Dalmatinski stočar na mukama: ‘Vukovi mi ulaze u staju kao u samoposlugu. Dok sam se trkao s preplašenim kozama, oni su se gostili jaretinom

– U moju staju vukovi ulaze kao u samoposlugu. Znaju da je uvik puna i da neće pofalit. Oćeš kozletine, oćeš jaretine, samo navali – razočarano i pomalo ljutito će Stipe Čulum iz Kijeva, kojem su jutros po tko zna koji put dinarske zvijeri pred očima zaklale dvije koze i jedno jare.

Cijeli slučaj opisuje kao najbolji filmski scenarij.

– Eee, onda krene rašomon. Neki dan ih je bilo pet u redu, a jutros dva. Čekali su nas na nekih dvjesto metara od staje. Čim su ih koze ugledale, nastala je strka. Ne znaš na koju ćeš stranu. Pas na jednu, ja na drugu. Moraš trčati za kozama jer su se razletile na sve strane, a paralelno pratit vukove. Tu je stotinjak koza i šta ako mi pobignu, a to u pravilu bude uvijek jer je normalno da biže od vukova. Treba ti brat bratu sat, dva da ih sve pronađeš, a do tada vukovi orgijaju – tvrdi Stipe.

Tako je bilo i ovaj put. Dok se kijevski stočar “utrkivao” s kozama, vukovi su se na drugoj strani gostili jaretinom. Vidio je on što su vukovi naumili pa je krenuo u njihovu smjeru. Međutim, zvijeri su se na trenutak povukle, a onda kad su vidjele da je zrak čist, ponovno su se vratile i nastavile s “marendavanjem”.

Stipe Čulum i ostaci vučje gozbe

Mijo Ercegovac

– Našao sam ih gdje jedu jare. Pokušao sam ih potjerati, ali koja korist, nitko ne voli da mu gledaš u tanjur, pa kese zube, reže, a opet ne znaš oće li te napast. Bacam kamenje, ali oni ni makac. U pomoć je doša i pas i nekako su se pomaknuli, ali opet na pristojnu udaljenost. Čim sam krenuo za kozama kako bi ih stjera u staju, oni su se vratili i “dokosurili” su kozle. To je za ne vjerovati. Samo ove godine ostao sam bez petnaestak jaradi i tri koze. I sve to uvijek kraj staje. Hvala Bogu, ne treba im ići dalje. Oni kraj tora kao kupci pred vratima dućana tijekom sezonskih sniženja. Namečili se tu i bog. Ne mo’š ih se odrenit bez puške. To jednostavno nije u redu – nemoćno će Stipe, jedan od nekolicine tamošnjih stočara koji imaju iste ove probleme.

Lovci sliježu ramenima. Oni ne ostaju bez koza, ali gube pse. Prije dva dana u vučjim je raljama skončao i jedan istarski gonič.

– Tu nema rješenja – dočekao nas je Jure Teskera, predsjednik kijevskih lovaca, i prisnažuje:

– Nema dana da nešto ne strada. Ili psi, ili ovce, ili koze. Što se tiče štete u staji Stipe Čuluma, to je već pitanje za Ministarstvo. Znate, kada se životinja nauči da tu i tu ima hrane, teško ćete vi nju potjerati bez puške. U ovom slučaju radi se o velikoj šteti koja se sustavno događa. Danas troje, neki dan dvoje i tako iz dana u dan. Ovdje Ministarstvo treba dopustiti preventivni odstrel jer drugog načina nema. Na zapadu se takve stvari promptno rješavaju. Kao u Švicarskoj ili Francuskoj, tamo gdje se štete ponavljaju, odmah se dopusti preventivni odstrel jedinke i riješen problem. Samo kod nas to ide sporo i nikako – predlaže rješenje Jure Teskera.

U njegovu zaseoku, tvrdi, vukovi ulaze među kuće. Sela su pusta, a groblja puna, i što onda preostaje nego da životinje “kucaju” na vrata.