Nekad jednostavne, svakidašnje stvari baš ispadnu čarobne. Pa odlazak u ribolov na panulu, kad se doma vratite praznog "sića", a "nadojeni" lijepim prizorima znače više od skuše na gradelama.
I mi smo sinoć okušali "zadnju sreću" prije povratka s godišnjeg u urbanu džunglu, pa strpljivo (ali neuspješno) panulajući na potezu između Sevida i Punte Planke dočekali ove meke i posebne prizore, koje smo ovjekovječili fotoaparatom.
Punta Planka je smještena dva kilometara jugoistočno od Rogoznice i najistureniji je dio istočne obale Jadranskog mora, a koji, kako navodi loverogoznica.eu, zemljopisno i klimatski dijeli Jadran na sjeverni i južni.
To je mjesto na kojemu se snažno sudaraju sjeverni i južni vjetrovi, ciklone i anticiklone, morske struje. Na njemu se lome najveći valovi Jadranskog mora i vladaju najtiše bonace, koje se mogu zamisliti.
U "namreškanoj" morskoj varijanti, na hridima rta zbog čijih struja u Rogoznici tijekom tri ljetna mjeseca padne tri puta manje kiše nego u susjedstvu, u Splitu i Šibeniku, zatekli smo gnjurca u kraljevskoj pozi i samouvjerenoj "analizi" terena.
Vrebao je na morsku ponudu, baš kao i mi. Opušten i možda već zapravo sit. Kao i mi.
Nije mu se žurilo ni poletjeti, ni zaroniti, a nije ga uznemirio ni sve veći broj turista koji su se, kao i svake večeri prije 20 sati, prije nego sunce krene zaranjati u more i stvarati jedan od najljepših mogućih zalaza koje možete zamisliti, krenu spuštati do crkvice sv. Ivana, smještene na rtu Planke.
Oni su bili u svom "selfie" filmu, gnjurac u svom. A onda se sunce spustilo kao idealna kulisa.
A mi smo "okinuli". Doslovno i figurativno.
