Reagiranje Ante Rubeše, gradskog vijećnika Akcije mladih, na naš tekst pod naslovom „AKCIJA SUMANUTIH ŽDO i policija provode izvide zbog otkrivanja povjerljivih podataka od strane Akcije mladih i nekih portala u slučaju osumnjičenog nastavnika!” ulazi u novinsku kategoriju vjerovali ili ne, zbog čega cijelu ovu nestvarnu priču treba resetirati.
Naime, suprotno sadržaju našeg članka zasnovanom na pisanom odgovoru Denisa Sokola, v.d. županijskog državnog odvjetnika, Rubeša piše da mu je Sokol potvrdio kako se protiv Akcije mladih ne vodi istraga ili izvidi zbog njihovog skandaloznog priopćenja upućenog na adrese 45 medijskih kuća i institucija u Hrvatskoj, u kojem (tekstom) otkrivaju povjerljive informacije iz istrage te (slikama) viktimiziraju djecu i odrasle koji nemaju nikakve veze s navodnim kaznenim djelima za koja se sumnjiči 50-godišnji nastavnik.
Kako je notorna stvar da državni odvjetnik tijekom provođenja izvida za kaznena djela, poglavito u slučajevima seksualnih delikata na štetu djeteta, ne smije davati nikakve informacije o tijeku, sadržaju i predmetima izvida, postavlja se logično pitanje zašto je Sokol prema Rubeši bio tako eksplicitan za razliku od pitijskog odgovora na novinarsko pitanje. Zašto nama, kao predstavnicima javnosti, nije dao nedvosmislen, jasan odgovor kao Rubeši kojem se bez problema ispovjedio?
S namjerom da razjasnimo što smo mi to krivo shvatili iz njegovog odgovora, Denisu Sokolu smo uputili novo pitanje i pritom smo ga podsjetili na cijeli kontekst:
„Poštovani, molimo za malo pojašnjenje. Naime, nakon što smo dobili vaš odgovor u svezi slučaja nastavnika osumnjičenog za kaznena djela na štetu djeteta, i na temelju toga objavili članak obratio nam se Ante Rubeša, gradski vijećnik Akcije mladih, koji tvrdi da su nakon naše objave kontaktirali Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, osobno gosp. Sokola te "na upit vodili se istraga ili izvidi nad članovima Akcije mladih zbog razotkrivanja pedofilske afere, gosp. Sokol nam je izjavio da se ne vode nikakve istrage niti izvidi nad nama pošto su fotografije, koje usput nigdje nisu ni objavljene, snimljene na javnom događanju te kao takve su dostupne svima i nisu inkriminirajuće".
Podsjećamo, mi smo vas pitali:
- Što je ŽDO poduzelo povodom kontinuiranog otkrivanja povjerljivih podataka iz istrage u slučaju 50-godišnjeg nastavnika osumnjičenog za kaznena djela na štetu djeteta na nekim zadarskim portalima te na njihovim društvenim mrežama?
- Je li tražena sudska mjera zabrane objavljivanja takvih sadržaja, s obzirom da se moguće radi o kaznenim djelima na štetu djeteta?
- Što je ŽDO poduzelo nakon što su fotografije djece navodno povezane s kaznenim djelima u srijedu odaslane na 45 medijskih adresa u sklopu priopćenje stranke Akcija mladih iz Zadra, te što je ŽDO poduzeo povodom samog sadržaja priopćenja u kojem se otkrivaju zaštićeni podaci u svezi navodnih kaznenih djela na štetu djece?
Denis Sokol je na naša tri pitanja odgovorio jednom rečenicom:
"U svezi s Vašim upitom vezanim uz otkrivanje povjerljivih podataka iz istrage u slučaju 50-godišnjeg nastavnika napominjemo da su okolnosti koje navodite u svojem dopisu predmetom izvidnog postupanja policije i državnog odvjetništva".
Iz Sokolovog odgovora mi smo shvatili ”da su okolnosti koje navodite u svojem dopisu predmetom izvidnog postupanja policije i državnog odvjetništva”. Budući da smo među okolnosti naveli i činjenicu da je Akcija mladih u svom dopisu uz priložene fotografije počinila gotovo isto ono što već tjednima radi jedan opskurni portal, logično smo zaključili da se izvidne radnje koje Sokol spominje odnose i na članove Akcije mladih koji se nisu usudili potpisati ispod svog nezapamćenog političkog pamfleta.
No kako Sokolov odgovor nije bio ni približno konkretan kao onaj na kojeg se poziva Rubeša (bez pisanog dokaza, što sugerira da su razgovarali ili telefonski ili osobno), županijskom državnom odvjetniku smo proslijedili reagiranje Ante Rubeše te uputili dodatno pitanje.
„Možete li pojasniti: koje su to okolnosti iz našeg upita predmetom "izvidnog postupanja" policije i ŽDO-a?
Jesu li objave na spornom portalu i njegovim društvenim mrežama u to uključeni, odnosno dopis Akcije mladih potpisan u ime županijskih i gradskih vijećnika u kojem otkrivaju povjerljive podatke iz istrage?”
Ubrzo smo dobili novi Sokolov odgovor koji započinje općim mjestima:
„Poštovani, u svezi s Vašim upitom vezanim uz provođenje izvida nakon javnih objava povjerljivih podataka vezanih uz inkriminacije za koje se provodi kazneni postupak protiv 50-godišnjeg hrvatskog državljanina, sve na štetu djece, još jednom skrećemo Vam pozornost da je u konkretnom slučaju riječ o kaznenom predmetu iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež i da se spisi u radu na tim predmetima sukladno čl. 58. st. 3. toč. 1. Zakona o državnom odvjetništvu smatraju tajnima. Upravo zbog toga, a prije svega radi zaštite djece i njihovih probitaka, te sprječavanja bilo kakvih traumatizacija djece, državno odvjetništvo postupa obzirno i ne daje informacije, a pogotovo ne za vrijeme provođenja izvida” pametuje nam Sokol i onda piše ono bitno:
„U podnesku kojeg ste uputili ovom državnom odvjetništvu navedene su određene okolnosti koje su bile predmetom analize državnog odvjetništva s ciljem utvrđenja onih činjenica koje ostvaruju bitna obilježja određenog kaznenog djela na štetu djece, zbog čega je otvoren predmet u nadležnom državnom odvjetništvu te se provode izvidi. U tom pravcu dobili ste od ovog državnog odvjetništva odgovor, ali Vam napominjemo da Vam nismo dužni, niti Vama niti bilo kome drugome, osim tijelima u hijerarhijskom ustroju državnog odvjetništva davati podatke o tome koje izvide državno odvjetništvo namjerava provoditi i prema kome.”
U drugom odgovoru Sokol je malo reterirao, ali je i dalje ostao nedorečen. Sporne okolnosti koje navodimo u dopisu ipak su bile predmet analize s ciljem utvrđenja činjenica koje obilježavaju kazneno djela na štetu djece, zbog čega je uostalom ”otvoren predmet” i zbog čega se ”provode izvidi” o kojima, naglašava Sokol, ne smije nikome izvan DORH-a ništa reći. Ali na naše pitanje opet nismo dobili jednoznačan odgovor kao što ga je dao Rubeši.
Naprotiv, iz ovakvog odgovora može se shvatiti i da Sokol Rubeši ništa nije rekao, jer ako ne može reći novinarima, ne može ni njemu, što bi značilo da Rubeša obmanjuje javnost. Ili da Sokol ne govori istinu.
Kako bi odagnali svaku sumnju što je Sokol zapravo učinio, uputili smo mu i treću poruku sa samo jednim pitanjem:
„Poštovani, s obzirom na vaše objašnjenje molimo za konkretan odgovor: je li Denis Sokol osobno rekao Anti Rubeši da se nad članovima Akcije mladih ne vode nikakve istrage i izvidi pošto su sporne fotografije snimljene na javnom događanju i nisu inkriminirajuće?”
Ubrzo smo dobili sljedeći Sokolov odgovor:
„Na Vaš upit potvrđuje se da je gospodin Ante Rubeša kontaktirao ovo državno odvjetništvo i dobio potvrdu da se ne provode izvidi vezano uz podnesak Akcije mladih, a isto tako nije dobio odgovor u kojem pravcu i prema kome se provode izvidi”, završen citat.
Na kraju ove zanimljive korespondencije možemo postaviti nekoliko pitanja, ne toliko Anti Rubeši, koliko Denisu Sokolu. Na primjer:
- Ako ŽDO provodi tajne izvide o kojima nisu dužni nikome osim nadležnih tijela unutar DORH-a ništa reći, zašto je Sokol rekao Rubeši da se ne provode izvidi u svezi podneska Akcije mladih, a novinarima je tu informaciju tri puta uskratio?
- Zašto ŽDO ne provodi izvide u svezi javnog priopćenja Akcije mladih s obzirom da sadrži iste slike i povjerljive informacije koje su već bile objavljene na portalu nad kojim se očito provode izvidi (jer Sokol nije rekao da se ne provode) zbog sumnje u neka kaznena djela, portala koji već tjednima javnost zagađuje bolesnim konstrukcijama karakterističnim za štićenike nekih mentalnih institucija?
- Zašto Sokol nevoljko odgovara na novinarska pitanja, a vrlo rado odgovara na telefonske pozive političara i njima indiskretno otkriva namjere ŽDO-a u postupcima koji bi trebali biti tajni? Zašto prema javnosti šalje dvosmislene odgovore kojima dodatno zamućuje cijeli slučaj, a prema političarima je servilan i odmah mu se razveže jezik? Odnosno, je li Sokol stvarno politički potrčko ili je samo ustrašen za svoje dupe i da ga politika ne uzme za metu, a možda i onaj ugledni reketaški zadarski portal?
- Zašto Sokolu nije sporan sadržaj priopćenja i fotografije djece koje Akcija mladih distribuira po Hrvatskoj? Ako fotografije nemaju nikakve veze s kaznenim djelom zbog kojeg se osumnjičeni nastavnik nalazi u istražnom zatvoru, zašto dozvoljava da ih netko bezrazložno dijeli dovodeći ih u kontekst žrtava pedofilije? Fotografije kojima barata Akcija mladih (i spomenuti portal), na kojima se nalaze djeca i odrasli koji očito nemaju nikakve veze s kaznenim djelima koja se istražuju, trebaju zapravo poslužiti kao ilustracija ”perverznog” konteksta, što je definicija viktimizacije nevinih osoba.
Činjenica da Sokol i članovi Akcije mladih u takvim objavama i fotografijama ne vide ništa sporno, upućuje na zaključak da oni sami ne bi imali ništa protiv da se njihova malodobna djeca ili djeca njihovih bližnjih koriste u sličnim medijsko-političkim hajkama kao ilustracija za nepotvrđeni pedofilski skandal. Kao huškački poligon za politički ekshibicionizam u kojem skupina političara skromih kapaciteta samu sebe prikazuje kao jedinu društvenu savjest, lešinareći pritom nad žrtvama mogućeg zlostavljanja.
- Zašto se Ante Rubeša i njegovi jataci – Marko Pupić Bakrač, Marjana Botić, Roko Tadin i Petra Žitko - boje ”inkriminacije”, ako postupaju i djeluju kao jedina društvena savjest? Zašto im je neugodno kad ih imenujemo kao autore sramotnog priopćenja, a zašto im nije neugodno što razotkrivaju privatnost nevine djece i njihovih roditelja, pogotovo one djece i onih roditelja koji su nažalost možda izravno oštećeni u ovoj perverznoj aferi? Zašto kao samoproglašeni borci za javni interes i kao jedina savjest ove sredine nemaju savjesti i sućuti za stvarne i kolateralne žrtve, njihove roditelje, obitelji i prijatelje?
- Zašto se srame svojih imena? Ili im je pod kapuljačama lakše ložiti sektaške križeve?
- Zašto se Ante Rubeša i njegova bulumenta samoreklamera ufaju u znanje i iskustvo urednika i novinara da će javnost zaštiti od njihovih gadarija, neznanja i potencijalne štete koju su namjeravali svjesno počiniti nedužnim ljudima, a kada isti ti novinari i urednici to naprave u skladu s osnovnim profesionalnim standardima, onda ih Rubeša i njegovi kontraktori s naknadnom pameću nazivaju malicioznima?
- Zašto su Rubeša i njegova družina uputili ispriku za nečuveno priopćenje tek kada im je Zadarski.hr očitao bukvicu i ukazao da kao ”jedina društvena savjest ove sredine” nemaju savjesti ni za najranjivije, djecu, žrtve mogućeg seksualnog zlostavljanja?
Tko smo na koncu došli do Rubešinog pitanja upućenog ovom novinaru, što je za njega bitnije, pravo ili pravda.
Kako vidimo, u režiji Denisa Sokola i Ante Rubeše na djelu je uistinu ”pravo i pravda”, ali više onog poljskog, ultrakonzervativnog tipa. Gdje zastupnik pravde koji svoje političke staze trasira drvećem za vješanje, a osvjetljava lomačama "nevjernika", zaštitu od ”malicioznih novinara” traži kod zastupnika prava koji pleše na rubu moralnog idiotizma.
Takav moralni idiotizam, u političkom i institucionalnom obliku, naprosto mijenja formulu slavnog Einsteinovog aksioma o beskonačnosti, koji sada glasi: Dvije stvari su beskonačne, ljudska glupost i moralni idiotizam. Ali za ljudsku glupost nisam siguran.
Kad dobijemo nedvosmislene odgovore na ova pitanja bolje ćemo znati što je bitnije, pravo ili pravda, i tko su u ovoj priči moralni idioti.