Dražen Slavica traži od države odštetu za duševne boli i lišavanje slobode: Degradiran sam na poslu, ni kredit mi u ovih 15 godina nitko nije htio dati

– Četrnaest godinama mi je visio “mač nad glavom”… Zatvor, optužnica, sudski postupci, ročišta, rasprave, dvije pravomoćne oslobađajuće presude i nakon što je Vrhovni sud u siječnju prošle godine potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru, kojom sam oslobođen odgovornosti za kornatsku tragediju, našao sam se u situaciji da moram podnijetu tužbu protiv države Hrvatske.

Naime, nakon oslobađajuće presude, hrvatskim zakonom nije predviđeno da po sistemu automatizma dobijem odštetu i sve druge naknade koje mi pripadaju – rekao nam je na početku razgovora Dražen Slavica, zapovjednik Vatrogasne zajednice Šibensko-kninske županije i JVP Šibenik u vrijeme kad se 30. kolovoza 2007. godine dogodila kornatska tragedija, najveća u hrvatskom vatrogastvu, u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Da podsjetimo, bio je jedini optuženi za tragediju, teretilo ga se, među ostalim, da je dopustio odlazak na gašenje požara na otok Kornat osobama koje za to nisu bile dovoljno osposobljene, osobama koje nisu imale uvjete za obavljanje ovakve vrste protupožarne intervencije te maloljetnicima.

DORH se oglušio

U sudskom postupku protiv države, uz Slavicu je i dalje Odvjetnički ured Čedo Prodanović, kojemu je država morala podmiriti sve odvjetničke obveze, pošto je DORH izgubio postupak. Slavica navodi da su s DORH-om imali namjeru nagoditi se, kako do sudskog postupka ne bi došlo.

– Ponudili smo mirnu nagodbu, jer je to prvi korak prije podizanja tužbe. S obzirom na to da u zakonskom roku od tri mjeseca nismo dobili nikakav odgovor, bio sam prisiljen podnijeti tužbu. Nemojte me pitati koliku odštetu tražim, to će u konačnici procijeniti sudski vještaci. Državu tužim za duševne boli, lišavanje slobode jer su mi zakinuta ustavna prava što sam u postupku i dokazao, a u zatvoru sam proveo 56 dana zbog “mogućeg utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela”. Nadalje, tužba sadrži i zahtjev za nadoknadom materijalnih primanja, koja su različita onda i danas. Smijenjen sam s radnog mjesta, imam visoku stručnu spremu, a na mjestu sam koje zahtijeva višu. Unutar JVP Šibenik radim administrativne poslove, što znači da 15 godina uopće operativno ne djelujem – govori Slavica.

Olakotna okolnost bila je što mu nije prekinut radni odnos, jer u tom slučaju – kaže – pitanje je bi li uopće i kako s obitelji preživio.

– Za vrijeme vođenja kaznenog postupka ja sigurno ne bih našao drugi posao niti bih mogao otvoriti vlastiti. Nisam mogao dobiti niti jednu kreditnu liniju u niti jednoj hrvatskoj banci. Nisu mi izravno rekli zašto, ali bi razvlačili postupak, tražili dodatne dokumente. I da se ne prisjećam toga, bila je to jedna duga i teška agonija – kaže Slavica i dodaje kako ga boli što nitko s državne razine nije smogao snage da mu se ljudski ispriča, jer bi to bilo moralno prema njemu i vatrogasnom sustavu.

Predmet ide u zastaru

– Protiv mene nije iznesen niti jedan materijalni dokaz i od samog početka cijele ove agonije ja sam znao da nisam kriv. S danom moga uhićenja, 6. rujna 2007. završila je istraga o kornatskoj tragediji. Sve ostale radnje do pravomoćne presude su se vodile u postupku protiv mene, roditelji poginulih vatrogasaca i cjelokupna javnost su kroz taj postupak željeli saznati što se na Kornatu desilo. Nisu saznali, a među onima koji su trebali biti pozvani na odgovornost i naći se na optuženičkoj klupi, koji znaju više o tragediji, oni su izostavljeni. Neki su već otišli u mirovinu, dio ih još radi, a predmet nakon 15 godina odlazi u zastaru. A to je uskoro – zaključio je Slavica.