Da nije prije nekoliko dana konačno pala poštena kiša i ohladila uzavrelu zemlju, izmučenu dugotrajnim vrućinama, još bi dimili požari širom Zadarske županije. Nije kiša ohladila samo zemlju već i turističku sezonu. Smanjile su se gužve, skratile beskrajne kolone, prorijedile su se i opsade plaža, smanjio pritisak na staru gradsku jezgru, na luke, aerodrome, kolodvore, restorane, slastičarnice…
Pale su i cijene najma apartmana, skoro preko noći, pa iako će posezona biti odlična i vjerojatno nikad bolja kao i sezona, turistička špica polako se gasi i smiruje.
Možda i bolje jer da su onakva turistička sezona i onakve vrućine, potrajali još koji mjesec, tko zna kud bi nas sve to odvelo. Iz zadarske Elektre ovoga ljeta zvučali su skroz ozbiljno kad su najavljivali moguće redukcije zbog potrošnje struje "u crveno". Bilo je problema i s vodoopskrbom, ceste su bile zablokirane, gužve po gradu nevjerojatne. Da je nastavilo grijati u rujnu kao u kolovozu, pa čak i još jedan mjesec-dva dalje, bi li požari progutali ostatak obale i otoka? Da li bi se prekinula opskrba strujom i vodom, hranom, gorivom, svim i svačim, da se pritisak tolikog broja ljudi nastavio?
Taksisti bi se neprestano lemali, sudionici u prometu hvatali bi jedan drugog za grkljan na svaki pogrešan žmigavac, pokrepale bi nam klime po stanovima i umirali bi od vrućine, možda bi se koga i linčovalo zbog sumnje u podmetanje požara, apartmani bi postali prebukirani i ljudi bi spavali po ulicama i parkovima, policija više ne bi sve to skupa mogla kontrolirati i turistički stampedo zavladao bi ovom našom, eura željnom, Dalmacijom.
Rekordna turistička sezona tada bi nam vjerojatno svima skupa izišla na nos i tražili bi spas iz tog kaosa, iz narušene infrastrukture, nedostatka osnovnih životnih potreba, a sve to praćeno nesnosnim vrućinama koje se više ne bi dale izdržati.
I zbog toga je kiša taman u pravom trenutku ohladila ovo frenetično ljeto 2017., turistički rekordno i neobuzdano, impulsivno i vrelo, poharano požarima i turistima, gostoljubljivo, ali i politički zažareno, ljeto koje je donijelo svega puno, a nečega i previše - i ljudi i nervoze i eura i netolerancije i kaosa.
Kada se zbroje turističke brojke bit će to sigurno ljeto iz snova, po zaradi bi trebalo također biti rekordno, baš kao i po požarima i vrućinama. S obzirom da smo zbog svega toga nekoliko puta bili na granici izdržljivosti, pitanje je jesmo li uopće spremni za prihvat ovolikog broja ljudi, za ovoliki pritisak na krhku infrastrukturu naših mjesta i gradova, na ovolike vrućine i požare i možemo li se već idućeg ljeta nositi s takvim, pa možda i još žešćim stanjem?
Do iduće sezone sve će se to naravno zaboraviti, a trebalo bi se zapravo početi pripremati - već sada.