StoryEditor
RegionalDOBRI LJUDI

Bračaninu grom ubio 47 ovaca: I sirotinja mi nudi pomoć, ali ne mogu to prihvatiti. Nikada više neću moći odgojiti ovakvo stado, bile su mi kao djeca

Piše Marko Didić/SD
22. rujna 2021. - 13:58
Zoran Trutanić s ovcom koja je preživjela udar groma  Duje Klarić/Cropix

Zoran Trutanić (62) iz Selaca na istočnom dijelu otoka Brača u nedjelju ujutro ostao je bez gotovo dvije trećine stada ovaca, ali ne bilo kojih, nego onih koje je godinama selektirao i odabirao. Do sada nije htio u novine iznositi svoju priču da netko ne bi pomislio da preko novinskih stupaca moli za pomoć, ali kad smo mu bez najave došli na kućni prag, nije nas mogao odbiti.

– Imao sam anđele, a ne ovce. Od 68 ovaca munja mi je ubila njih 47, a ova jedna što je preživjela, 48. (ime joj je Tigra i ima šest godina), nažalost, neće dugo. Poremećen joj je centar za ravnotežu i vrti se u krug te nakon par sekundi odmah padne. Bojim se i da je ovim preživjelim ovcama oštećen sluh ili vid, jer ne slušaju ili ne čuju kao nekada – govori nam ovaj iskusni pastir koji sada neće nabavljati bilo kakve ovce.

Odgajanje stada

– Tri puta sam operirao kralježnicu i ne mogu skakati s proplanka na proplanak za njima. Naučio sam ovo moje stado da me slijedi dok se vozim autom, da me slušaju kada ih zovnem po imenu i da dođu i s većih udaljenosti, da ih pomuzem bez otpora.

Te su ovce bile kao moja djeca, i da mi netko donira 150 ovaca, ništa mi neće zamijeniti one moje kojih više nema.

Nije to šteta pedeset ovaca puta tisuću kuna, nego je šteta to što nikada više neću moći odgojiti ovakvo stado koje sam imao. I zato me moji stočari barem razumiju kada sam govorio da mi ne doniraju odraslu ovcu, nego šilježe (to je izraz za janje do godinu dana starosti, nap. a.) jer jedino njih mogu pokušati odgojiti onako kako sam odgojio ove koje su umrle od udara groma – govori nam ovaj čovjek koji je sa suprugom Anom uspio od stočarstva školovati dvoje djece, koje su oboje završili fakultete.

image
Trutanićeve staje sad su prazne
 
Duje Klarić/Cropix

– Nisu ovce kao maslinik da možeš doći u njega i obraditi ga i sutra i prekosutra ako ti se ne da danas. Ovdje moraš biti s ovcama uvijek, i po svecu i po petku.

Uz veliki rad i odricanje, ovaj pastirski posao dovoljan je za preživljavanje, a ne za nikakav luksuz. Eto vidite i sami, nismo završili obiteljsku kuću više od prizemlja, pa čak ni pločice ispred nismo stavili. Ima ljubomornog svita koji misli da mi ležimo na parama ako vide da prodamo dvjesto kila sira ili zakoljemo za Cvjetnicu 22 janjadi i to prodamo – objašnjava nam ovaj radišni čovjek, koji kaže da su se neki ljudi pokazali baš pravima u trenucima njegove velike tuge i velike štete.

Javili su se najprije Marjo Gospodnetić, predsjednik Udruge uzgajivača domaćih životinja Brača, pa Josip Arbunić, Robi Papić iz Supetra, Danko Bezmalinović, Damir Srzić iz Makarske i mnogi drugi.

– Evo, selački zet Gabrijel iz Bola (ni prezimena mu se na brzinu ne mogu sjetiti) ponudio mi je donirati svojih trinaest ovaca i ovna. Što reći nego od srca zahvaliti i njemu i svim tim ljudima. Ne vjerujem da ću donaciju prihvatiti u potpunosti, ali dira briga tih mojih kolega.

Žene iz Splita

Svatko nešto nudi i hoće pomoći, a ja im svima kažem: Ljudi, nemojte mi donirati ni ovcu više od onog broja koliko sam izgubio, i molim sirotinju koja nema više od trideset ovaca da mi ne donira ništa, jer kad su se ponudili u takvim prilikama, kao da su mi donirali sve – emotivno će Zoran, koji je prvo janje dobio od svoga pastirskog susjeda Danka Bezmalinovića sa Smrčevika.

image
Zoran Trutanić: Zahvaljujući ovcama, dvoje djece mi je završilo fakultete
 
Duje Klarić/Cropix

– Osim tri moja ovna, njemu je grom ubio jednog ovna koji je bio u mojem stadu na posudbi radi miješanja krvi. I ja mu jutros ponudim tisuću kuna za ubijenog njegovog ovna, a on meni to odmah odbije i pokloni mi jedno svoje šilježe. Eto, on je prvi donator, a priča se širi iz dana u dan.

Čujem da su se i drugi brački stočari odazvali akciji, a ja im svima zahvaljujem jer bih i sam učinio isto, i molim da doniraju samo oni koji to mogu – kaže nam Zoran, koji ističe da mu se javila jedna žena iz Švicarske, koja je rekla da nikad nije ništa donirala za ljude, ali da će to sada učiniti za životinje, tako što će uplatiti vrijednost jednog janjeta.

– Pa javljale su nam se žene iz Splita koje su kod nas kupovale sir s idejom da bi nam donirali neke novce ili kupile dodatno nekog sira. Hvala im svima od srca, jer mi nismo njima taj sir poklanjali, nego smo ga prodavali – kaže nam Trutanić, koji se nada da će imati snage preživjeti sve ovo jer, kaže, u životu je imao još nekih ovako teških trenutaka iz kojih je sa suprugom Anom i djecom izlazio još jači.

Odvoz trupala nisam morao platiti


Zoran posebno hvali djelatnike "Proteinke" iz Obrovca koji su odvezli lešine 47 njegovih uginulih životinja a da on to nije morao platiti.

- Da sam morao, to bi mi bio još trošak od 11 tisuća kuna, jer je odvoz po kilogramu 4 kune i 90 lipa. Lešine su se od nedjelje napuhale i to nije bilo lako ni utovariti – kaže Trutanić

item - id = 1129223
related id = 0 -> 1135163
related id = 1 -> 1135032
22. listopad 2021 00:16