorima cijelog problema koji Ministarsvo neuspješno pokušava riješiti, o onim vlasnicima koji ne brinu o svojim ljubimcima i krivci su za napade koje počini životinja, što se do sada bezbroj puta pokazalo u praksi.

Jer, ne postoje opasne pasmine pasa, ali postoje opasni ljudi koji ne znaju brinuti o njima.

Ovako će i ovaj loše sročen i površan Pravilnik, ako se kojim čudom i usvoji, u što čisto sumnjamo, koji neće dovesti u red ni neodgovorne vlasnike pasa, ni pomoći u zaštiti životinja i prevenciji napada pasa, ostati samo mrtvo slovo na papiru.