U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Taj podatak itekako zastrašuje, tim više jer većina žrtava iz straha rijetko odlučuje prijaviti svoje zlostavljače pa oni često prođu nekažnjeno. Nasilje nad ženama zločin je o kojem se ne smije šutjeti u javnosti i zaslužuje svaku osudu. Povodom današnjeg Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama o iskustvu koje je doživjela na vlastitoj koži priča nam Vlatka Pokos (51). Žena koja ne krije kako je u daleku Kanadu otišla razočarana životom u Hrvatskoj ne bi li tamo pronašla prijeko potreban mir. Nekadašnja TV zvijezda i pjevačica prvi put u karijeri samo za Slobodnu Dalmaciju otkriva nepoznate detalje iz svog života. Priznala nam je kako je više puta bila žrtva fizičkog i psihičkog nasilja i to od strane nekoliko muškaraca.
Kad sam vas prvi put zvao i rekao temu razgovora niste se nimalo dvoumili. Rekli ste mi kako ste više puta bili žrtva nasilja i da želite dati intervju jer je važno o tome pričati. Hrabro od vas! U prijašnjim vezama ste, dakle, doživjeli neki oblik zlostavljanja? Prije svega treba reći da su ljubavne veze vrlo kompleksne situacije, u kojima se isprepliće mnoštvo intenzivnih emocija, seksualne, društvene i ekonomske situacije i odnosi. Stvari nikad nisu crno-bijele niti jednostavne. Upravo zato i jest teško prepoznati, a kamoli osvijestiti činjenicu da smo zlostavljani te poduzeti određene korake i izaći iz toksične veze. Primitivno društvo poput hrvatskog, te praktički nepostojeći i vrlo neefikasan sustav zaštite zlostavljane osobe itekako idu na ruku svim vrstama zlostavljača. Zajedno s primitivnim mentalitetom koji ne podržava i ne priznaje žensku vrijednost i sposobnost kao takve i koji vas potiče da šutite i trpite. I na kraju, odgovor na vaše pitanje, da - doživjela sam razne vrste zlostavljanja u svojim vezama. Nažalost!
Je li vas neki partner fizički zlostavljao? Da, bila sam i fizički zlostavljana u svojoj dugogodišnjoj vezi. Treba reći da se to u našoj vezi dogodilo nekoliko puta i bilo je šokantno. Teško je samom sebi priznati da se naš idealizirani princ na bijelom konju pretvorio u primitivnog slabića koji se s vlastitom djevojkom obračunava šakama. U mom slučaju radilo se o patološkoj ljubomori i muškoj nesigurnosti, koja se manifestirala ponižavanjem pred muškim čoporom, jeftinim prevarama i razlicitim zabranama uključujući obavljanje mog posla, pjevačkih i voditeljskih gaža. Upravo je to bio okidač za fizički napad u kojem sam završila na podu i bila iscipelarena… I danas plačem dok govorim o tome, toliko je bilo strašno… A najstrašnije je bilo to što sam oprostila i ostala, kao i mnoge druge žene. Oprostila sam i vratila se, nakon kratkog bijega prijateljici. Zlostavljača se svi boje i nitko vam ne želi pomoći. Ja u Zagrebu nisam imala obitelj niti ikog drugog da mi pomogne. Nikog. A mnoge žene su u istoj situaciji. Zlostavljač vas ne ostavlja na miru, moli i ispričava se da bi vas uvjerio da mu se vratite. I naravno, prema njemu još uvijek imate emocije i vežu vas sve one lijepe stvari koje ste doživjeli zajedno. I to vas onda drži u začaranom krugu godinama. Dakako, treba otići odmah! Prvi put! Jer onaj tko vas jednom udari, sigurno će to napraviti opet, bez ikakve sumnje.
Koliko dugo je to trajalo? Dugo sve dok nisam skupila snage i zauvijek otišla nakon nekoliko prekida. Ista osoba me molila da se vratim još dugo vremena nakon razlaza, kad smo već oboje bili u vezi s drugim osobama.
Koliko ste imali godina kad je prvi put dignuo ruku na vas? Obično, zlostavljanje doživljavamo u mladoj životnoj dobi kad smo zaljubljeni i potpuno iracionalni, nezreli i uplašeni. Vjerovali ili ne, najnesigurnija i najuplašenija sam bila u svojim dvadesetim godinama iako je izgledalo potpuno suprotno. Zlostavljanje može potrajati i tijekom cijelog života ukoliko nemamo snage, niti podrške, maknuti se. Smatram se iznimno jakom osobom, ali svjesna sam da mnoge žene to nisu. Stvari su još puno bolnije i kompleksnije kada dođu djeca i ekonomska ovisnost i nesigurnost. Tada je gotovo nemoguće otići. Strašne su to životne situacije u kojima žrtva opravdava zlostavljača, skriva svoje vanjske i unutarnje rane, čak i laže da bi zaštitila zlostavljača. I sama sam to činila.
Je li vam se na televiziji dogodio neki oblik zlostavljanja u doba kad ste bili velika TV zvijezda? Na televiziji je bilo seksualnog uznemiravanja, ali ništa drastično niti strašno. Nikad se nisam upustila ni u kakav neprimjeren odnos ni sa kim. Na televiziji sam doživjela neku drugu, meni neobjašnjivu vrstu zlostavljanja. Potpuno sam izbrisana, zabranjeno je moje sudjelovanje čak i u zabavnim emisijama. Zašto? Meni to nikada neće biti jasno. Ali, to sam odavno ostavila iza sebe.
Kako se bilo suočiti s time da ste žrtva nasilja? Osvijestila sam to i priznala samoj sebi tek u zrelijim godinama. Naime, mnoge stvari koje su u domeni zlostavljanja u Hrvatskoj su normalne i društveno prihvaćene. Tako smo i odgajani. Tek kad se odmaknete i sazrete vidite koliko je to bolesno.
Imate li danas noćne more zbog svega što ste doživjeli? Da. Još uvijek sanjam da me netko proganjai to je u mojoj podsvijesti. Nešto govori i činjenica da živim sama već dugih 14 godina. Muškarcima ne mogu vjerovati jer su me preduboko ranili i izdali. Počevši od moga oca koji me napustio, svi muškarci u mome životu su me izdali.
Što biste poručili ženama, žrtvama nasilja? Nemojte trpjeti nasilje jer zaslužujete bolje! Nitko, baš nitko ne zaslužuje poniženje fizičkog i psihičkog nasilja! Nemojte šutjeti i nemojte se bojati jer uvijek postoji izlaz. Puno ste jače no što i same znate! Ukoliko nemate nikoga da vam pomogne, napustite Hrvatsku! Postoje svjetovi i zemlje puno bolje za žene. Žao mi je, ali to je činjenica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....