Dok su tisuće ljudi kroz suze pjevale Velu Luku, Oliver Dragojević je spušten u obiteljsku grobnicu uz baklje koje su plamtjele u sumrak, preselivši se tako s ovozemaljske adrese u legendu. Na početku pogrebne ceremonije, njegov najveći hit "Galeb i ja", izveo je na violončelu Stjepan Hauser pred mnoštvom na groblju sv. Roko iznad Vele Luke, izmamivši jecaje okupljenih.
Oliverova rodbina - supruga Vesna, sinovi Dino, Damir i Davor, nevjeste i unučadi, prijatelji, znanci, Velolučani, gosti koji su voljeli njegovu glazbu punu emocija - Slovenci, Talijani..., estradnjaci i glumci..., svi su bili tu. Zlatan Stipišić Gibonni, Jakša Fiamengo, Tomislav Mrduljaš, Enis Bešlagić, Nina Violić, Dino i Viktorija Rađa, članovi Oliverovog pratećeg benda Dupini, Dragan Lukić Luky... Državni vrh predstavljali su ministrica kulture Nina Koržinek Obuljen, župani dubrovački i splitski Nikola Dobroslavić i Blaženko Boban, europarlamentarka Dubravka Šuica, saborski zastupnik HDZ-a Branko Bačić, splitska dogradonačenica Jelena Hrgović...
Pogreb je započeo pjesmom Klape Ošjak iz Vela Luke, a uz lijes su stajali i članovi Dupina, Oliverovog pratećeg benda.
- Ostaćeš u našim srcima trajno i vječno. Znamo Olivere da si neponovljiv i da si veći i od Huma, rekla je to sinoć i ova vala, ali znam i da ti ne bi bilo drago da ti sada pjevamo hvalospjeve kao najvećem Velolučaninu jer nikad nisi žudio za divljenjem. I zbog toga nisi bio samo glazbenik, već i veliki čovjek. Hvala ti Olivere što si nam živote učinio ljepšim i neka ti je laka ova lučka zemlja natopljena solju, ovdje na rubu svijeta, okrenuta morskoj pučini. Neka ti je mirno more. Adio, kapetane - od Olivera se oprostila načelnica Vele Luke Katarina Bikić.
Od ranih jutarnjih sati u Velu Luku su pristizali ljudi sa svih strana u želji da se posljednji put naklone najvećem među najvećima. Već u 15 h, tri sata prije pogreba – tiho su, dostojanstveno, u koloni – jedan po jedan, odavali počast pred njegovim lijesom – molili se i plakali, podjednako stari i mladi, jer Oliverove su bezvremenske pjesme bile predmetom obožavanja generacija.
Dragojevića je – sad je to jasno – svatko volio, cijenio, divio mu se radi svega što je napravio u pola stoljeća dugoj karijeri i zato je imao sprovod za pamćenje.
Uz odar s kapsilom, dok su pokojnom Oliveru tisuće ljudi odavale posljednju počast, bili su i članovi velolučke Kumpanije, koji su i noć ranije, kad je stigao katamaran s njegovim posmrtnim ostacima na Korčulu, svojim nošnjama i uznositim držanjem dali poseban timbar pogrebnoj ceremoniji.
Kad su velikog Miljenka Smoju, čije je Naše malo misto Oliver obožavao, pitali što je za njega Dalmacija, odgovorio je - "jedan lipi, sunčani, litnji dan". Baš takvog dana se pozdravio s njom jedan od njenih najvećih simbola - Oliver Dragojević.