Prije nekoliko godina upoznao sam jednog zanimljivog čovjeka koji živi na Siciliji. On je upućen u sva istraživanja koja provode talijanski znanstvenici jer s njima surađuje, pošto je direktor koncerna za proizvodnju raznih gnojiva.
Ispričao mi je da se u Italiji vrši „umjetna oplodnja maslina“. U monosortnim nasadima sorte moresca kao oprašivača u fazi otvaranja cvijeta adaptiranim „usisivačem“ na krošnji blago i dozirano se izvlači pelud iz cvjetova.
Iz posebno temperaturno adaptirane posude, uz optimalno ovlaživanje, usisani pelud istim adapterom tzv „usisavača“ se ispuhuje prema drugim sortama u punoj cvatnji. Navodno rezultati su izvrsni.
Možda će to doista postati praksa, jer svijet i znanost stalno idu naprijed (možda i u propast). Ja vidim da mnogim sortama nije potrebna „umjetna oplodnja“, a mislim i da nije dobro da maslina prerodi, jer to znači da neće moći održati redovitu rodnost.
Stoga se priklanjam ovom što je o maslini pisao Alonso de Herera 1513. godine:
„Maslina ima mnogo odličnih vrednota, ali jedna nadmašuje druge. Ona koja je čini uzvišenom u lakoći kojom raste i živi vječno, obnavljajući se neprekidno. Iako ostavljena, zanemarena mnogih godina, ipak ne vene nego nosi plodove, osvježena pažnjom cvate iznova, pomlađuje u starosti, ozdravljuje u boli, ozeleni u suši, rodi u nerodnosti.“