Predsjednik gradskog vijeća Marko Vučetić uputio je otvoreno pismo apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj. Inače mons. Giorgio Lingua, u četvrtak navečer održava predavanje u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.
Pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovani mons. Giorgio Lingua ,
iako Vam se obraćam kao apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, nadam se da ovaj dopis nećete čitati u diplomatskoj ulozi koja stvara privid hijerarhijske uzvišenosti u svijetu, a samim time i neosjetljivosti prema drugima, nego u duhu utemeljitelja kršćanstva – kao jedan od nas, kao čovjek među ljudima.
Oni koji su uzvišeni nisu u stanju razumjeti drugoga, suosjećati s drugima, skrbiti o drugima i radovati se životu drugih. Takvi vode računa samo o sebi, takvi drugima otimaju i uzimaju – od materijalnih dobara do budućnosti. Katolička Crkva u svojoj povijesti pamti one koji su drugima otimali, ali i one koji su o drugima brižno skrbili. Prvi su htjeli stvoriti politički i ekonomski moćnu Crkvu, a drugi su shvaćali da je bogata Crkva u svijetu siromaha neoprostivi skandal. Ako baštinite prve, nemojte dalje čitati ovaj tekst, slobodno se posvetite naporima izgradnje politički i financijski moćne institucije kojoj želite pripadati. Ako, naprotiv, pripadate onima koji se vesele životu i budućnosti drugih, shvatit ćete što se trenutno zbiva u Zadru i djelovat ćete.
Naime, vjerujem da ste dobro upoznati s dogovorom između Zadarske nadbiskupije i predstavnika Vlade RH da se Zadarskoj nadbiskupiji prepusti u vlasništvo zgrada Doma županije. Riječ je o najljepšem i najvrjednijem zdanju na zadarskoj Rivi. Vrijednost Doma županije ne očituje se samo u tržišnoj vrijednosti ove zgrade, nego, još više, u onoj budućonosnoj, u vrijednosti budućnosti koja oduševljava i potiče. Upravo ovo 'budućonosno' motiviralo je mnoge umjetnike, djelatnike u kulturi i sveučilišne profesore da, kao građani Zadra, iz dana u dan javno, jasno i glasno iznose što njima i nama jest Dom županije, što treba biti i što ne smije biti. Dom županije ne smije biti – ne samo zato što nikada nije bio, nego zato što nikada i ne može biti – u vlasništvu Zadarske nadbiskupije, jer bi tada Zadarska nadbiskupija sudjelovala u gušenju i gašenju života i kulture u Zadru. Zadar pamti 1202. god. i što se sve pod krinkom kršćanstva može dogoditi, zapamtit će i 2022. god.
Papa Ivan Pavo II. govorio je o tome da „vjera treba postati kulturom“. Razvidno je da vjera ne može biti protiv kulture, a Crkva koja želi Zadru oduzeti kulturu, zasigurno nije vođena vjerom. Građani Zadra to znaju. Oni zato nisu protiv Crkve, ali ne žele pristati na to da Crkva bude protiv Zadra. Sudbina Zadra je sada, u simboličkom i stvarnom smislu, vezana za sudbinu Doma županije. Ako je Zadarska nadbiskupija nezainteresirana za Dom županije koji će postati Dom kulture (a ako je vjera postala kulturom, onda će u Domu kulture i takva vjera biti dobrodošla), ako je Zadarska nadbiskupija zainteresirana za to da u Dom županije ne uđu plesna i glazbena škola, gradska kavana i knjižara, neka šuti i u šutnji čeka da Vlada konačno realizira tu njezinu uzurpatorsku nezainteresiranost za Zadar, a ako je, naprotiv, zainteresirana za budućnost Zadra, neka, poput Petra, progovori, u ljudskim suzama nakon neljudske šutnje.
Podsjećam da je Gradsko vijeća Grada Zadra donijelo Zaključak kojim se od Vlade RH traži da se Dom županije prepusti u vlasništvo Grada Zadra. Sada je Vaš red da nešto učinite – šutnjom ili govorom, izaberite sami. Petar je dobro izabrao.
Srdačan pozdrav,
Marko Vučetić