U čakovečkoj bolnici umro je 62-godišnji muškarac jer je tijekom hemodijalize intravenski primio krivi medikament. O događaju je izvijestila sama Županijska bolnica Čakovec. Unatoč hitno poduzetim mjerama intenzivnog i reanimacijskog liječenja kod pacijenta je nastupilo multiorgansko zatajenje organa i smrt. U kasnijim izvješćima se navodilo da su uz pacijenta u trenutku nemilog događaja bile dvije medicinske sestre.
Sve je to bio povod za kratki razgovor s Marijom Gazićem, predsjednikom Hrvatske komore medicinskih sestara. Naime, po raznim forumima te medicinskim krugovima, navodilo se kako je sreća da nema i više takvih grešaka, jer je sestara i medicinskih tehničara premalo, premoreni su i padaju s nogu.
Koliko točno nedostaje medicinskih sestara i tehničara?
– Spominjale su se ranije procjene od oko 10 tisuća, govorilo se o ispunjenju kapaciteta do minimalnih uvjeta koje propisuje pravilnik. Nakon prikupljanja točnih podataka od svih bolnica u Hrvatskoj, Komora je analizom bolničkog sustava ustvrdila kako do predviđenog broja sistematizacijom nedostaje 4500 medicinskih sestara.
To je donja brojka, dakle minimalan broj da bi sustav kako-tako funkcionirao. Sad zamislite kako sustav trenutačno radi ako ih nedostaje najmanje 4500! Inače, u bolnicama je trenutačno zaposleno 20 tisuća sestara. I taj broj konstantno pada. Dio sestara ide u mirovinu, malo se novih školuje, a i one koje završe školovanje radije idu u inozemstvu. Nekima su bolnice zaista posljednja opcija.
Zašto posljednja?
– Zbog jako loših radnih uvjeta, malih plaća, podcjenjivanja tog plemenitog zanimanja koje je okosnica svakog zdravstvenog sustava. Situacija se tijekom korone dodatno zakomplicirala, tako da je sestrama i tehničarima još i teže. Nažalost, mi upozoravamo, ali malo tko nas sluša. Dođemo u epicentar zanimanja samo kada se dogodi neki veliki problem, a to nije niti pošteno niti će riješiti situaciju.
Poduzimate li što da se ta situacija promijeni?
– Konstantno upozoravamo, poslali smo apel i ministru Viliju Berošu koji je pokazao razumijevanje za naše probleme. Hoće li se nešto promijeniti? To nije na nama, nažalost, nismo izvršna vlast i mi ne donosimo odluke, samo predlažemo i apeliramo. Na našu inicijativu osnovana je radna skupina komore i više ministarstava koji imaju zadatak napraviti plan unaprjeđenja sustava i doći do rješenja.
Ako nešto ne učinimo, neće biti dobro. Sustav bi se mogao urušiti i u bolnicama se neće moći pružiti adekvatna medicinska skrb. Radna skupina ima rok od 60 dana da predloži održivi plan. Na nama je da upozoravamo, ali krajnja odgovornost je na zdravstvenoj administraciji.
Koliko iznosi prosječna plaća sestara?
– Oko 5500 kuna. Dakle, manja i od prosječne hrvatske plaće.
A s dodacima?
– S dežurstvima prosječno dođe do 6500 kuna. I sad zamislite sestru koja radi danonoćno, ima golemu odgovornost, nema slobodnih dana, radi s teškim i zahtjevnim pacijentima, a ima takvu plaću. I onda sestre radije ostaju doma, rade u nekim drugim zanimanjima ili pak idu vani. Dok država ne počne cijeniti naše zanimanje stanje u zdravstvu će biti sve gore.
Sestre u Splitu kažu da padaju s nogu?
– Istina, i to ne samo u Splitu. Sestre i medicinski tehničari u cijeloj zemlji su pred pucanjem! Evo baš su me zvali kolege iz hitnih pomoći u Dalmaciji. Neki od njih rade u komadu 24 sata. Kako onda medicinska sestra ili tehničar mogu biti cijelo vrijeme pribrani, ako su cijeli dan i noć na terenu, ako nisu spavali 24 sata. Tada su greške lako moguće. Nažalost, incidenata zbog premorenosti naših članova i članica može biti i u budućnosti. A onda bi odgovornost trebala snositi država i sustav, a ne sve prevaliti ne medicinsku sestru.
Koliko je sestara na birou?
– Oko 450. Ali one radije ostaju na birou, nego da za tako mali novac preuzimaju odgovornost za nečiji život.