U Hvaru je na blagdan sv. Skolastike, u samostanu časnih sestara benediktinki, svečano proslavljena 60. obljetnica redovništva sestre Marije Nives Vujević.
Riječ je o koludrici krsnog imena Vida Karmela, koja je rođena 16. srpnja 1939. godine u Jelsi od oca Marina i majke Ivke rođene Mušura, a u samostan sestara benediktinki sv. Ivana Krstitelja i Antuna Opata u Hvaru ušla je 13. prosinca 1961. godine. Euharistijsko slavlje povodom dijamantnog jubileja sestre Nives predvodio je don Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarsko-bračko-viške biskupije i župnik Jelse.
Koncelebrirali su don Toni Plenković, hvarski dekan i župnik, te don Ivan Jurin, biskupijski kancelar i župnik Brusja i Veloga Grablja, dok je za liturgijsko pjevanje bio "zadužen" jelšanski župni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom maestra Slavka Reljića, biskupijskog povjerenika za liturgijsku glazbu
Don Stanko je, među ostalim, u svojoj propovijedi govorio o štovanju pojedinih svetaca blizanaca, apostrofiravši upravo sv. Benedikta i Skolastiku. Naglasio je da svetost nije nasljedna osobina, niti zanat koji se izučava u duhovnom staležu, nego ostvaruje svojim životom, te je sestri Nives, koja je od kada zna za sebe živjela u vjeri i sukladno onoj čuvenoj "ora et labora", kao vrstan poeta posvetio i interpretirao jednu svoju pjesmu.
Pri kraju mise slavljenici je u ime župe Hvar darovano cvijeće, a Jelšanke Ana Huljić i Jelena Ostojić uručile su joj umjetničku fotografiju Paula Bunčuge na kojoj je prikazana procesija Za Križen. Naravno, i hvarski župnik je srdačno čestitao slavljenici i benediktinkama na čelu sa sestrom Anom Vukas.
Nakon misnog slavlja uslijedio je prigodni program tijekom kojeg je bariton Dario Belić otpjevao pjesmu "Gospod Bog je pastir moj", a komorni sastav zbora pjesmu "Ubi Caritas". Potom su Dominika Fistonić i Milovan Duboković izveli recital o iznimno zanimljivom životnom putu sestre Nives.
- Gimnastičarkon provon zvoli su je, a i tečaj od sporta u Splitu finila je. Bartuloviću meštru ufonje bila je, a da je itila i meštrovica bit mogla je.
U crikvu je hodila i Bogu se molila, u organ kantala... ma šantoča kako nike... nikad ni postala. Dobro je tarkala, a još boje izgledala, tako da nikome napamet moglo past ni... da bi švuora danas sutra postala baš ti.
Rekla je da je dobila posol u Split i da gre lavurat, somo da materino sarce ne bi vajalo puno pensat. Vapor je to jutro porti i cimu je molo, Karmelu je odni i već je nikad ni torno. Svirčani i Ješani to su vele jubavi dvi zato non je don Marko Milatić veli pojam bi i da znote svi, ni ove fešte večeras bilo ne bi, da njon drogi Svirčanin ni ovo sve armi, a fala Bogu koji je... znote ga svi.
Kad Bog nožicima sukno kroji jasno je da ga dobro iskroji... Karmela je u samostan intrala koludricon postala i ime Nives svečano impjantala. Puno svita je pomogala zlotnin rukamima, rakamovala i Bogu slavu dovala. Već šezdeset godišć Vičnu Jubov jubi, sa svojin koludricima Boga uzvisije, družbu poštije i svin sarcen za "Hajduka" navije.
A sad judi moji jeste znali ovo: Da sa "Hajdukon" Nives žive i ohohoo! Ispod čorne monture bilu majcu nosi, to naša Nives "Hajduka" sviton pronosi. Uz dvo imena imo ona i treće: Časna Torcida koja nos voli sve veče i veče. A ti Gospe ča si na Račiću čuvoj non koludrice i doj nin svu sriću - Benedeti, Piji i Terežini mirni pokoj, a ovima ča su ostale jednega dona lipi roj! ŽIVILI!!!
Izvedenim recitalom naročito je istaknuta njezina golema ljubav prema "Hajduku", po čemu je dobila treće ime - Časna Torcida. Stoga su joj od nazočnih i darivani suveniri s amblemima splitskih bilih, da bi onda zbor otpjevao pjesmu Vinka Coce "Kada umren umotan u bilo", za koju je tekst i glazbu napisao neretvanski autor Denis Batinović - Pekma, zatim i pjesmu don Ante Mateljana "Mila zemljo naša", koju je uglazbio don Šime Marović.