Hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa, istaknuti molekularni biolog dr. sc. Igor Štagljar, sa Sveučilišta u Torontu i splitskog Mediteranskog instituta za istraživanje života (MedILS), posljednje tri godine živi na relaciji Split – Toronto.
Godišnje u gradu pod Marjanom provodi do tri mjeseca, a trenutačno sa svojim timom u Kanadi razvija brz, mjerljiv imunološki test koji će biti u stanju otkriti ljude koji su se u prošlosti zarazili SARS-CoV-2 virusom, uzročnikom COVID-19, ali i također pomoći pratiti da li su se osobe koje će u skorijoj budućnost biti cjepoljene razviti prijeko potrebna antitijela.
U Hrvatskoj se, nažalost, posljednjih nekoliko dana obaraju rekordi u broju novooboljelih, a dr. sc. Štagljar kaže kako je definitivno riječ o početku drugog vala, kojeg su većina znanstvenika najavljivala.
– Nemoguće je bilo spriječiti transmisiju virusa na način na koji smo živjeli, a to je bilo u potpunosti normalno. Razlika života u Hrvatskoj i Kanadi je nebo i zemlja. Ljudi su se ovdje vrlo brzo vratili svojim normalnim životima, nije se dovoljno pazilo i dogodilo se što se dogodilo.
Primjerice, u posljednjih mjesec dana u Zagrebu i Splitu bio sam u nekoliko restorana gdje su ljudi bili jedni uz druge u zatvorenim prostorima, pjevalo se i plesalo, i nikome ništa. U Kanadi bi u toj situaciji došla policija i zatvorila restoran.
Nakon prvog vala, koji je ovdje prošao vrlo dobro, pristup se olabavio. Stvarno ne bih želio nikoga u Hrvatskoj plašiti, ali moglo bi nam se dogoditi slično kao u Izraelu, a to je da su oni otišli u drugi "lockdown" i uvođenje policijskog sata – objašnjava nam dr. sc. Štagljar na početku našeg razgovora.
Nismo disciplinirani
Dodaje kako se situacija pogoršava i u Francuskoj, koja je ponovno uvela policijski sat, ali i u Češkoj, koja je u prvom valu bila primjer države kako se boriti protiv koronavirusa, a sada su se opustili i znanstveno potpuno raspali.
– Slavenski narodi, budimo iskreni, nisu disciplinirani. Mi smo jako topli, volimo se grliti i ljubiti te slaviti, a to nije slučaj sa Skandinavcima, Anglosaksoncima i Germanima, koji su ipak puno odgovorniji od nas. Ne zaboravimo da će i sezona gripe definitivno pojačati cjelokupni kaos. Dolaze hladniji dani, ljudi će sve više vremena provoditi u zatvorenim prostorima te će se transmisija virusa povećavati. Dokaz tome su i brojevi.
Moje osobno mišljenje je da će Hrvatska do kraja sljedećeg tjedna doći do brojke od oko dvije tisuće novooboljelih. Volio bih da nisam u pravu, ali u samo tjedan dana dogodio se skok s 500 na više od tisuću slučajeva i mislim da je to neizbježno – kaže nam naš istaknuti znanstvenik.
Smatra kako će u Hrvatskoj morati doći do uvođenja strožih mjera. Ne možemo u ovoj situaciji pustiti da život ide normalno jer porastom broja zaraženih rast će i broj slučajeva koji će zahtijevati hospitalizaciju.
– Virus je ušao u sve veći broj bolnica, što rezultira i sve većim brojem zdravstvenih djelatnika koji moraju u samoizolaciju, a ako se nešto ne promijeni, doći ćemo do situacije da nećemo imati dovoljno doktora i zdravstveni sustav će krahirati. U Hrvatskoj imamo oko 800 respiratora i trenutačno je 30 osoba priključeno na njih, i to je malen broj, ali, nažalost, situacija se vrlo brzo može promijeniti nagore.
Apeliram na sve građane da budu odgovorni i da shvate kako je ovo opasna stvar. Situacija još uvijek nije alarmantna, ali je postala zabrinjavajuća. Primjerice, Češka sada, nažalost, nema dovoljno doktora i oboljele mora slati na hospitalizaciju u susjedne države, zar mi to stvarno želimo? Mislim da ne – ističe naš sugovornik.
Uspoređujući Kanadu i Hrvatsku, kaže kako je Kanada vrlo kasno krenula u potpuno zatvaranje (lockdown), gotovo dva mjeseca nakon prvog slučaja, za razliku od nas koji smo to učinili samo nekoliko tjedana kasnije.
Primjer iz Kanade
– Kanada s današnjim danom ima gotovo 9700 mrtvih od koronavirusa na populaciji od skoro 38 milijuna stanovnika, što je 257 smrtna slučaja na milijun stanovnika. Hrvatska je ubrzo nakon što je dobila nultog pacijenta (25. veljače) odmah zatvorila sve i brzo uspjela aktivirati svoj epidemiološki sustav, te je napravila izvrstan posao - u vom trenutku je Hrvatska na 87 mrtvih na milijun stanovnika. U Hrvatskoj je smrtnost od COVID-a oko 1,5 posto, u Kanadi pet posto, a u Meksiku nešto više od deset posto.
U zemljama koje su kasno sve zatvorile i nisu poduzele mjere na vrijeme, virus se više raširio pa su ljudi stoga oprezniji, dok ovdje građani misle kako je COVID 19 samo blaga bolest jer nije uzela maha. Ako se ne uozbiljimo, ovaj drugi val mogao bi biti opasniji od prvoga i onda će sav trud od ožujka pasti u vodu – upozorava dr. sc. Štagljar.
Po njegovu mišljenju, Hrvatska je trebala u ovom razdoblju ranije uvesti rigoroznije mjere, kako bi se pokušala smanjiti transmisija virusa, što je učinila Kanada prije tri tjedna, kada je ponovno zatvorila ugostiteljske objekte i teretane, zabranila svadbena slavlja i slično.
– Toronto, grad od pet milijuna stanovnika, jučer je imao samo 252 nova slučaja, a Hrvatska, koja ima oko četiri milijuna stanovnika, imala ih je više od tisuću. Ako se ne uvedu rigoroznije mjere i ne popravi stanje vrlo brzo, Hrvatskoj se crno piše, a čak nije isključeno da ćemo ponovno imati parcijalan "lockdown" – ozbiljan je dr. sc. Štagljar.
U posljednje vrijeme sve više se govori o preosjetljivosti PCR testova koji se koriste, a dr. sc. Štagljar ističe kako je svaki test u molekularnoj biologiji i imunologiji sklon lažno pozitivnim, odnosno negativnim rezultatima.
Lažno negativni testovi
– Svakim danom učimo nešto novo o ovom virusu i s napretkom tehnologije radimo sve bolji posao. Ima slučajeva gdje test pokaže da je netko lažno pozitivan, ali to je onda slučaj kada tu osobu ponovno morate testirati nakon tri ili pet dana kako biste bili sto posto sigurni.
Testovi iz dana u dan napreduju, ali, po meni su veći problem lažno negativni slučajevi jer ako niste detektirali COVID kod osobe koja je pozitivna, a lažno negativna, doći će do transmisije virusa jer je ta osoba puštena kući s objašnjenjem da nema virus. Svakim danom smo svjedoci razvoja novih i boljih PCR tehnologija koje detektiraju akutnu fazu i daleko smo dogurali što se tiče toga – kaže nam molekularni biolog koji se prije tri godine "parcijalno" vratio u Lijepu našu.
Njegova poveznica je Mediteranski institut za istraživanje života, na kojem je voditelj grupe istraživača. Paralelno u Torontu radi na istraživanju raka pluća, projektu koju mu je odbijen u Hrvatskoj. Priznaje kako mu je bilo vrlo žao nakon toga što je odbijen jer je želio podijeliti svoje znanje.
– Akademik Miroslav Samardžija i ja napisali smo projekt koji je uključivao primjenu naše nove MaMTH-DS metode za pretraživanje lijekova na genu KRAS, koji je najčešće mutirani gen u karcinomu pluća. Projekt smo predali na evaluaciju Ministarstvu znanosti, ali, nažalost, oni su to odbili i rekli kako nismo dovoljno dobri. Isti projekt poslao sam i kanadskoj agenciji za znanost, od koje smo dobili odlične ocjene te od vlade financiranje od 2,4 milijuna dolara – kaže nam Štagljar.
Što se tiče znanosti u Hrvatskoj, kaže kako za količinu novca koju država ulaže u tom području, što je 0,85 posto BDP-a, imamo vrlo dobre znanstvenike.
– U svijetu možda ima desetak znanstvenika koji uz akademika Samardžiju i mene mogu napraviti projekt u takvom stilu, a jedini smo mi koji našom inovativnom MaMTH-DS metodom možemo tražiti lijekove protiv brojnih mutiranih proteina koji uzrokuju rak. Hrvatsko ministarstvo znanosti nam je prije godinu dana reklo da je to skroz nemoguće, a mi smo to ove godine publicirali u vrhunskom časopisu Nature Chemical Biology i pokazali da se može.
MedILS je privatna, ali neprofitna institucija i mislim da Hrvatska treba nas, a i mi nju. Postoji mogućnost da se to ubrzo promijeni jer smo dokazali Vladi, Ministarstvu znanosti i Sveučilištu u Splitu kako se ovdje radi vrhunska znanost – govori nam on.
Proteklih dana bio je na dva sastanka s rektorom Splitskog sveučilišta prof. dr. sc. Draganom Ljutićem, s kojim je, kako kaže, odmah kliknuo.
Svjetski Split
– Vodili smo izvrsne i pozitivne razgovore i mislim da ćemo uskoro biti svjedoci potpisivanja nečeg lijepog. Više, nažalost, ne mogu reći, ali na vrijeme ćete doznati. Mislim da smo pronašli zajednički jezik i da smo svjesni kako MedILS može pomoći Splitskom sveučilištu i obrnuto. Radi se o obostranoj ljubavi i "win-win" situaciji – samozatajno nam otkriva.
Dr. sc. Štagljar nedavno se susreo i s prof. dr. sc. Eduardom Vrdoljakom, predstojnikom Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, za kojeg kaže kako je stvorio svjetski priznatu onkološku kliniku u Splitu, te najavljuje kako njih dvojica imaju velikih planova za budućnost glede međusobne suradnje.
Nakon što smo se dotaknuli najvažnijih tema, zanimalo nas je što rođeni Zagrepčanin misli o životu u Dalmaciji.
– Jako volim Split, ne znam zašto, jednostavno je to tako. Kod Dalmatinaca volim vaš temperament, ljubav, energičnost, prisnost koja je specifična i taj južnjački mentalitet koji mi godi – priznaje nam sa smiješkom, dodajući kako je Split definitivno grad s najljepšim ženama na svijetu.
Split i Toronto dva su potpuno različita grada, a Štagljar ističe kako bi bilo idealno kada bi u nekom trenutku mogao provoditi pola godine ovdje, a pola u Torontu.
– U Splitu iz mojeg ureda gledam na otoke, Brač, Hvar, Šoltu i Čiovu, a more daje tu nekakvu mirnoću. S druge strane, u Torontu živim pokraj jezera Ontario, a imam pogled na velike nebodere, odnosno kao nekakav futuristički grad. U Torontu mi se najviše sviđa dinamika života, odnosno to je grad koji ne spava, te njegova multikulturalnost gdje možete upoznati ljude iz cijeloga svijeta – objašnjava nam, dodajući kako puno radi, ali voli i uživati u životu.
Povratak u domovinu
– U slobodno vrijeme bavim se sportom, koji mi je kao nekakav ispušni ventil, a uz to punim baterije boravkom u prirodi i druženjem s najmilijima.
A razmišlja li o povratku u Hrvatsku?
– Definitivno razmišljam, ne još uvijek zauvijek, ali jednog dana, u nekoj daljoj budućnosti, mogu bez problema zamisliti život u Splitu. U Kanadi imam jako uigran tim i dobio sam velika sredstva za istraživanje od tamošnje vlade. Mislim da je ovo najdinamičnija i najproduktivnija faza moga znanstvenog rada te ne bi bilo logično da to sada prekinem – za kraj nam priznaje naš sugovornik.