"Živiš radni tjedan od ponedjeljka do petka asociran na rad. Dolaziš kući, i opet na posao..."

Screenshot/DW

Na autobusnom kolodvoru u Tomislavgradu nalazi se spomenik gastarbajterima. Tako počinje video na Deutche Welle o mladom Marku Bagariću. Marko se, kao i mnogu njegovi vršnjaci, nakon završene srednje škole zaputio trbuhom za malo više kruha. I završio u Njemačkoj. No, svi su izgledi da Njemačka ipak nije zemlja dembelija kako neki to zamišljaju, već je potrebno raditi. I to često više nego u zemlji Bosni i Hercegovini, ili Hrvatskoj.

Nakon pola godine boravka u Münchenu, Marko shvaća da ondje za njega nema sreće, i vraća se u Tomislavgrad.

'Živiš radni tjedan od ponedjeljka do petka asociran samo na rad, na dolazak kući, na spavanje i na buđenje, i opet na isti posao. Petak i subotu i nedjelju izlaziš. Ali živiš od plaće do plaće', razočarano je za Deutche Welle ispričao Marko.

No, neke stvari su mu se ipak svidjele: 'S 20 godina svak' te smatra ozbiljnim, nitko ne žuga ako radiš svoj posao ako treba'

Mladi Marko je u potrazi za srećom Münchenu u šest mjeseci promijenio šest poslova. 'Uvijek sam razmišljao o povratku, na šetnje s psom, vidit' svoju raju, da mogu s njima popiti kavu. Nije me zanimalo ništa čime bih sebe formirao, a bio prazan iznutra', shvatio je.

Nakon iskustva u Njemačkoj, Marko zaključuje: 'Ovdje imam dobrog oca, i djeda. Imam sve 'vamo, mogu i 'vamo nešto ostvarit. Tu sam se rodio, mislim da ne trebam više govorit zašto sam se vratio. Ostajem u BiH, formirat ću se ko osoba, studirat, radit, šta ja znam, zadovoljan sam životom kojim vodim'.