„Ne bojte se. Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!“ (Lk 2, 10 -11)
Draga braćo svećenici i đakoni, redovnici i redovnice!
Dragi Božji narode!
S izrazima osobitog poštovanja, osjećaja kršćanske blizine i u želji podjele božićne radosti sa svakim od vas, od srca vam čestitam svetkovinu rođenja našega Spasitelja – Isusa Krista! Sretan Božić svima! Uz radost i čestitku, molim Novorođenog našeg Spasitelja, da obiljem darova mira i ljubavi ispuni svakoga od vas i svako ljudsko srce. Radost zbog Spasiteljeva rođenja neka vam pomogne sve dublje ulaziti u zajedništvo neuništive ljubavi Božje koja sadrži i daje vječnu radost.
1. Nova zora
Evanđelist sv. Luka opisuje nam Isusovo rođenje tijekom tišine i mraka noći. Knjiga Mudrosti prije Kristovog rođenja pjesnički i proročki naviješta: „Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja“ (Mudr 18, 15). Isus, vječna Očeva Riječ, u punini vremena sišla je s nebesa, postala tijelom i nastanjuje se među nama (usp. Iv 1, 3). Božja Riječ sišla je na Zemlju, k nama, u sredini noći, onda kad je tama noći bila najgušća, u ponoć. Od Isusovog rođenja, od božićne noći, rađa se zora nade s kojom počinje novi dan. Od Božića noć postaje kraća, a dan duži, sve do svanuća blaženog dana u kojem nema zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev).
U tami, naši koraci su nesigurni i spori, a sva događanja oko nas izazivaju osjećaj nesigurnosti, nemira i bojazni. Isus, mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78), rađa se u mraku svijeta i postaje Svjetlost svijeta (usp. Iv 8, 12), svjetlost na prosvjetljenje naroda za radost i slavu novoga Naroda Božjega (usp. Lk 2, 32). Isusovo rođenje želi i može biti svjetlo svakom ljudskom oku. Naše oči bez svjetla, u mraku, iako zdrave, ništa ne vide. Božić, poput žarkog svjetla, želi prodrijeti i rastjerati svaki mrak ljudskih odnosa, svaku mržnju iz ljudskog srca, svaki okrutni rat na zemlji, svako strahovito razaranje, svaku zabludu i laž, svaku sebičnost i oholost, svaku pohlepu i ispraznost, svaku prijevaru i zabludu, svaku nesigurnost, nemir i tminu ljudskog srca, svakog neprijatelja ljudske duše, svaki grijeh i smrt. Isus u tami donosi i daruje mir (usp. Lk 24, 36). Oni koji prime Kristov mir i sâmi postaju mirotvorci i dionici Božjeg blaženstva (usp. Mt 5, 9). Isus, Mlado sunce s visine (Lk 2, 78), želi osvijetliti ljudski život kako bi svatko mogao otkriti i vršiti volju Božju koja je utisnuta u njegovu dušu (usp. Lk 22, 42; Mt 6, 10 i dr.) te ostvariti sebe u slobodi jedinstvenosti i neponovljivosti.
2. Blagovijest za radost
Radosna vijest Isusovog rođenja je otajstvo naše vjere koje možemo proživljavati u svakom vremenu. Bog je postao čovjekom, da bismo mi postali Bogom, kaže sv. Grgur Nazijanski. U božićnom događaju postajemo svjesni Božje naklonosti prema čovjeku koja nema granica. U Isusu otkrivamo kako smo nevjerojatno, bezgranično voljeni. Isusovo rođenje nas podsjeća da nismo sami usred svemira, jer se sâm Bog kod nas nastanio. „Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo,“ uskliknut će sv. Leon Veliki. „Riječ je postala djeliteljica Očeve slave na korist ljudi… Slava Božja živi je čovjek, a njegov se život sastoji u gledanju Boga“, kaže sv. Irenej. Slava Božja očituje se u spasenju čovjeka kojega je
Bog toliko ljubio da je za njega dao svoga Sina Jedinorođenca (Iv 3, 16). Isusovo rođenje radosna je vijest koja iskazuje slavu Bogu i donosi mir ljudima, miljenicima Božjim (usp. Lk 2, 14).
Da se Isus i tisuću puta rodi u Betlehemu, a u tebi ne, za tebe to ne bi imalo koristi, upozorava sv. Augustin. Slavljenje Isusovog rođendana je ponuda da se mi ponovno rodimo odozgor (usp. Iv 3, 3). Bog je po Isusu uzeo naše tijelo, a na nama je da primimo njegov duh, kako bi srastali sličnosti njegovom uskrsnuću (usp. Rim 6, 5), postali posinjena djeca Božja (usp. Iv 1, 12), baštinici Božji i subaštinici Kristovi (usp. Rim 81 17), „sutijelo“ Kristovo (usp. Ef 3, 6) i nasljednici života vječnoga (usp. Tit 3, 7). On je prihvatio naše čovještvo, a na nama je da prihvatimo njegovo božanstvo.
Isusovo rođenje neka donese tako potreban mir i sigurnost u njegovoj domovini, Ukrajini i drugim dijelovima svijeta zahvaćenih ratovima. Svaku obitelj i pojedinca neka obuzme radost zbog rođenja našeg Spasitelja te slave Boga za sve što vide i čuju u novorođenom Isusu (usp. Lk 2, 20). Svaki ljudski život od začeća do vječnosti neka bude uronjen u mir i sigurnost, jer Bog postaje čovjekom da bismo to ostvarili (usp. Iv 14, 27). Svaka osoba neka bude okružena ljubavlju i poštovanjem zbog njezinog dostojanstva koje je od Boga primila (usp. Post 1, 26 - 27). Svaki radnik i umirovljenik neka bude pravedno nagrađen kao Božji suradnik, jer radnik zavrjeđuje svoju plaću (usp. 1 Kor 3, 8). Svi koji trpe i kojima je teško neka se pridruže Isusovom križu, kako bi nadopunili ono što nedostaje mukama Kristovim za spasenje svijeta (usp. Kol 1,24).
3. Danas se rodio zauvijek
Isusovo rođenje nije trenutak, nego događaj ljubavi koji neprekidno traje. Anđelova radosna vijest „Danas vam se rodio“ (Lk 2, 11) još uvijek traje, sve do ponoći Kristovog ponovnog dolaska do kada ga, kao mudre djevice, očekujemo pripravni sa svjetiljkama u ruci i posudama punih ulja, kako bismo, kada ponovno dođe, ušli s njime na svadbenu gozbu Zaručnikove vječne ljubavi (usp. Mt 25, 6).
Kršćanstvo je, kaže papa Benedikt XVI., „događaj ljubavi“. Isusovo rođenje je povijesni događaj Božje ljubavi. Da bismo u vremenu trajno slavili Isusovo rođenje, potrebno je hodati putem ljubavi, vježbati se u krepostima, živjeti u istini. Istinito je samo ono što se živi, samo ono što je ostvareno, kaže sv. Terezija od Djeteta Isusa. Kršćanin gleda kako danas, sada i uvijek ispuniti Božju volju. Ispunjavajući Božju volju „danas“, „sada“ ne poznaje otjecanje vremena, nego ostaje „uvijek sada“ vječnosti. Bog mi po Duhu Svetom „sada i danas“ nadahnjuje što po Božjoj volji trebam činiti. Činim li što mi Bog nadahnjuje u ljubavi, tâ ljubav nije ljudska i moja, nego Božja i vječna. Tako moje „danas“ postaje „vječnost“, moje „sada“ postaje „zauvijek“. Moja ljubav nije više pojam, nego iskustvo Boga koji se utjelovio. Isusovo rođenje nije prošlost, nego „sada“ Božjeg rađanja u našem životu.
Isusovo rođenje vječni je izvor naše radosti, nade i ljubavi koja nikada ne prestaje (usp. 1 Kor 14, 8). Božje „danas“ neka nam svima postane „zauvijek“!
4. Blagoslov
Radost zbog Isusovog rođenja i njegov boravak među nama, neka vam bude izvor snage i blagoslova.
mons. Milan Zgrablić
nadbiskup zadarski