Istaknuti hrvatski dirigent i skladatelj, akademik Pavle Dešpalj umro je u četvrtak, 16. prosinca, u Zagrebu u 88. godini, izvijestila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti čiji je bio redoviti član.
Pavle Dešpalj rodio se u Blatu na Korčuli 18. lipnja 1934. u uglednoj glazbeničkoj obitelji iz Arbanasa u Zadru. Prvu glazbenu poduku dobio je od oca, skladatelja Šime Dešpalja. U Zadru je završio glazbenu školu i gimnaziju, a 1960. diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Stjepana Šuleka.
Skladao je uglavnom u mladosti, a najpoznatija djela su mu Varijacije za komorni orkestar (1957.), Koncert za violinu i orkestar (1959.), Koncert za altsaksofon i gudače (1963.) te Koncert za violončelo i gudače (2001.). U Zadru je 1961. osnovao Glazbene večeri u sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. Od 1962. do 1967. bio je šef dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb. Od 1968. bio je dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Od 1981. do 1986. bio je šef dirigent Zagrebačke filharmonije, a od 1981. do 1983. ujedno i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara.
Među ostalim, bio je redoviti profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dirigent Tokyo Geidai filharmonije i profesor na Tokijskom nacionalnom sveučilištu, šef dirigent Hrvatskog komornog orkestra i Splitskog komornog orkestra, te umjetnički vođa i dirigent Mozartina – nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Slovenije.
Bio je počasni šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, počasni šef dirigent Zagrebačke filharmonije, doživotni počasni šef dirigent Hrvatskog komornog orkestra, počasni dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Zadarskog komornog orkestra.
Akademik Pavle Dešpalj vodio je zagrebačke orkestre na brojne turneje po gotovo svim zemljama Europe, te po Americi i Dalekom istoku. Bio je gost dirigent u prestižnim inozemnim simfonijskim orkestrima u Luksemburgu, Toulouseu, Milanu, Frankfurtu, Bratislavi, Salzburgu, Budimpešti, Bukureštu i Moskvi. Također je ravnao Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Čikaškim Festivalskim orkestrom u Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te Operama u Tokiju i Yokohami.
Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1965., Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978., Nagrade Milka Trnina 1980., Nagrade Josip Štolcer Slavenski 1990., Nagrade Vladimir Nazor 1992., te Nagrade Orlando 1993. i 2006. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministarstva kulture, a 1996. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Uz ostala priznanja, dobitnik je i Medalje grada Varaždina 1997., Nagrade Ivan Lukačić 1999., Nagrade Ministarstva kulture za 2002., Nagrade Zlatno zvono 2004., Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor 2005., nagrade Judita 2005. i Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. Godine 2012. dobio je Nagradu Lovro pl. Matačić, a 2014. nagrađen je Plaketom grada Varaždina. Dobitnik je godišnje diskografske nagrade Porin 1997., 2002., dva puta 2005., 2009., 2014., i dva puta 2017., a 2010. dobio je Porina za životno djelo.
Pavle Dešpalj bio je član međunarodnih žirija dirigentskih natjecanja u Zagrebu, Budimpešti i Tokiju. Bio je i počasni građanin Daytona Beacha te professor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta,. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 1992., a član suradnik od 1998. Od 2004. do 2010. bio je potpredsjednik HAZU-a, a od 2013. do 2018. zamjenik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju.