Nekoliko sati prije pisanja ovoga teksta Sandro Majstrović (35) probudio se u svojem zagrebačkom domu sa simptomima koronavirusa nešto blažima od onih koje je imao tijekom prošlih 20 dana, otkako se splitski glazbenik bori s bolešću COVID-19.
S rukavicama i maskom na licu, iako i dalje dosta nemoćan, skuplja snagu, ulazi u automobil i pali na radiju duhovnu glazbu dok se vozi na ponovno testiranje u Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, kako bi vidio je li uspio pobijediti virus.
Upravo mu je glazba posljednjih tjedana ulijevala optimizam i nadu da će sve biti dobro, umirila bi ga, jednako kao i sviranje gitare.
Otkako je na društvenim mrežama obznanio da je pozitivan na koronavirus, mobitel mu ne prestaje zvoniti, nepoznati ljudi šalju mu poruke podrške, čak je od njih dobio i nekoliko paketa hrane i higijenskih potrepština na kućnu adresu.
Splitska liječnica alarmirala 'Fran Mihaljević'
Protekle dane pamtit će dok je živ. Gotovo je siguran da je virus pokupio u subotu, 14. ožujka, dok je trčao po Maksimiru, gdje su tog dana šetale rijeke ljudi. Sutradan je počeo primjećivati prvi simptom, malaksalost, ali mu tada još nije pridavao veliku pozornost, premda je za svaki slučaj odlučio ostati kod kuće i nemati kontakt s drugima.
U ponedjeljak, 16. ožujka, nazvao je svoju liječnicu opće prakse u Splitu Alenku Erceg Mladinić, koja je izrazila sumnju u to da možda ima koronu i rekla mu neka ne paničari te da prati stanje tjelesne temperature.
Alarmirala je i Kliniku “Fran Mihaljević”, no Sandro se tamo uputio na testiranje tek nakon pet dana. U početku se, kaže, odlučio čvrsto, hajdučki i sportski boriti sa svime. Tri dana nakon kobne maksimirske subote bio je svjestan da se u njegovu tijelu zbiva nešto neobično.
– Bilo je to virozno stanje bez temperature. Osjećao sam bolove u mišićima i leđima, a onda je došla i temperatura, koja se kretala od 37,2 do 37,6. Počelo me je boljeti u prsima i ispod rebara, teško sam disao.
U međuvremenu sam izgubio njuh i okus. Kao da vam je kalodont u nosu i grlu, imate osjećaj da vam sve hlapi.
Što taj virus radi? Ulazi kroz nosnice i sinuse; kad uđe u sinuse, napravi pravi darmar, nakon toga se spušta u grlo.
Terapija Sumamedom
Tada me je uhvatila panika i shvatio sam da je vrag odnio šalu, ne možete spojiti dva i dva – prisjeća se Sandro, koji je na preporuku liječnice počeo uzimati Sumamed.
– Svima koji boluju od korone preporučujem i da piju puno vruće tekućine, koja “sprži” virus pa on počne izlaziti kroz probavni trakt – govori glazbenik.
Kako simptomi nisu nestajali, odlučio je otići u Kliniku “Fran Mihaljević”, prije čega se zaštitio maskom i rukavicama, no kad je tog 20. ožujka tamo stigao, nije se uspio testirati.
Čekao je pet sati zajedno s još pedesetak potencijalnih nositelja virusa, no na kraju su ga poslali kući i rekli mu da se vrati sutra.
– Moguće je da tada nisu imali dovoljno testova, ne znam. Vratio sam se kući i samoinicijativno ponovno otišao na testiranje 25. ožujka, ovaj put u Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, gdje vam bris uzmu dok ste u automobilu, što povećava razinu sigurnosti i osobe koja se testira i zdravstvenog djelatnika.
Sve to utječe na psihu
Već tada simptomi su polako nestajali. Bilo je 10 sati i 10 minuta, a cijeli postupak traje oko deset sekundi. Došao sam kući izmoren, sve to utječe i na psihu, nije lako.
Nazvali su me popodne, javila mi se jedna doktorica i rekla: “Gospodine Majstroviću, vi ste pozitivni na koronavirus.” U tom trenutku osjećate se kao da vas je netko nožem prepolovio, shvatite da ste ušli u statistiku svih onih zaraženih ljudi i da se to događa vama, presiječe vas...
Sjetite se da od toga svakodnevno umire masu ljudi u Italiji, da možete završiti na respiratoru, počnete strepjeti što će biti s vama. Rekao sam tada sebi: moraš ostati jak, sve će biti u redu...
Kao da je uzeo pištolj
– Ja sam pravo dite Splita, po ocu Vlaj, a po didi s materine strane imam dugopoljske korijene. Moj pokojni dida Ante Caktaš vodio me je u djetinjstvu na sve važne sportske događaje u Splitu – priča Sandro rado o sretnijim vremenima.
Apelira na sve da paze na starije osobe kojima je imunitet loš.
– Moji Splićani bore se s ovim kao da su na tribini Hajduka, kako su strastveni u sportu, tako su i sada. Kao da njihova tijela govore: E nećeš, korono, na mene!
Onaj tko ima simptome pa, ne daj Bože, zarazi nekoga i taj umre, pa to je kao da je uzeo pištolj i pucao, ljudi to moraju shvatiti.
Kad bih ja prenio bolest na nekoga, bio bih ubojica. Trebamo biti zajedno u svemu ovome jer lako se može dogoditi da se epidemija rasplamsa i nastane teški kaos – zaključuje Sandro, koji se nada kako će njegovoj agoniji, koja sada traje već više od dvadeset dana, uskoro doći kraj.
Da će tako i biti govori mu tijelo, jer se sada osjeća puno bolje.