Na što smo bili ponosni, zašto najbolji nisu nagrađeni i tko nas je najviše osramotio! A to svi znaju...

Proći će zasigurno mnoga desetljeća dok se u Zadru ne ponovi kulturna 2017. godina.

U skoroj i daljoj budućnosti bit će vjerojatno velikih i važnih događaja u kulturi, moguće i otvorenja nekih kapitalnih objekata, ali što god da se dogodi, 2017. dugo neće biti ponovljena ni nadmašena. I po tome će ostati upamćena.

Naime, u 2017. je realizirano nekoliko izvanserijskih projekata koji su, interesantno, kad su u pitanju priznanja ili dodjele nekih kurtoaznih nagrada u lokalnoj zajednici, kao što je, primjerice, godišnja nagrada Grada Zadra, ostale potpuno neprimijećene. Za to, naravno, postoje debeli politički i kulturološki razlozi, o kojima možemo nekom drugom prilikom...

Izložbena palača

Kulturni događaj godine bez sumnje je uvrštenje zadarskih bedema na listu UNESCO-a. Da će venecijanski fortifikacijski sustav iz 16. i 17. stoljeća ući na listu svjetske kulturne baštine saznali smo u srpnju, kad je potvrđena zajednička (multilateralna) nominacija Zadra, Šibenika, Palmanove, Bergama, Peschiere del Grada i Kotora, zahvaljujući prije svega dugogodišnjim trudom konzervatora Miljenka Domijana. Sama pak svečana proslava uručenja povelje UNESCO-a, održana u Arsenalu pred Božić, svedena je na trećerazrednu politikantsku priredbu.

Drugi kapitalni događaj za Zadar u 2017. bilo je otvorenje obnovljene Kneževe palače, prve faze budućeg muzejskog kompleksa Dvije palače (druga je Providurova palača). Kneževa palača teško je stradala u Domovinskom ratu i na njezinu obnovu trebalo je čekati 26 godina. Na obnovu je utrošeno puno živaca i više od 46 milijuna kuna, od toga 37 milijuna iz EU fondova. S Kneževom palačom Zadru je "vraćena" i koncertna dvorana Blagoje Bersa. Jedinu, ali tešku mrlju na povratak Kneževe palače u kulturni život grada bacila je njezina upraviteljica, ravnateljica Narodnog muzeja Renata Peroš, besramnim zapošljavanjem svoje rodbine i bliskih prijatelja na visoka i odgovorna mjesta, a nepotističkoj hobotnici tu nije ni približno kraj...   

Projekt obnove i uređenja Kneževe palače, s kojom je Zadar napokon dobio primjeren izložbeni prostor, potpisuje zadarski arhitektonski tandem Igor Pedišić i Iva Letilović. Njihov potpis je i na ove godine završenoj obnovi palače Cedulin, gdje je smješten veliki i atraktivni novi Turističko-informativni centar (TIC), kao i na završenoj obnovi Malog Arsenala u sklopu projekta HERA. I Mali Arsenal i Kneževa palača zaslužili su nakon toga brojna stručna priznanja, ali ne u Zadru, iako su Pedišić&Letilović dali posve novu kvalitetu, smisao i značenje gradskim javnim prostorima.

U travnju je u Zadru otvorena velika izložba "Zadar - poslijeratna urbanističko-arhitektonska obnova". Stručnu i znanstvenu pripremu projekta, kao i postav izložbe, potpisale su mr. sc. Dubravka Kisić, ravnateljica Hrvatskog muzeja arhitekture u Zagrebu, i doc. dr. sc. Antonija Mlikota sa Sveučilišta u Zadru. Izložbu je potaknula Kisić, inače rođena Zadranka, a Mlikota je istražila arhive i prvi put u javnost iznijela fenomenalne činjenice o rušenju i obnovi Zadra, o kojima se dosad uglavnom neosnovano naklapalo na razini urbanih mitova.

Restauratorski pothvat

Konačni rezultat je najveća, najbolja i najznačajnija izložba o Zadru ikad, koja nažalost nije imala više novca za produkcijske zahvate pa smo ostali zakinuti za, primjerice, digitalne i 3D modele strašnih promjena koje je Zadar pretrpio u 20. stoljeću. Od nacifranog talijanskog porto franca, preko Zadra sravnjena u savezničkom bombardiranju, do složene poslijeratne obnove, i na koncu Zadra rušenog u Domovinskom ratu. Da se htjelo, mogli smo imati vrhunsku izložbu o "hrvatskom Dresdenu" za izvoz u Europu, ovako smo dobili sjajnu izložbu održanu jednom i nikada više.

Od individualnih dosega nemoguće je ne spomenuti svojevrstan profesionalni pothvat Jadranke Baković, koja je kao voditeljica zadarskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda završila restauraciju čuvenog poliptiha svetog Martina iz zadarske katedrale, rad velikog venecijanskog slikara Vittorea Carpaccia. Baković je na teško oštećenom poliptihu iz 15. stoljeća, po mnogima najvrednijoj renesansnoj slici u Hrvatskoj, radila gotovo svakog dana punih 13 godina, zbog čega je i predložena za prestižnu EU nagradu "Europa nostra".

Drugi individualni iskorak napravio je 31-godišnji arhitekt Krešimir Damjanović, koji je na međunarodnom natječaju uglednog japanskog časopisa "A+U" dobio nagradu Shinkenchicku. Krešimirov projekt "Kuća kolaž" proglašen je najboljim među čak 1081 radom pristiglim iz cijelog svijeta.

Nakon temeljite konzervatorske obnove i dogradnje, prošlog je ljeta u turistički pogon "pušten" Maškovića han u Vrani iznad Pakoštana, najveći i najzapadniji sačuvani spomenik turske arhitekture. U Zadru je preko ljeta održan prvi urbani festival "Kvartart" u cilju rehabilitacije zapuštenih i podiskorištenih gradskih četvrti, s naglaskom na prostor bivše vojarne Stjepana Radića.

Zadar je u 2017. bio i domaćin SLUK-a, susret lutkara protekao je u kreativnoj i dinamičnoj atmosferi, a najboljom predstavom proglašena je "Karslon s krova" zadarskih lutkara. Prošlu godinu pamtit ćemo i po 40. obljetnici plesačkog i pedagoškog rada Sanje Petrovski, 25. obljetnici njezina Zadarskog plesnog ansambla i izvrsnog 9. Monoplay festivala.

Monodrama Jure Arasa "Desnica: igre proljeća i smrti" u 2017. je postala najizvođenija zadarska kazališna predstava u regiji (najznačajniji zadarski kulturni izvozni proizvod). A zadarska dramska prvakinja Jasna Ančić dobila je nagradu Hrvatskog glumišta za glavnu žensku ulogu Gillian u predstavi HNK Zadar "Ostavljam te".