Od kada smo pokrenuli portal Zadarski.hr sjednice Gradskog vijeća redovito pratimo preko live streama kojeg osigurava gradska uprava. Izravan prijenos događanja iz gradske vijećnice predstavlja pravu malu tehničku revoluciju u prilog demokratizacije javnog prostora. Mogućnost da građani u realnom vremenu prate što govore i kako se ponašaju njihovi gradski predstavnici naprosto širi spoznaje o karakteru i kapacitetima protagonista lokalnog parlamenta, u svim njegovim nijansama sive. To je, smatram, neprocjenjiv dobitak za lokalnu demokraciju, a nama novinarima pritom značajno mijenja standarde izvještavanja, koje se uvijek trudi biti u korak s događajima.
Govoreći iz profesionalne pozicije, kad su sjednice Gradskog vijeća, najviše "strada" dežurni urednik na portalu koji višesatni tok zasjedanja mora pratiti sa slušalicama na ušima, što je, vjerujete, neizmjerno zamoran i iscrpljujući posao. Pogotovo kad se, tijekom cjelodnevnog zasjedanja, događaju incidentne situacije. Sjetimo se samo one "talačke krize" kad su zaštitari pokušali deložirati Pupića Bakrača s govornice, a on se nije dao... Taj mučan incident trajao je cijeli dan, a mi smo o tome morali iz minute u minutu izvještavati javnost, što je, uistinu, prestresan i prenaporan posao. Ali je naš posao.
No ne pišem ovo zbog tih i sličnih incidenta, oni su ipak razmjerno rijetki, niti da bih se žalio na uvjete novinarskog posla u današnjem vremenu. Pišem s namjerom da nešto suvislo predložim što bi, vjerujem, i nama novinarima, ali i, prije svega, gradskim vijećnicima i gradskoj upravi, kad je Gradsko vijeće u pitanju, olakšalo posao.
Predlažem, eto, da se vijećnicima daju tableti, a njihova mjesta u klupama opremi mikrofonima.
Naravno, otkrio sam toplu vodu. Ali buljeći satima u ekran prateći Gradsko vijeće stoput mi je kroz glavu prošao Božo Petrov i ono što je nedavno napravio u Saboru. Isto bi valjalo što prije napraviti i u zadarskom parlamentu (županijski je već napravio!). Kad bi svaki vijećnik imao svoj tablet na kojem bi bili materijali za sjednicu, suvišno je i govoriti, uštede bi bile višestruke i višemilijunske, od šumskog drva i papira do fotokopirnih uređaja i tonera, a bogme i radnog vremena.
Drugo, kad bi svaki vijećnik imao mikrofon, recimo na mjestima gdje sjedi, uštedjeli bi se sati i sati koji sada odlaze na bezbrojna prošetavanja vijećnika od sjedećeg mjesta do govornice i nazad, što u sklopu aktualnog sata, što tijekom rasprave o nekoj od 30-ak točaka dnevnog reda, pa onda te silne replike, ispravci krivih navoda, pa ovo, pa ono...
Dok se svi izredaju, dok svi izađu do govornice i vrate se na mjesto, često puta da bi za mirkofonom rekli samo par riječi, prođe pola dana, a sadržajno ne naprave ništa. Uglavnom se međusobno vrijeđaju i šetkaju gore-dole, bez ikakvog smisla. A mi novinari sve to moramo pratiti u live streamu! Oči nam, brate, iscure zureći u ekran! Dođe ti da ih sve fino pošalješ u neku stvar i kažeš: halooooo! Gdje vi živite, ovo je 21. stoljeće, odavno su izmišljeni i tableti i bežićni mikrofoni! Jeste li vi noramlni?!
Eto. Ništa nova, već viđeno, topla voda. Ali u Zadru još uvijek daleko od prakse. Ili se možda varam.
Teško mi je priznati, ali kad bi neki od kandidata za budućeg gradonačelnika nešto slično obećao, kao neki svoj konkretni prilog promjene rada Gradskog vijeća, ma koliko to nekome bilo marginalno ili bizarno, zadobio bi moje simpatije, bez obzira na stranački dres. Možda ne nužno i moj glas, ali bi mi to bi signal da napokon za kandidata imamo čovjeka koji je spreman gradsku upravu ustrojiti u skladu s potrebama digitalnog vremena, kao transparentan servis građana.
I što bi, svakako, nama novinarima uštedio na kapima za oči...