Nakon što je poznati hrvatski arhitekt, akademik Nikola Bašić u ekskluzivnom razgovoru s našom novinarkom Marijom Lončar progovorio o projektu obnove dvojnih bedema u Šibeniku, zamjerivši pritom gradskoj upravi što ga je izgurala iz čitave priče angažirajući domaćeg stručnjaka, otvorenim pismo odgovorio mu je Davor Popović, šibenski arhitekt s milanskom adresom po čijim nacrtima će se na koncu obnavljati zapušteni biser baštine.
U otvorenom pismu Popović je Bašiću zamjerio što, osvrčući se na njegov lik i dijelo, iznosi aluzije i neistinite tvrdnje koje je okarakterizirao kao klevete. Njegovo obraćanje kolegi Bašiću prenosimo u cijelosti:
"Poštovani akademiče Nikola Bašić, povodom vaših tvrdnji izrečenih u intervjuu u Šibenskom listu od 27. siječnja 2022.godine i Jutarnjem listu 29. siječnja 2022.godine, radi klevete osjećam se pozvanim uputiti Vam ovo pismo.
”...Razumijem da je njegovog brata Davora zagolicao taj zadatak, što mu kao mlađem ambicioznom kolegi ne zamijeram, ali je način kako je ušao u taj posao profesionalno nemoralan i zbog toga ga mora biti sram. Ali, nažalost nije on jedini koji bi se u ovoj ružnoj priči morao sakriti od srama. Kao što sram nije jedini razlog zbog kojeg bi se Popovic morao povuči iz projekta…“
„...Zanimljivo je da ni njemu ni nadležnoj konzervatorici nimalo ne smeta što na ažurnom popisu arhitekata s odobrenjem Ministarstva kulture za rad na projektima spomeničke baštine nema Davora Popovića. Važno je znati da se takva licenca izdaje na osobno ime i da ona nije prenosiva na drugu pravnu ili fizičku osobu. Prema tome angažman arhitekta Davora Popovica od strane Grada Šibenika protuzakonit je i u pravnom smislu ništavan. Sreća je u nesreći što je ministrica kulture Nina Koržinek, koja je trebala blagosloviti novi projekt, zahvaljujući mjeri samoizolacije, ostala izvan ove kašete brukava. Dakle, nisam ovdje samo ja izigran...“
Vaše aluzije koje se “ne odnose“ na samo idejno rješenje stavljaju Vašeg konkurenta u nezavidan položaj ispred javnosti i šire (...). Tim više kad je konkurentovo “idejno riješenje” zakonito izrađeno i transparentno izloženo u Gradskoj Knjižnici “Juraj Šizgorić” u Šibeniku i integralno prezenitirano javnosti, a uz to je dobilo podršku kako samog građanstva, tako i gradskih vlasti.
Prema etičkim principima struke, poželjna je svaka kritika “rješenja” od strane kolega, pa tako i od vlastitog konkurenta. Međutim, isti principi ne toleriraju aluzije i neistinite tvrdnje:
„...ažurnom popisu arhitekata s odobrenjem Ministarstva kulture za rad na projektima spomeničke baštine nema Davora Popovića.“, „ Važno je znati da se takva licenca izdaje na osobno ime“
“...mora biti sram...“, ”...profesionalno nemoralan...”,”...ovoj ružnoj prici morao sakriti od srama...“, ”...morao povući iz projekta...”,“...ažurnom popisu arhitekata s odobrenjem Ministarstva kulture za rad na projektima spomeničke baštine nema Davora Popovića.“, ”...protuzakonit je i u pravnom smislu ništavan angažman...”, “...sreća je u nesreći...“, “...kašeta brukava...“, ”Dakle, nisam ovdje samo ja izigran.“
I. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i odredba članka 2. Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18 )
Za ideju tj. za potrebe izrade idejnog rješenja “Puta spasa” kojeg je naručio Grad Šibenik od arhitekta Davora Popovića nije potrebno imati “Dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara” izdano od strane Ministarstva kulture jer se za izradu idejnih rješenja ne izdaje prije navedeno dopuštenje, a samim tim Davor Popović ne treba biti niti na “ažuriranom popisu arhitekata s odobrenjem Ministarstva kulture za rad na projektima spomeničke bastine“. Prije navedene činjenice su definirane Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i odredbom članka 2. Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18 ).
Slijedom navedenog angažman arhitekta Davora Popovića od strane Grada Šibenika na izradi idejnog rješenja Puta spasa je zakonit, a samim tim gore citirana Vaša izjava je kleveta.
II. Položeni ispit, Sveučilište u Genovi, Urbana Obnova ili Restauro Urbano.
Sveučilište u Genovi, Administrativni odjel za aktivnost istraživanja i didaktičku uslugu. Tajništvo fakulteta arhitekture. Br.re. A96/97 97367. Popović Davor mat.br. 1820821. Pratio je predavanja za postignuće DIPLOME iz ARHITEKTURE te uspješno položio međuostalim i sljedeće ispite: RESTAURO URBANO (dvadesetosam), STORIA DEL ARTE (trideset).
III. Moja suradnja na projektima talijanske i svjetske spomeničke baštine :
- Piero Gambacciani e Associati: Marina Porto Antico, Porto antico di Genova, Genova 1998
- Studio Italo Rota: Museo del 900, Arengario, Piazza Duomo, Milano 2002.
- Palazzo Affari ai Giureconsulti, Camera di Commercio, interior design,Duomo, Milano 2005.
- Piazza Castello, Medal Plaza, OLIMPIC GAMES 2006 TORINO.
- (Italo Rota: Projects, Works, Visions 1997-2007. Luca Molinari, Skira;.2008).
- Stefano Boeri Architetti: Ex Arsenale La Maddalena, SUMIT G8, 2009;
(Effetto Maddalena: Una vicenda di Architettura / An Architectural Affair, 2009 Abitare, Rizzoli)
- Il Museo dei Fori Imperiali nei Mercati di Traiano, Meet Design, Roma 2011; UNESCO.(Design una storia italiana : meet design, RCS, Skira, 2011. Mostra Roma, Torino,2011-2012)
IV. REPLIKA “...Iskopima stijena i potpunom betoniranju međuprostora bedema, nepovratno će se promijeniti taj specifični prostor...“ ( zaključak iz vašeg intervjua )
“Jednookom Divu” koji jednom rukom nudi “divovski eskalator” a drugom “divovski tunel ”, suprostavljen je Dinocratov “mladić” koji jednom rukom nudi “Stari Dolac” a drugom “jedan veliki pehar”, prepun trgova, buta, vidilica i ljudi". ( moja replika na vaš zaključak iz intervjua )
V. REPLIKA ”..., što mu kao mlađem ambicioznom kolegi ...“(iskrivljeni kontekst iz vašeg intervjua )
Sramotno uvođenje u ružnu priču mog “mlađeg” a ne starijeg brata. Vaša više nego smišljena aluzija o “mlađem ambicioznom kolegi “ u iskrivljenom kontekstu (čitaoca navodite na neiskustvo kolege ), mi nalaže da vam ilustriram sljedece:
Moj životopis na temu urbane valorizacije i vertikalnog povezivanja starogradskih urbanih matrica ESKALATORIMA . U kojem je sadržano kako moje trideset godišnje iskustvo i pristup problemu, tako i kritika vašem projektu eskalatora.
U mom je obrazovanju i strukovnom sazrijevanju umnogome doprinio utjecajan i plodotvoran suodnos dviju, koli ko različitih toliko umnogome srodnih kultura, hrvatske i talijanske.
Godine 1992., igrom slučaja, “ambiciozni zagrebački studenti” Davor Popović i Zadranin Pero Marušić predaju natječajni rad za “Bergamo bassa, Bergamo alta” zajedno s voditeljima ureda Gian Carla De Carla, inicijatora urbanih politika toga vremena i duhovnog gurua fenomena “Risaliamo la Citta”, suosnivača TEAM 10 , dekana svjetske arhitekture, među čije sljedbenike ubrajam i dekana hrvatske arhitekture, Šibenčanina Ivana Vitića.
1992. “Risalire la citta : Bergamo bassa, Bergamo alta” premio Schindler 1992./ Bregamo
Gruppo: Marco Guarino, Danilom Marcone, DAVOR POPOVIĆ (student) i Pero Marušić (student)).
Istovremeno drugi kolege iznalaze rješenja na natječajima Premio Schindler “Risalire la citta”: La Citta di San Marino (1994), Napoli e i suoi musei, dal Nazionale a Capodimonte (1997).
Godine 2001. igrom slučaja, put me navodi na majstora Itala Rotu i na moj ured upravo u vrijeme rada na projektu otvorenog Muzeja u Perugi (Museo della Rocca Paolina), lociranog unutar utvrde nalik hibridu grada - tvrđave i dvostrukog bedema.
1543. god. Antonio da Sangallo il Giovane po naredbi Pape Pavla III Farnese razdijeljuje dio grada koji je protiv Pape (donji) i dio koji ja za Papu (gornji), sjedinjuje kuće, tornjeve i ulice kvartira unutar Rocce i razdijeljuje etrursku matricu Perugie staru (III st. prije nove ere). Analogije radi, u Šibeniku 1423. god. mletački dužd Francesco Foscari naređuje šibenskom knezu De Pesaru žurnu izradu dvostrukog bedema (Put spasa) i razdijeljuje Dolac od Starog Grada.
Analogije, kako povijesne (razdjelni element), tako i današnje (suvremeni pristup toj specifičnoj tematici kroz javno korištenje prostora u svrhu vertikalnog povezivanja oplemenjenog društvenim sadržajima i funkcijama) su služile kao orijentir mom rješenju. Dok je nesrazmjerna analogija
( Rocca Paolina 6,5miliona ljudi godišnje 1984.(zamislite danas ?) ) u stvarnom današnjem korištenju ovih prostora služila da se moje rješenje svede u svoje reale okire.
Dakle radi se o “urbanim politikama“ i interdisciplinarnim problematikama grada Šibenika i talijanskih “citta stato“ s kojima sam se susretao prilikom valorizacije “Puta spasa” i njegovog sjedinjavanja sa urbanom matricom. Rezultati se vide u sekvencama isprepletenih osjetilnih prostora Grada Kolaža koje su oprećne monotonoj sekvenci u službi samog eskalatora u kojom se doživljaj prostora svodi na jednokratno korištenje mehaničke naprave", napisao je Davor Popović.