StoryEditorOCM
Moj ljubimacJESTE LI IMALI POJMA?

Otkrivamo gdje u Hrvatskoj završavaju uginuli ljubimci: veterinar ih šalje u kafileriju, pretvaraju se u brašno i mast i spaljuju; Sam priznaje: Ja svog psa tamo ne dam, sahranio sam ga u vrtu...

Piše PSD
21. lipnja 2019. - 23:31
11204606

 

Znate li što se događa nakon što svom veterinaru prijavite uginuće životinje ili, pak, vaš kućni ljubimac bude eutanaziran? Veterinar je dužan prijaviti i predati tijelo životinje u nadležnu kafileriju (pogon u kojem se spaljuju leševi uginulih životinja) - piše Slobodna Dalmacija.

Agroproteinka iz Sesveta je zadužena za zbrinjavanje leševa životinja.

– Nakon uginuća kućnih ljubimaca veterinarske stanice koje nemaju registrirana vozila za njihov prijevoz, obavještavaju našu službu o uginuću te ona dolazi s registriranim, specifično prilagođenim, vozilom Agroproteinke. Čitavi je postupak utvrđen standardom zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
Osim ovakva postupka, postoji i način zbrinjavanja uginulih ljubimaca kremiranjem i pokapanjem na groblju kućnih ljubimaca, što je također regulirano propisima – kaže nam Zlatko Heruc, pomoćnik direktora za kontrolu HACCP-a i veterinarstvo, kojega smo upitali što rade s ostacima životinja

– Sukladno članku 8. Uredbe 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća uginuli kućni ljubimci pripadaju nusproizvodima kategorije 1. Nusproizvodi životinjskog podrijetla s veličinom čestica, koja nije veća od 50 mm, moraju se zagrijavati do temperature u središtu već od 133°C barem 20 minuta bez prekide, pri apsolutnom tlaku od barem 3 bara.
Dobiveni proizvodi (mesno koštano brašno i tehnička mast) se spaljuju – navodi nam, među ostalim, gospodin Heruc.
No, mnogima koji su bili povezani sa svojim ljubimcem, kažu nam veterinari, ne odgovara takav način zbrinjavanja njihova psa, mačke...

– Zakon priječi da se leš kućnog ljubimca zakopa u vrtu ili negdje drugdje, i mi to ljudima kažemo, ali svjesni smo da se vlasnici žele oprostiti od kućnog ljubimca i da ga žele pokopati tamo gdje će moći ponekad odnijeti cvijeće i oprostiti se. No, tako krše zakon, a mi zažmirimo.
I ja sam svog kućnog ljubimca zakopao tamo gdje ću ga se moći sjetiti. To mi je normalno, i svjestan sam da kršim zakon. Inače, kod nas se može donijeti uginula životinja, a onda se prebaci u tvrtku Agroproteinka u Sesvetama, gdje se neškodljivo zbrine. To je trenutačna zakonska procedura, a ljudi većinom kada čuju za to odustanu.

Važeći propisi
Bitno je napomenuti da Agroproteinka zbrinjava lešine sukladno važećim zakonskim propisima, iako ja nikad ne bi volio da ostaci mog psa ili mace tako završe – kaže nam jedan veterinar, koji nije htio reći svoj identitet jer nam je potvrdio da je prekršio zakon, pošto je u vrtu sahranio svoga psa.

Zar ne bi ljubimca bilo lijepo pokopati ili kremirati, a onda negdje položiti urnu? U svijetu su groblja za kućne ljubimce normalna stvar, a čak su otvorena i groblja u kojima se sahranjuju i ljubimci i njihovi vlasnici zajedno. Možete birati želite li sahraniti ljubimca ili ga, pak, želite spaliti u krematoriju, a potom dobiti pepeo.
U Sjedinjenim Američkim Državama najstarije i najveće groblje za kućne ljubimce nalazi se u mjestu Hartsdale (New York), a otvoreno je 1896. godine. Na groblju je svoje počivalište našlo oko 70.000 životinja. U Silver Springu (Maryland) ljubimci mogu "ležati" pokraj svojih vlasnika.

Novo, ali ne i prvo groblje za ljubimce se otvorilo i nedaleko od Zagreba. Mediji navode da će se groblje za kućne ljubimce "Spomengaj" prostirati na oko 12.700 četvornih metara i biti će smješteno u Dumovcu pokraj Zagreba. Groblje će činiti zgrada s prijemnim uredom, a biti će tu i dvorana za ispraćaje, krematorij s pripadajućim prostorijama, te mjesto za sahranu i ukop, tj. polaganje urni.
Doduše, životinja će se morati spaliti, potom staviti u urnu i sahraniti, dakle leš životinje se ne može položiti u zemlju jer to nije predviđeno propisima.

Krematorij za pse

No, Zagreb nije prvi grad koji je dobio groblje za ljubimce. Naime, u gradu Rijeci navode da su se od početka 20. stoljeća do 2004. godine kućni ljubimci mogli sahraniti na groblju kućnih ljubimaca na Kozali u Lukovićima. Groblje je zatvoreno 2004. zbog novog Zakona o veterinarstvu, koji ne dopušta pokapanje životinja u zemlju, već samo spaljivanje u za to predviđenoj spalionici.
– Grad Rijeka skrbi o hortikulturnom uređenju groblja kućnih ljubimaca na Kozali. Stoga, iako se ukopi već godinama ne održavaju, groblje nije zapušteno. Ono sada ima funkciju spomenika, a na većini grobnica vidi se da ih vlasnici posjećuju i danas. Prošetati grobljem kućnih ljubimaca posebno je fascinantno na blagdan Svih svetih kad je ono jednako posjećeno kao i ostala groblja, te ukrašeno cvijećem i svijećama – navode u gradskoj upravi Rijeke.

U Hrvatskoj postoji i privatni krematorij za pse – Pet memo. Psa, macu ili drugu životinju kremiraju, a vama daju pepeo s urnom. Cijene su sljedeće:

Vrlo mali kućni ljubimci (hrčak, papiga) 370 kn; mali ljubimci (kunić, mačka, pas do 10 kg) 790 kn; ljubimci srednje veličine (težine od 11 do 20 kg) 940 kn; veliki ljubimci (težine od 21 do 30 kg) 1230 kn; najveće pasmine pasa (težine od 31 do 45 kg) 1490 kn...

– Sam proces kremiranja zavisi o veličini životinje, a traje oko sat vremena. Za vlasnike kućnih ljubimaca sa šireg područja Zagreba, vrijeme od preuzimanja ostataka ljubimca do predaje urne s pepelom iznosi oko 10 radnih dana. Za ostale dijelove Hrvatske, to je razdoblje nešto duži, ovisno o području na kojem se nalazite i vremenu kada je vaš kućni ljubimac preuzet. Pepeo koji ostaje nakon procesa kremiranja iznosi oko 4 posto težine životinje – navode u toj tvrtki.

Zakopati psa u svome vrtu? Zašto ne!

Poznati splitski veterinar Vando Raunig nam, pak, kaže:
– Vlasnici se jako vežu za ljubimce jer su ipak s njima proveli i do 20 godina, pa ih žele i adekvatno sahraniti i oprostiti se od njih. Po sadašnjim propisima uginulu životinju bi trebalo spaliti u kafileriji u Sesvetama, ali iz mog iskustva većina vlasnika to odbija jer želi imati mjesto gdje mogu obići svog ljubimca, pa onda zakopavaju psa u šumama, planinama.

Bilo je situacija kada ih je netko vidio, pa prijavio jer su mislili tko zna što se i tko se zakopava. Zato mislim da bi se to trebalo detaljno urediti zakonom. Bilo bi najbolje imati određen prostor za groblje s klasičnim sanducima, kao i krematorij i prostor za ukop urni, kako je to uređeno u razvijenom svijetu.

Također, ako vlasnik ljubimca ima neku svoju zemlju ne vidim zašto ne bi životinju mogao pokopati na svome posjedu, naravno uz poštovanje strogo propisane procedure – kaže Raunig.

Dirljivi ukopi ljudi i životinja

Poznata hrvatska spisateljica, ljubiteljica pasa, ali i arheologinja Rujana Jeger je proučavala obrede i sahranu životinja i arheologiju psa.

– Uvidjela sam da se snaga te emotivne veze može vidjeti i kroz rituale sahranjivanja: najstariji do sada poznati kostur psa potječe tako iz jednoga groba gdje je pas sahranjen zajedno s dvoje ljudi, u Njemačkoj – prije čak 14.000 godina – navodi Rujana, uz podatak da je u Izraelu pronađen grob star 12.000 godina, a scena je bila vrlo dirljiva: starija osoba ruku drži na štenetu i oboje leže na boku, kao da spavaju.

– Ukopi pasa su poznati tijekom sljedećih tisućljeća po cijelom svijetu – bilo s ljudima, ili sami, psi su sahranjivani od Japana do Sjeverne i Amerike – ponekad s grobnim prilozima u vidu hrane ili zdjelica i dekica, a u nekim dijelovima Južne Amerike i Egiptu su čak i mumificirani!
Groblja za kućne ljubimce počela su nicati u Europi i Americi tijekom 19. stoljeća, a epitafe i spomenike kućnim ljubimcima poznajemo već i u antičkom razdoblju – navodi Rujana.

Volonteri bijesni: U Splitu je kaos i sa živim životinjama

U splitskoj udruzi Sehaliah nam kažu:
– Kod nas u Dalmaciji ne postoji groblje kućnih ljubimaca. Kada se dogodi ono najgore vlasnik je dužan obavijestiti veterinara. U Splitu vlasnik ima dvije opcije: predati životinju veterinaru koji je onda zbrinjava preko ovlaštene tvrtke. Druga opcija je korištenje usluga Pet memo firme iz Samobora, koja je prvi hrvatski krematorij za kućne ljubimce.

Zakonom je zabranjeno zakopavati uginule kućne ljubimce u dvorišta, polja i sl. Hoće li se taj zakon mijenjati ne znam. Nažalost, Sehaliah kao i ostali splitski volonteri trenutno ne može rješavati problem nepostojanja groblja kada je trenutno u gradu Splitu kaos i sa živim životinjama.

Grad Split nema dežurnog veterinara. Azil ne postoji. Nije provedena kontrola mikročipova. Besplatnih kastracija uličnih mačaka nema, pa zato trenutno imamo alarmantno stanje s napuštenim, bolesnim mačićima koje ljudi nalaze na doslovno svakom koraku. Veterinarska inspekcija ne radi svoj posao kako treba. Grad Split nema skoro pa ništa osim dobre volje veterinara koji izlaze ususret volonterima.

Nedavno smo zatražili od Grada da nam dostave informacije kada je započeo nadzor provedbe obveznog mikročipiranja pasa, koje je propisano zakonom uz propis o veterinarstvu, i koji je krajnji rok za provedbu nadzora te koliko je životinja bilo objekt nadzora do sada, kao i da li su vlasnici nečipiranih pasa kažnjeni. Zatražili smo i informaciju kada Grad Split planira donijeti program kontrole populacije napuštenih pasa.
Odgovor još uvijek čekamo – navode nam volonteri.
Volontere okupljene u "Šibenske šape" smo upitali kakva je situacija u njihovoj županiji.
– Na području naše županije ne postoji službeno groblje za kućne ljubimce. Još nisu pokrenuti razgovori oko tog pitanja. Istina je da bi po pravilu leš trebao biti zbrinut preko veterinarske stanice, ali većina vlasnika to ne prakticira već ljubimce obično zakopaju u svom dvorištu ili negdje u polju izvan naselja – kažu nam u toj udruzi.

Veterinarski inspektor može odobriti i zakapanje tijela

Evo što na sve kaže Ministarstvo poljoprivrede:
– U Hrvatskoj se kućni ljubimci mogu zakopati na groblju za kućne ljubimce. Za otvaranje groblja za kućne ljubimce Ministarstvu poljoprivrede se podnosi zahtjev s dozvolom odstupanja od propisanog zbrinjavanja nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 1 radi pokapanja kućnih ljubimaca na groblju za kućne ljubimce.
Kada stručno povjerenstvo utvrdi da lokacija groblja za kućne ljubimce osigurava sprječavanje rizika za zdravlje ljudi, životinja i okoliš, izdaje se odobrenje i nema zapreka za ukop kućnih ljubimaca na toj lokaciji.

Nedavno je u Dumovcu, nedaleko od Zagreba, otvoreno gradsko groblje za kućne ljubimce.

Vezano za regulativu oko zbrinjavanja kućnih ljubimaca, Uredbom (EZ) br. 1069/2009 propisani su uvjeti kada veterinarski inspektor može odobriti odstupanje od članka 12. iste Uredbe, kojim je propisano zbrinjavanje (između ostalog) i kućnih ljubimaca te odobriti pokapanje kućnog ljubimca na za to odobrenoj lokaciji, sukladno čl. 101. Zakona o veterinarstvu – navode u Ministarstvu.

 

Cijeli odgovor Agroproteinke
Agroproteinka slovi kao moderna tvrtka u kojoj se, među ostalim radnjama, zbrinjavaju i tijela kućnih ljubimaca. Poslali smo im par upita, a na koja je odgovorio Zlatko Heruc, pomoćnik direktora za kontrolu HACCP-a i veterinarstvo.
Koji je postupak kod uginuća kućnih ljubimaca, a vezano uz vašu tvrtku?
-Nakon uginuća kućnih ljubimaca Veterinarske stanice koje nemaju registrirana vozila za njihov prijevoz, obavještavaju našu službu o uginuću, koja u tom slučaju dolazi s registriranim, specifično prilagođenim, vozilom Agroproteinke. Ukoliko Veterinarske stanice imaju registrirano takvo vozilo za prijevoz uginulih životinja, same dovoze uginule kućne ljubimce.
Postupak prijevoza, termičke obrade i procesa zbrinjavanja svih uginulih životinja, pa tako i kućnih ljubimaca, zakonski je propisan. Napominjemo, čitavi je postupak utvrđen standardom zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Osim ovakva postupka, postoji i način zbrinjavanja uginulih ljubimaca njihovim kremiranjem i pokapanjem na groblju kućnih ljubimaca, što je također regulirano propisima.
Obavještavaju li vas veterinari da su primjerice kod njih lešine kućnih ljubimaca? Bi li to trebali činiti i obvezuje li ih zakon da obavijeste vlasnike kućnih ljubimaca da bi lešine trebalo neškodljivo ukloniti kad im ljubimac ugine?
-Kao što je ranije spomenuto, obavještavaju nas te mi dolazimo po uginule životinje. Nismo upoznati s pojedinostima glede postojanja zakonske obveze Veterinarskih stanica o obavještavanju vlasnika.
Je li vlasnik ljubimca dužan platiti nekakvu nadoknadu ili za njega nema troška?
-Agroproteinka naplaćuje propisanu naknadu u iznosu od 2,65 kn/kg (regulirano Pravilnikom o visini naknade za sakupljanje, preradu i spaljivanje nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 106/13, 43/15).
Nakon što lešina, primjerice psa, dođe kod vas, koji je daljnji postupak i koji proizvod kasnije nastaje od tog leša? Brašno, mast...?
-Sukladno članku 8. Uredbe 1069/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća uginuli kućni ljubimci pripadaju nusproizvodima kategorije 1.(„Materijal kategorije 1 uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:(a) čitava tijela ili sve dijelove tijela, uključujući kožu, sljedećih životinja: iii. životinja različitih od životinja iz uzgoja i divljih životinja, uključujući kućne ljubimce, životinje u zoološkim vrtovima i cirkuske životinje;“)
Primijenjena je Metoda prerade 1. opisana u Prilogu IV: Poglavlju III. Uredbe br. 142/2011 Europskog Parlamenta i Vijeća:
„Nusproizvodi životinjskog podrijetla s veličinom čestica koja nije veća od 50 mm moraju se zagrijavati do temperature u središtu veće od 133°C u trajanju od barem 20 minuta bez prekide pri apsolutnom tlaku od barem 3 bara.“
Dobiveni proizvodi (mesno koštano brašno i tehnička mast) se spaljuju.
24. studeni 2024 22:42