Vrijedi li još poučak o „vrtnim patuljcima” i „pokojnim babama” i hoće li Davor Bernardić raspustiti županijski SDP?

U zadarskom zatvoru je drugi krug nedjeljnih izbora odradilo 26 birača među kojima je njih 12 zaokružilo ime Zorana Milanovića, a preostalih 14 je svoje povjerenje poklonilo Kolindi Grabar Kitarović. Oni su demokraciju upražnjavali bukvalno iza rešetaka.

Među onima koji su drugi krug predsjedničkih izbora dočekali s ove strane rešetaka, na izborima se nije pojavilo 46,25 posto zadarskih birača, a na području cijelog grada registrirano je čak 1.590 nevažećih listića ili 4,6 posto, što je impresivna brojka. Jesu li i oni izbor između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića doživjeli kao neku vrstu „političkih rešetaka” s premalo prostora za svoje političke preferencije, tek će pokazati nadolazeće stranačke „što bi bilo kad bi bilo” analize.

Mada su vodeći ljudi lokalnog HDZ-a bili uvjereni u Kolindinu pobjedu u drugom krugu, to se nije dogodilo, pa je njihova gubitnička frustracija bitno pojačana jer je, eto, Kolinda ne samo izgubila Pantovčak nego je izgubila i na teritoriju njihove „stranačke odgovornosti”. A to će biti ne samo predmet analiza nego i neugodno opravdavanje poraza pred stranačkim vrhom.

Teritorijalna raspodjela glasova po gradskim kvartovima u suštini nije donijela nikakvo veće iznenađenje. A onda je uslijedilo jedno od objašnjenja Jose Nekića, prvog čovjeka zadarskog HDZ-a.

-U Zadru imate nekih mjesnih odbora koji će glasati za SDP i da na njihovu listu stavite moju mrtvu babu ona bi pobijedila, zaključio je Joso Nekić.

Ma koliko se ovakvim „analizama” u suštini duboko podcjenjuju birači i njihova moć rasuđivanja, vrijedi postaviti pitanje je li Nekić u pravu. Svi smo već milijun puta čuli i vidjeli „vrtne patuljke” koji su bez ikakvog problema pobjeđivali na HDZ-ovoj listi, a sada smo čuli i da bi u nekim zadarskim kvartovima pobijedila i Nekićeva pokojna baba samo da joj uz ime stoji logo SDP-a.

Predsjednički izbori su cirkus u kojemu i „vrtni patuljci” i „pokojne babe” imaju priliku otkriti dio odgovora na jednostavno pitanje: tko bi uopće pobijedio na bilo kakvim izborima ako bi se na njima pojavio gol golcat, bez stranačkog identiteta i lišen pomoći stranačke mašinerije? U tom bi slučaju izgledi „patuljaka i pokojnih baba”, ali i njihovih unuka, bili negdje između minimalnih i nikakvih. U zadarskom HDZ-u možda ima jedno takvo ime, u zadarskom SDP-u nešto manje.

Ono što pliva ispod površine zadarskih rezultata predsjedničkih izbora, nešto je posve drugo, ali o tome stranačke elite ne vole govoriti. Po definiciji personalizirani, predsjednički izbori, uz sve svoje druge specifičnosti, baš su na području Zadra pokazali da u politici postoje trenuci u kojima takozvane „stranačke mašinerije” i sva njihova moć naprosto ne predstavljaju presudnu supstancu izborne utrke. Ispostavilo se da se s vremena na vrijeme pojavi blato u kojemu „stranačka mašinerija” naprosto ne funkcionira.

Svjesni da će ovo za njihovu kandidatkinju biti teški izbori, Božidar Kalmeta i društvo su maksimalizirali angažman lokalnog HDZ-a, broj okretaja je otišao u crveno, pokrenut je i posljednji kotačić „moćne stranačke mašinerije”. I – ništa. Mašinerija je zaštekala, kotačići su zaškripali, Kolinda je izgubila.

Pri tome, s druge je strane stajao Zoran Milanović kao živa personifikacija „mitskog neprijatelja” iz SDP-a, stranke koja u Zadru ne da nema „stranačku mašineriju” nego praktično niti ne postoji! SDP u Zadru nikada nije imao „stranačku mašineriju” usporedivu s HDZ-ovom, SDP-ovi su stranački kotačići odavno rastureni, razletjeli su se na sto strana i bit će ih jako teško povezati u politički funkcionalnu cjelinu, a čovjek koji je bio predsjednik stranke baš u vrijeme kada je SDP u Zadru počeo nestajati i koji snosi veliki dio zasluga za to, zove se – Zoran Milanović! Kroz tu „logičku petlju” Milanović je pobijedio i u Zadru, pa lokalni cinici već sugeriraju Davoru Bernardiću da poveća svoje izglede na parlamentarnim izborima i - raspusti županijski SDP!

Zato bi i „vrtni patuljci” i „pokojne babe”, makar na ovom zadarskom uzorku, mogli naučiti da nije svaki put pametno precjenjivati moć stranačkih mašinerija, ali da nikada nije pametno podcjenjivati moć birača.

Bez stranačkih mašinerija se ponekad nekako i može. Bez birača se ne može. Zasad.

Evo kako su glasali zadarski kvartovi