Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je na uočnicu svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u subotu, 14. siječnja, Svečanu Večernju u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Tijekom toga slavlja održao je svoju prvu propovijed kao novi zadarski nadbiskup, upravo na dan kad je Apostolska nuncijatura objavila da je mons. Zgrablić, dosadašnji zadarski nadbiskup koadjutor, postao zadarski nadbiskup sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa.
Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.
Preuzvišeni oče nadbiskupe Želimire, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!
1. Ovom liturgijskom molitvom Crkve, prvom Večernjom uoči svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i zadarske katedrale, pohvalama Bogu zaključujemo devetodnevni hod vjernika s područja svih dekanata Nadbiskupije u ovu drevnu katedralu gdje od davnine s ljubavlju častimo i čuvamo relikvije Božje ugodnice sv. Stošije.
Ova nam Večernja ujedno otvara vrata svetkovini sv. Stošije kako bismo molitvom ušli u ovu svečanost te bili dionici one iste vjere, nade i ljubavi od koje i za koju je živjela i položila život sv. Stošija.
Okupljeni kao Božja obitelj oko svoje dične zaštitnice sv. Stošije, Bogu izričemo naše zahvale. Naše pohvale Bogu večeras na poseban način proizlaze iz trostruke zahvalnosti.
Ponajprije, naša najveća zahvala usmjerena je prema dobrome Bogu i njegovom neprekidnom djelovanju u vremenu. Božje djelovanje je uvijek i jedino posvetiteljsko i spasiteljsko po kojem nam sâm Bog dolazi ususret kako bi nam pomogao dobro živjeti i pripremiti nas za vječnu sreću.
Božje djelo nije nešto iz prošlosti: ono je uvijek „sada“, uvijek aktualno, uvijek djelatno. Božje djelo dostiglo je svoj vrhunac u „punini vremena“ kada nam je Bog poslao svoju Utjelovljenu Riječ, svoga ljubljenog Sina. Sin je Božji svojom radosnom viješću, svojim životom, a osobito svojom mukom, smrću, uskrsnućem i izlijevanjem Duha Svetoga, darovao milost po kojoj možemo sve dublje ulaziti u puninu života, u život vječne slave naših svetaca, u sreću vječnosti naše zaštitnice sv. Stošije, dapače, u život radosti Presvetog Trojstva.
Ova velika milost koja nam je darovana podjeljuje se ljudskom rodu svih vremena. I mi primamo u naše vrijeme udio u ovoj milosti, osobito u djelovanju liturgijske molitve Crkve. I naše vrijeme je primatelj milosti.
Ovo Božje djelovanje je istinsko i stvarno u kojem sudjelujemo u svojem posvećenju i posvećenju svijeta u suradnji s Crkvom koju je Krist osnovao. Suradnja Krista s Crkvom najviše se ostvaruje u liturgijskom djelovanju.
Liturgija je ponajprije sveta euharistijska žrtva, sveta misa, svi sakramenti ali i drugi liturgijski čini kao što je ova Večernja, u kojima se nastavlja Božje darovanje u Kristu kako bi svojim životom obdario cijelo čovječanstvo.
Moleći Časoslov naroda Božjega, Crkva se sjedinjuje sa svojim Tijelom – Kristom Gospodinom, Boga hvali i zaziva njegov blagoslov i pomoć. Reći će Drugi vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji „Lumen Gentium“ kako je liturgija „vrhunac kojim teži cijelo djelovanje Crkve, a istovremeno i izvor iz kojeg izvire sva njezina snaga“ (virtus) (SC 10). Dakle, pozvani smo večeras Bogu iskreno zahvaliti što nas vodi na vrhunce i izvore svoje dobrote i ljubavi, svojeg vječnog života.
2. S Božjim djelom čovjek je pozvan surađivati odgovarajući na poziv koji mu Bog upućuje u Crkvi i po Crkvi kao i u društvu.
Crkva, u djelovanju sakramenata, uvijek u suradnji s Kristom, po svojim službenicima ulijeva u duše posebnu milost koju sa sobom nose pojedini sakramenti, milosti vlastite različitim životnim staležima i prilikama.
Crkve nema bez sakramenata i liturgije. Liturgije i sakramenata nema bez Bogu posvećenih osoba u sakramentu svetog reda.
Stoga, druga naša prigodna zahvalnost Bogu večeras odnosi se na našeg nadbiskupa mons. Želimira Puljića. Bogu zahvaljujemo dok danas obilježavamo njegovu trideset i treću godišnjicu biskupskog ređenja.
Naime, mons. Puljić zaređen je za biskupa upravo na današnji dan u Dubrovniku, 1990. godine. Toga dana preuzeo je i upravljanje Dubrovačkom biskupijom.
Bogu zahvaljujemo što je ovih trideset i tri godine, onoliko godina koliko je imao i Isus u zemaljskom životu, mons. Puljić kao biskup dvadeset godina služio dijeleći sakramente, slaveći liturgiju, neumorno naviještao Evanđelje u Dubrovačkoj biskupiji i gotovo trinaest godina u Zadarskoj nadbiskupiji.
Naime, 15. ožujka 2010. godine, papa Benedikt XVI. imenovao je mons. Puljića zadarskim nadbiskupom. U službu zadarskog nadbiskupa uveden je u ovoj katedrali 24. travnja 2010. godine.
Na današnji dan, sukladno kanonskim propisima, nakon navršene sedamdeset i pete godišnjice života, prihvaćena je molba nadbiskupa Puljića i oslobođen je obveze upravljanja Zadarskom nadbiskupijom te umirovljen.
Oče nadbiskupe Želimire, srdačno Vam čestitam na godišnjici Vašeg biskupskog ređenja. Hvala Vam i na mudrom upravljanju Zadarskom nadbiskupijom od 2010. godine. Bio Vam blagoslovljen i nadalje život i rad u našoj Crkvi.
Izričemo večeras našu veliku i srdačnu zahvalu Bogu za sve svećenike, redovnike, redovnice i sve Bogu posvećene osobe naše Nadbiskupije koji danomice neumorno, često tiho, neprimjetno i samozatajno, ali odvažno, ustrajno i hrabro, stavljaju cijelo svoje biće u suradnju s Božjom providnošću i s planom u djelu spasenja i posvećenja svijeta.
To čine na osobiti način dijeljenjem svetih sakramenata, liturgijskim činima, molitvom s Crkvom i za Crkvu, djelima ljubavi s bližnjima, ustrajnim naviještanjem Evanđelja i osobnim traženjem i vršenjem Božje volje.
3. Treća, ali ništa manje srdačna i važna, naša velika zahvala Bogu jest zbog svake osobe posvećene sakramentom svetoga krsta i svim drugim sakramentima po kojima se Bog proslavio u životu svakog pojedinca, to jest zahvala Bogu za svakoga od vas.
Svi mi neotuđivo pripadamo Kristu i tvorimo njegovo jedino Mistično Uskrsno Tijelo. To je veliko i dragocjeno bogatstvo naše vjere i našeg života. To nam je veliko bogatstvo Ljubavi Božje darovano u Kristu Isusu od čije nas ljubavi ništa ne može rastaviti, kako nam kaže sv. Pavao, u kratkom čitanju današnje Prve Večernje.
4. Hvala svim organizatorima i hodočasnicima svetoj Stošiji u ovu katedralu u devetnici koju večeras zaključujemo. Prigodnu zahvalu Bogu upućujemo i za ovogodišnje primatelje nadbiskupijskog priznanja Sv. Stošije za višegodišnje pomaganje u našim župnim zajednicama.
5. S današnjim danom papa Franjo povjerava meni službu upravljanja Zadarskom nadbiskupijom.
I ovom prigodom zahvaljujem Svetom Ocu na povjerenju. Svjestan sam kako sam u ovoj službi samo „nevrijedni sluga“, onako kako svaki biskup moli za sebe u Kanonu svete Mise.
Toplo se preporučujem u vaše molitve, da zajedno s vama budem otvoren Božjim nadahnućima i vodstvu u službi zadarskog nadbiskupa, kako bi se Bog u svima i svemu proslavio.
6. I ovom prigodom svoju biskupsku službu povjeravam Blaženoj Djevici Mariji, Majci Crkve i Kraljici Apostola, zagovoru svete Stošije, zagovoru svih drugih zadarskih zaštitnika, blaženom Miroslavu Bulešiću i svim ostalim hrvatskim svecima i blaženicima.
Mons. Milan Zgrablić,
nadbiskup zadarski