"Poštovani lopovi i gospodo mafijaši, dajte mi Carterov ugovor. A ti Justine ne pij i ne tuširaj se toliko, voda u Zadru je radioaktivna!"

Zadarski „politički eksperiment” je lagano ušao u fazu u kojoj ni vidoviti ne vide prst pred nosom niti se usuđuju prognozirati što će sutra biti. Ono što je do jučer bio nezamislivi „horor sa zombijima” danas su „razgovori i pregovori”.

Izostanak bilo kakve većine u Gradskom vijeću uveo je sve stranke u kohabitacijski kaos, jer su nakon 30 godina logike „ili mi ili oni” svi bili podjednako nespremni za novu mantru „i mi i oni”. S tim što se čini da jedino SDP istrajava u staroj ulozi „principijelnog epizodiste”. Svi se drugi, s krajnje neizvjesnim izgledima na izbjegavanje izvanrednih izbora, postupno prilagođavaju nastojeći stvoriti dojam da „u interesu građana” daju sve od sebe.

Ono što su prethodno govorili može se naknadno upotrijebiti protiv njih. Marko Pupić Bakrač i Ante Rubeša iz Akcije mladih i nezavisni Enio Meštrović utrošili su dosta energije u demontažu zadarskih „mitova i korupcije”. Za korupciju ćemo tek vidjeti, ali igrom sudbine prvo što im je uvaljeno u ruke je mit zadarske košarke.

Gradonačelnik Branko Dukić je želio rebalansom dati tri milijuna kuna da mit ostane nedirnut, predsjednik Gradskog vijeća Marko Vučetić bi bez osjećaja išao u beskompromisnu dekonstrukciju tog mita i KK Zadru ne bi dao ni jednu kunu, a Pupić Bakrač i Rubeša su za posljednji pokušaj rekonstrukcije mita iako su svjesni da je riječ o proizvodu bez tržišta kojega po postojećem modelu financiranja i većinskog oslanjanja na gradski proračun ne čeka nikakva svijetla budućnost kao prirodni nastavak mitoloških zabluda. Bit će tu raznih čuda.

Jedno od njih odnosi se na Antu Rubešu, „političkog diverzanta” Akcije mladih koji se odjednom našao usred jako branjenog bunkera kojega je godinama napadao. Zajedno s Enijom Meštrovićem, postat će član Nadzornog odbora KK Zadra.

-Poštovani lopovi, gospodo fašisti i mafijaši...

Tako je nekako dosada izgledao Rubešin "uvodni pozdrav" što gradskim, što županijskim vijećnicima HDZ-a i članovima „kriminalne organizacije koja se nije ispričala hrvatskim građanima za pljačku, korupciju, kriminal, nepotizam i klijentelizam”. Odsada, Rubeša je „u bunkeru” s "poštovanima", tvrdi da je time preuzeo odgovornost i ne krije da ga zanimaju tajni ugovori košarkaša i KK Zadra, ali tek treba vidjeti što će kao član Nadzornog odbora stvarno napraviti.

Kada bi se striktno držao samo dijela onoga što je javno i za govornicom Gradskog vijeća izjavljivao, nije teško zamisliti kako bi mogao završiti Rubešin razgovor s nekim od stranih igrača Zadra, primjerice s Justinom Carterom. Hoće li, nakon što dobije na uvid iznos Carterove plaće, američkom igraču skrenuti pažnju da mu nije baš najpametnije tuširati se i u svlačionici piti vodu jer je voda u Zadru – radioaktivna?! Carter niti zna niti ga je briga tko je Tomo Matek, direktor „Vodovoda”, ali bi, pod dojmom razgovora s čovjekom iz klupskog vodstva, vjerojatno zdimio u SAD prvim avionom.

A Rubeša je zaista izjavio da Zadrani piju radioaktivnu vodu! Kao što se 2. kolovoza dosjetio kako bi se moglo financirati Košarkaški klub: tako da trgovinski lanci pri dolasku u Zadar komunalni doprinos i naknadu za svoje objekte uplaćuju Klubu, a ne Gradu Zadru!? Što bi za Klub bilo više nego sjajno, ali bi bilo i više nego – nezakonito!

Nije, dakako, Rubeša jedini koji će morati progutati svoje nedavne riječi, na tu temu bi i HDZ mogao potrošiti kantu pepela za posipanje po glavi. Ovdje se čini zanimljivim spomenuti da je HDZ, ne zna se kojim sredstvima uvjeravanja, natjerao najprije direktora HNK Zadra Damira Kneževića, a onda i team menagera KK Zadra Branimira Longina na podnošenje ostavke. Istina, obojica su to napravili na način da je iz njihovih „samokritičnih” obrazloženja svima ostalo nejasno daju li ostavku ili se kandidiraju za Nagradu Grada Zadra!

Uglavnom, dovoljno za novo nabrajanje mjeseci u Zadru: rujan, listopad, glavopad. S tim što glavopad još nije završio, a giljotina je i dalje u Medulićevoj.

Smatrajući valjda da je „pripuštanje” Rubeše i Meštrovića u NO KK Zadra dovoljan dokaz prigodnog „kohabitacijskog face liftinga”, u HDZ-u se nisu mogli riješiti nekih starih navika. Tako je, drugi po broju osvojenih glasova, u Gradski odbor HDZ-a izabran Ante Kalmeta, sin Božidara Kalmete. I nije on tamo jedini „sin”, jer mu društvo pravi Ante Kolega, s puno manje glasova izabrani sin bivšeg gradonačelnika Živka Kolege.

To o Anti Kalmeti ne govori baš ništa, on je i za članove HDZ-a „politička zagonetka”, čovjek čiji politički profil je u Zadru teška nepoznanica. Ponešto to govori o Božidaru Kalmeti, a jako puno o članstvu HDZ-a s ugrađenim čipovima za očekivano ponašanje.

Bila riječ o Plenkovićevom „novom” ili nekom „starom” HDZ-u.