Nije li vrijeme da ga turistički "glavari" ozbiljno osmisle i ponude gostima kao jedinstven događaj?

Valjalo bi ozbiljno razmisliti, pa zadarski Badnjak pokušati brendirati kao Zadarski Badnjak, autentičan tradicijski događaj za goste i domaće ljude. Za to ima točno 364 dana vremena u kojemu bi turistički "glavari" trebali osmisliti Zadarski Badnjak kao nešto što se na takav način ne može doživjeti nigdje u Hrvatskoj. 

Advent u Zadru samo je refleksija raskošnijeg zagrebačkog i sličnih, ali Badnjak u Zadru neusporediv je s Badnjakom u bilo kojem drugom gradu Hrvatske. Božić je vjerski i obiteljski blagdan kada gotovo svi ostaju u krugu svojih obitelji i gradska su središta na Božić u pravilu prazna, a domovi puni. Badnjak je nešto sasvim drugo u Zadru, ali samo od jutra pa do 13, najdalje do 14 sati. Rekli bi Zadrani - do ručka. I tada sve utihne. 

A do tada nema kafića u Zadru gdje se za Badnjak ne fešta kao nikad. Ma ni Nova godina mu nije ravna. Okupe se prijatelji i društva, vrate se zadarski studenti u grad, ljudi sve ostave i spuste se na Poluotok kako bi u dobrom raspoloženju, uz koji zalogaj bakalara i fritulu kojima zadarski ugostitelji toga jutra spontano časte goste, proslavili badnje jutro u dobrom, posebnom raspoloženju. 

Ali ne samo kafići! Kale i trgovi budu puni ljudi, klape pjevaju po gradu, ljudi se susreću i časte, gradske djevojke posebno se skockaju za tu priliku, najveći neprijatelji znaju se tada izmiriti i malo koji dan tako lijepo u Zadru izgleda kao Badnjak.

Držite me za riječ – u drugim gradovima na Badnjak nije niti malo slično kao u Zadru gdje ta tradicija postoji jako, jako dugo, a da nitko zapravo ne zna zašto. Iako vjerski nije „propisano“, nigdje se Badnjak na takav način ne slavi kao u Zadru i to više kao svjetovna, a manje vjerska tradicija kojoj pak u potpunosti pripada Božić. Baš bi ta činjenica mogla biti motiv da Zadrani u svoj grad na Badnjak pozovu goste da im se pridruže, da kušaju koju fritulu, bakalar na bianco ili na brudet, popiju koju čašicu vina i osjete tu atmosferu zbog koje Zadrani na svako badnje jutro obavezno pohitaju u grad. 

Zagrepčani su od Adventa napravili atrakciju, Rijeka je poznata po karnevalu, Dubrovnik po dočeku Nove godine… Zadar se u mnogo čemu ne može mjeriti s drugim gradovima, ali Badnjak u Zadru nešto je po čemu je Zadar poseban, jedinstven i originalan, nije kopija nekih drugih i sličnih događaja i dostatan je razlog da se tradicijsko-turistički osmisli i oživi usnulu zimsku turističku sezonu. 

Ili je sve to samo san badnje večeri…