Kraljica dancea se vraća! Ivana Banfić obilježila je svojim singlovima jednu eru domaće glazbe, a sada se u tom štihu planira i vratiti na scenu. Kada je već mislila odustati od javnog djelovanja, dogodilo se nešto što ju je natjerao da promijeni svoju odluku. Prelomila je, kaže, i odlučila raditi ono što voli, što joj je dano. U velikom intervjuu za 100posto Ivana progovara i o drugim svojim djelatnostima, životu na selu, estradi nekada i danas, majčinstvu, ljubavi, silikonima, obrazovanju...
U pripremi ste singla 'Vrati me u disko', kada ga možemo očekivati? Što možemo očekivati?
Očekuje se izlazak singla oko 10. siječnja, dan gore - dolje. Pjesma je vesela, prpošna, tekst je dobar! Devedesete su opet in, na neki način nikad nisu ni prestale biti, i pjesma će ići u tom stilu, mom, I-BEE-jevskom. Tomislav Tržan je autor teksta, s Peggyjem Martinjakom koji je autor glazbe i produkcije. Tržan je osmislio i koreografiju, koja je vrlo zarazna, i oni manje talentirani mogu je naučiti. Podsjeća na 'Šumicu' koju ljudi do danas plešu, ide sve na pozitivu, les, šareni stajling. Nedavno smo bili u Dubrovniku, u Revelinu, ljudi su došli u šljokicama, srebru, perikama. Ljudima treba te zabave, tog veselja.
Neko vrijeme bili se izvan medija i očiju javnosti, označava li ovaj singl svojevrsni povratak?
Znate što se dogodilo? Kad sam donijela odluku da neću više ništa novo snimati i izbacivati vani, pojavila se ova pjesma. Vratila sam se tako na put koji mi je zapisan. Zapravo, sve se prelomilo kada je preminuo Oliver Dragojević, užasno me to pogodilo i rastužilo. Shvatila sam da svaki umjetnik treba raditi ono što mu je dano. Stvarati, raditi do kraja, do zadnje kapi jer glazba otvara srca i emocije. Tu se sve prelomilo i u meni probudilo. Bila sam u nekakvom drugačije pravcu, podučavala djecu glazbom, pjevala sam i dalje, no sve to nije bilo toliko javno. Razmišljala sam treba li mi estrada, jer se ne bavim glazbom koja danas nužno najbolje prolazi, a nisam tip koji želi podilaziti. Želim ostati vjerna sebi i svom pravcu. Nije sve u novcu, i ako radite ovaj posao radi zarade, to nije to.
Je li vam nedostajala estrada? Čime ste se bavili i što radili u međuvremenu?
Bavila sam se podučavanjem djece, pomaganjem ljudima kroz integrativnu terapiju, za to sam se i školovala. Pomažem i kroz neku radost koju donosi moja glazba, i ljudi mi to zaista vraćaju, prilaze na ulici, vesele se i govore da sam im na neki način promijenila život. Bio bi grijeh prema sebi da sam taj neki dio stvaranja zatvorila i završila. Danas na puno toga gledam nekim drugim očima. Prošla sam kroz najveće jahte i najluksuznije hotele, upoznala predsjednike i političare, ali nikad nisam živjela ovako. Na selu, uzgajajući svoju hranu, renovirajući dom... Scena kao takva mi nije nedostajala, bila sam na neki način tu negdje, no nisam iskakala iz paštete. I neću ni sada.
Nedavno ste proslavili i 49. rođendan, kako ste se proveli, kako održavate liniju, koja je besprijekorna? Bojite li se procesa starenja?
Znate kako održavam liniju? Fizičkim radom! Radim u našem domu, vrtu, sami preuređujemo sve što trebamo, recikliramo, želimo da nam dom na kraju izgleda onako seoski, rustikalno, tradicionalno, kako je i izgledao! Tijekom ljeta sam imala veliki vrt, u prirodi bila aktivna. Kada tako živite, ne treba vam teretana, tijelo radi, kilogrami padaju. Hranim se dosta zdravo, iako sam na to uvijek pazila i vodila zdrav stil života. Godinama se ne opterećujem, imam više energije sada nego kada sam imala 20 godina. Primjerice, sada na nastupu u Dubrovniku, pjevala sam od 03 - 04 ujutro kao da je pet popodne.
Sa suprugom Krunom preselili ste se na selo, uzgajate i vlastitu hranu. Otkud tolika ljubav prema prirodi? Jeste li ikada požalili odluke da otiđete iz grada?
Nikada nisam požalila, ali lagala bih kad bih rekla da nije zahtjevno, nove su to stvari za nas. Primjerice, uzmimo grijanje. Prije bih samo stisnula gumb i sve bi bilo toplo u stanu. Sada moramo sami pripremiti drva, zapaliti peć, brinuti ako nam se zamrzne bunar. Treba rješavati stvari, život u prirodi ima neki svoj ciklus. Uza sve to, zaista je lijepo, živimo zdravo, liježemo rano, mirno je, budimo se s kokicama u pet ujutro, umjesto budilice. Za ovakav način života neki ljudi plaćaju fini novac, sve ne bi li se maknuli i odmorili od svakodnevice. Uostalom, grad mi ne nedostaje jer smo u okolici Siska, brzo smo u Zagrebu kada nam nešto treba.
Posvetili ste se i školi pjevanja te karijeri integrativnog terapeuta. Što radi integrativni terapeut, kako ste se našli i u tom poslu?
Ja sam uvijek u potrazi sama za sobom, uvijek mi je nešto nedostajalo, htjela sam vidjeti što je to. Završila sam na kraju tako na četverogodišnjem studiju integrativne psihoterapije. Pomažem tako kroz razgovor, shvatila sam da sam zapravo taj talent imala oduvijek, zahvalna sam na tome. Vidim da mi se ljudi lako otvaraju, povjeravaju, vjeruju mi. To me čini baš sretnom. A pitanja kao što su tko smo mi, zašto smo tu, u čemu je smisao - pitam se te neke stvari otkad znam za sebe.
Tijekom 90-ih bili ste jedna od najvećih dance zvijezda. Kakva je scena bila tada? Je li bila poštenija, čišća? Ili dapače, mračnija, teža za probijanje i održavanje na javnom prostoru?
Bilo je teže, nije bilo interneta, sve si oko promocije singla morao fizički raditi. Snimiti u studiju, presnimiti na kasetu, nositi fizički u radiopostaje. Zvati telefonski, čekati da vam se itko od urednika javi. Bilo je u tom smislu teže nego danas. S druge strane, danas imamo hiperprodukciju pa se pravi talenti znaju izgubiti u moru svega. Na kraju se sve izjednači i kvaliteta nekako ispliva. Svugdje vidimo pojavu instant zvijezda s jednim hitom. No, to nije pojava u Hrvatskoj, već cijelom svijetu. To je takvo vrijeme.
Svojedobno ste progovorili i o zahvatu povećanja grudi, koji ste odradili u mladosti. Rekli ste tada i da bi možda bilo najbolje da se na takvo što nikada niste odlučili. Stojite li i dalje pri takvom stavu? Zašto ste svojedobno donijeli takvu odluku?
Bila sam jako mlada, to je bilo nešto novo, a ja sam voljela sve probati, pa tako i to. Požalila sam prvenstveno što se nisam držala uputstava liječnika, nego sam čekala i čekala, a kada se stanje zakompliciralo, završila na četiri sata na operacijskom stolu. Zahvalna sam doktoru Glumičiću na svemu što je napravio i kako je napravio. Ljudi su generalno nemarni oko zdravlja, takva sam i ja.
Jesu li društvena očekivanja od žena, a pogotovo ako su te žene i javne osobe, prevelika?
Mislim da su jesu, no za sebe mogu reći da sam prošla sve te dječje bolesti u 30-ima. Brinula sam se oko stajlinga i frizure, pod opterećenjem sam bila stalno. Onda sam shvatila što sama sebi radim i zašto si to radim. Mogu vam reći da su 40-e u mom slučaju bile godine prihvaćanja. Danas sam sama sebi lijepa i bez šminke, bez frizure, ma bez svega. To dolazi s godinama.
Progovorili ste svojedobno i o borbi kroz koju ste prošli dok ste postali majka. U 39-oj godini dijete je stiglo! Stručnjaci kažu da je to već prilično zrela dob za majčinstvo, slažete li se ili ipak ne? Naime, svjedočimo i ženama koje majke postaju znatno kasnije!
Slažem se s mišljenjem stručnjaka. No, kakvi su trendovi danas, možda ćemo ubrzo početi gledati i majke od 60 godina. Ovo moje s 39 postat će ništa! Drago mi je što sam uspjela realizirati trudnoću, dobiti dijete, to je moj životni uspjeh. Ništa na ovom svijetu to ne bi moglo zamijeniti, tu sreću i ljubav. Voljela bih da sam ranije postala majka, jer bih onda mogla imati još djece, ali tako je bilo. Što je, tu je. Otvorena sam, dijelim svoja iskustva, volim podijeliti s ljudima i takve stvari, da ne misle da su sami i da se nešto događa samo njima.
Kad smo kod djeteta, kakva ste mama? Kakve vrijednosti vašem djetetu želite usaditi?
Moj sin veli da sam dobra mama! Dajem mu ono što znam, ono što sam od svoje majke dobila. Za drugo ne znam. Odgajam ga tako da bude samostalan, da sam donosi svoje odluke. Nekad padnem u iskušenje da ga ubrzam, pomognem oko zadaće, ali onda shvatim da to ne smijem raditi i rušiti mu samopouzdanje. Neka nauči donositi svoje odluke.
Iza vas je jedan propali brak. U tim danima, kako ste se osjećali, jeste li ikad odustali od ljubavi?
Ja sam znala i tada da ću ljubav naći opet. Znala sam kako želim živjeti, da želim obitelj, dijete. Pozitivno sam gledala na sve to. Nikada ne treba odustajati od svojih želja, a pogotovo ne od ljubavi. To je najljepša stvar na svijetu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....