O Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Matulić Ane i Krste Matulića i njihovu brendu "Pašmanero" portal Zadarski.hr i dnevnik Slobodna Dalmacija su već pisali u više navrata, prije koju godinu kad su njihov začinski ljuti umak, kao i paleta drugih prehrambenih proizvoda te linija prirodne kozmetike stekli slavu što zbog vrhunske kakvoće i okusa, što zbog ekoloških obilježja male, a tako velike poljoprivredne proizvodnje o kojoj skrbe.
Šarena i šarmantna paleta od gotovo 20 prehrambenih i kozmetičkih proizvoda, koja izlazi iz njihova kućnog "laboratorija" smještenog u obnovljenoj staroj kući s velikim skrivenim dvorom u hladovini na samoj rivi mjesta Pašmana na istoimenom otoku, dobila je zadnjih godina na vrijednosti ne samo zbog interesa kupaca u njihovu dućanu u istoj kući, nego i zbog sasvim ozbiljnih priznanja koje Matulići dobivaju u svijetu. Ove su godine, drugi put zaredom, osvojili prestižnu nagradu "Superior Taste Award", i to za svoj aceto od smokve "Pašman Libre". Dok je godinu prije ljuti umak "Pašmanero" dobio od 70 do 80 posto bodova u svim segmentima ocjenjivanja te jednu zlatnu zvjezdicu, ovaj je put aceto od smokve "Pašman Libre" osvojio od 82,9 do 87,9 posto bodova i dvije zlatne zvjezdice za kvalitetu. A priznanje "Superior Taste Award" nije šala: na tu smotru i natjecanje u Belgiji javlja se nekoliko tisuća proizvođača različitih prehrambenih proizvoda iz cijelog svijeta, a u sustavu ocjenjivanja sudjeluju najkompetentnije face svjetske gastronomije.
Posebno branje
U prvom i najpoznatijem svojem proizvodu, ljutom umaku "Pašmanero", Krsto Matulić spojio je alkoholni ocat i određene vrste ljutih papričica. Prejednostavno bi ga bilo usporediti s općepoznatim Tabascom – proizvodnja "Pašmanera" je drugačija, a umak je punijeg i snažnijeg okusa. Osim toga, taj je osnovni proizvod bio put koji je navodio Matuliće kako iskoristiti samo hektar zemljišta s 250 maslina, nešto smokava i malo slobodnog vrta, te proizvode s tako male površine, koristeći stara znanja i nove pristupe, sljubiti u nove i tražene namirnice koje su istovremeno i jedinstven suvenir i gastronomski užitak. Ili sjajan prirodni kozmetički proizvod.
Upravo ovih dana Krsto je u najvećem poslu: istovremeno s čilijima traje i berba smokava od kojih nastaje aceto "Pašman Libre".
– Smokvin sok zapravo je čisti aceto i zato puno ovisi o tome kako se smokve beru i gdje se kasnije odlažu da bi se sačuvao njihov sok – objasnio nam je Krsto.
– Ne smije ih se brati i stavljati, primjerice, u košare, nego u kante koje ne propuštaju da se ne izgubi ta dragocjena tekućina. Berba počinje nakon Vele Gospe, a ja sam za taj posao angažirao dvije obitelji u Pašmanu i prezadovoljan sam kako to rade jer je način branja smokava uistinu presudan. Aceto se čuva u bačvama od trešnjina drva koje na vrhu nemaju čep, nego su otvorene – objašnjava, ali ne otkriva cijeli postupak, jer u čemu bi onda bila draž vrhunskog okusa aceta "Pašman Libre", kojemu je 70-ak najvećih svjetskih chefova dalo ocjenu 87,9!
Godišnje OPG Matulić proizvede oko 200 litara aceta od smokava, koji pakira u bočice dizajnirane u nagrađivanom "Hand dizajn studiju" u Zagrebu njihova prijatelja i suradnika Vinka Pašalića, koji je i dizajnirao vrhunski i trajno svjež izgled svih proizvoda koji stižu iz radionice Matulićevih.
Tajne majstora
Matulići su aceto počeli proizvoditi 2015. godine. Krsto je istraživao i učio od najboljih svjetskih proizvođača aceta u talijanskoj Modeni, jer je Ana uvijek više bila posvećena kozmetici.
– Ni jedan majstor aceta neće otkriti sve pojedinosti i tajne dobivanja toga popularnog slatkastog octa. Ali ako želiš naučiti, ako želiš slušati i čuti što ti govore, doznat ćeš gotovo 95 posto tajni toga zanata i umijeća – kaže Krsto te napominje da se aceto "Pašman Libre" pravi isključivo od pašmanskih zelenih smokava.
Anu i Krstu vodi životni moto "manje je više", njihova je proizvodnja u ovih pet godina, otkada su se trajno odlučili na život na otoku i od poljoprivrede, stalno manja od potražnje. Pa i tog slavnog prvog "Pašmanera", makar se ni jedna pizzerija u Zadru nije dosjetila umjesto uvoznog, industrijskog Tabasca na stolove staviti naš domaći, pašmanski umak, godišnje proizvedu oko 2000 bočica od pola decilitra.
A njih dvoje žive od svojih ruku i od svojih proizvoda cijelu godinu. Kažu da rade 10 mjeseci u godini, odmore se tek u ljutoj zimi, u siječnju i veljači, ali, iskreno, tko ne bi godišnji odmor od dva mjeseca.
– Na Pašmanu je vrime valuta koju koristiš do mile volje, imamo vrimena jedno za drugo, živimo skromnije, ali i troškovi života su manji – kaže Krsto.
Međutim, kad je sve to tako skromno i malo, u čemu je tajna uspjeha? Pa Matulići čak nisu konkurirali za europska nepovratna poticajna sredstva kako njihov OPG ne bi ušao u sustav PDV-a, a kažu i kako im taj novac ni ne treba.
A ipak:
– Svaku godinu računam da sam prije sezone napravila dovoljno sapuna, a onda u osmom misecu vidim da će falit pa ih na brzinu napravim još – rekla nam je za jednog susreta Ana, koja je ovoga ljeta na porodiljnom dopustu, dok Krsto s prijateljima sam vodi cijelo to malo gospodarstvo te svaki dan bere ljute paprike s ove godine rekordnih 1300 sadnica.
Najljuća verzija
Usput, u istom tom šarenom vrtu posađeno je ukupno gotovo 30 vrsta čilija sa svih strana svijeta, i gotovo svaka vrsta i kombinacija više vrsta imaju neku svoju ulogu u onim malim paprenim bočicama ljutog "Pašmanera", koji je ove godine dobio svoju treću, najtamniju i najljuću inačicu.
O proizvodima Matulićevih, poput začinjenih maslinovih ulja, začinjenih bočica sa soli, o njihovoj kvasini kojoj su osnova kvasne gljivice iz neke prastare bačve Krstina dida, o ukusnim pestima i Aninim mirisnim i zdravim kremicama mogli bismo pisati još puno. Isto kao i o filozofiji i blagodatima života na otoku koje su ovi mladi ljudi prepoznali, o njihovoj posvećenosti otoku uopće i Pašmanu kao trajnom domu, o njihovu ljetnom festivalu "Pašmanero", o latinskom jedru, koje im je morska i bodulska stalna preokupacija, isto kao i ono malo imanje s kojeg izlaze vrhunski proizvodi... Ali nešto nam se čini važnijim pa ćemo s tim i završiti.
– Nikad se naši proizvodi neće naći na policama trgovačkih lanaca, s njima ne želimo imati posla – kaže Krsto i nastavlja:
– Tko hoće nešto naše, lako će nas naći na internetu i u specijaliziranim dućanima i suvenirnicama od Hvara, Brača, Splita i Zadra do Zagreba. I ovdje, u Pašmanu. Nećemo i ne želimo imati posla s velikim trgovcima i nikad nećemo postati industrija. Koliko imamo – imamo, koliko proizvedemo, to ćemo i prodati, ali ne više ili barem ne puno više od ovoga što imamo sad.