Znate li koji je danas datum? Ne brinite, nije nikakvo trik pitanje. Evo zašto me zanima. Zadnjih sam dana barem desetak puta od raznih sugovornika čula istu rečenicu, uvijek s istim teškim uzdahom na kraju. „Majko mila, ko će ovo preživjeti. Tek je kraj šestog miseca, a meni se čini kao da je kraj sedmog jer je već sada neizdrživo. Di su još cijeli sedmi i osmi, pa i deveti ako bude (ne)sreće“.
Rezignacija je sigurno barem dijelom uzrokovana visokim temperaturama, uslijed kojih je kukanje na ljeto u Dalmaciji kolektivno stanje svijesti. Dijelom je ona rezultat korona pauze koja nas je zadnja dva ljeta pošteno resetirala i suživot s turizmom vratila na donekle normalne, prihvatljive postavke, nekako po mjeri drukčijoj od one koja se iskazuje isključivo pohlepom za zarađenim eurima. Ali, kad i sve to uzmete u obzir, lipanjski toplotno- turistički udar stvarno nije daleko od destimulirajuće istine.
Danas je 26. lipnja, tek peti dan ljeta, a već sada na dnevnoj bazi svjedočimo kaosu, nepodnošljivim gužvama i kaubojštini u borbi za novčanik svakog gosta na svakom koraku. Nikad ranije, barem ne s ovolikim intenzitetom, nismo živjeli zimmer frei 2.0.
Nema dana, o vikendima neću niti govoriti, da u policijskom biltenu PU Zadarske nije zabilježeno najmanje pet prometnih nesreća- u petak ih je bilo čak 13 - najmanje toliko tučnjava, divljanja, remećenja javnog reda i mira, nedopuštenog glisiranja uz plaže, vožnje preko 200 kilometara na sat, napada turista na taksiste i obrnuto, kako koji dan.
Gdje je tek kaos na cestama i po parkiralištima, zakrčeni prilazi plažama? Onaj tko ovih dana nije po zvizdanu čekao u koloni na Žmirićima, ne zna što je nadnaravno iskustvo. Što ćemo sa hiperinflacijom taksija koji sezonski odrađuju posao u gradu koji prometno ne poznaju, niti ih je briga za prometne znakove? Što reći na uzurpaciju javnih površina koja već graniči s divljaštvom, jer je bezobrazluk već nadiđena kategorija?
Hoćete malo o cijenama? Nedavno smo pisali kako je Pelinkovac na Trgu 20 kuna, kako je kava na Jadrolinijom trajektu 26 kuna, a čitatelji nam svakodnevno javljaju o nevjerojatnim razlikama i kvantnim skokovima u cijenama. Naravno, na štetu onih koji žive u turističkim mjestima gdje su cijene preko noći – kažu zbog goriva, struje, plina – skočile dvostruko, trostruko i četverostruko. Pa i peterostruko, da se nađe. Prema istraživanjima o cijenama u turističkoj sezoni, Zadar je najskuplji grad u Hrvatskoj. Rasprava na zadnjem Gradskom vijeću o tome kako „mali sladoled, sok i radler na Poluotoku koštaju 85 kuna“ postala je viralni hit, ali priča je više za plakati nego za smijati se.
Da, turizam nam se vratio na velika vrata, ali i pod svaku cijenu. I to previsoku u svakom pogledu. Kako u praksi izgleda suživot s takvim turizmom, pitajte Vencija Jurina koji je prije tjedan dana turiste iz susjednog hotela zalio vodom jer su mu bučili pod prozorom. Čovjek u centru grada, u maloj uličici kraj Narodnog trga, živi već 76 godina. Kaže, više ne može, a pravo turističko ljeto još ni počelo nije.
Službeno, turistička sezona tek se zahuktava, još uvijek se mnogo ne razmećemo statistikama s rekordnim brojem noćenja, ali se zato na sve strane podgrijavaju očekivanja od „najbolje sezone svih vremena“. Čitam maloprije kako čak i poslovično oprezni, da ne kažem vječno nezadovoljni, djelatnici u turizmu prognoziraju da će ovo ljeto doslovno gorjeti. Od vrućina, buke, gužve i turista.
Sretan nam početak ljeta, dragi čitatelji. Tko (ga) preživi, pričat će.