Jedna važna vijest, odnosno promjena na čelu Direkcije za korištenje službenih zrakoplova, podsjetila nas je na staru činjenicu da Hrvatska uopće ima takvu direkciju.
Na osobni zahtjev, kaže vijest, Vlada je 28. veljače razriješila Ivana Klanca te na čelo Direkcije postavila državnog službenika Jožu Dušiča, koji je dobio ovlaštenje za obavljanje poslova ravnatelja dok se ne provede javni natječaj. No, to nas i ne zanima toliko, jer naravno da svaka direkcija mora imati ravnatelja, koliko nas zanima je li baš sve u Hrvatskoj mora imati direkciju. Ili neku sličnu državotvornu erekciju.
Račanova uredba
Mora. Rekao je još 2001. godine premijer Ivica Račan da bi 15. studenoga potpisao uredbu kojom se osniva Direkcija za korištenje službenih zrakoplova. S obzirom na to da je tada, ispunjavajući još želje predsjednika Franje Tuđmana, Hrvatska imala dva službena zrakoplova i direkcija je u nazivu imala množinu. Koja je ostala do danas, iako je baš Račanova Vlada jedan zrakoplov prodala, ostavljajući cijeli državni aparat na samo jednom zračnom prijevoznom sredstvu, avionu Challenger 604, tvrtke Bombardier, registracije 9A-CRO, serijskoga broja 5322, proizvedenog 1997. godine.
Dakle, cijela naša Direkcija za korištenje službenih zrakoplova brine se o jednom zrakoplovu. I možda baš zato nema 23 zaposlene osobe, kako je predviđeno uredbom koju je 2013. godine potpisao Zoran Milanović, nego samo njih 12. Od kojih su polovina šefovi.
Imamo ravnatelja, pa zamjenika ravnatelja, pa savjetnika ravnatelja, pa voditelja odjela letačkih operacija, pa voditelja održavanja zrakoplova i kontinuirane plovidbenosti te na koncu voditelja odjela zemaljskih operacija, navigacije i administrativnih poslova. Ostali zaposlenici su član kabinske posade zrakoplova, inženjer navigacijske pripreme leta, koordinator održavanja, računovodstveni referent i dva ovlaštena tehničara održavanja zrakoplova.
I svi su, hvala na pitanju, dobro plaćeni. Ravnatelj i zamjenik - obojica, naravno, moraju biti iskusni piloti - imaju mjesečna bruto primanja iznad 7000 eura. A ni voditelji nisu daleko od tog iznosa. U prosjeku, kada u obzir uzmemo cijeli javni sektor, plaće u Direkciji za korištenje jednoga službenog zrakoplova pri samom su nacionalnom vrhu, a taj prosjek iznosi 3440 eura bruto.
Još detaljnije: prema planu rada Direkcije, dostupnom na stranici Vlade RH, planirani ukupni rashodi za zaposlene u 2023. godini (plaće plus sva ostala davanja poput naknada za prekovremeni rad i neiskorišteni godišnji odmor, božićnica, regresa i sličnih tričarija) iznose 730.389 eura, što je po glavi 60.865 eura, odnosno 5072 eura.
Financirano iz proračuna
U odnosu na 2021. godinu to je porast za 100.000 eura.
Ukupni planirani rashod Direkcije za ovu godinu je 2.534.541 euro, dok je već objavljen i plan za 2025. godinu koji rashode povisuje na 3.160.712 eura. Direkcija se, naravno, gotovo u potpunosti financira iz državnog proračuna, a tek nešto sitno, u ovoj godini 89.737 eura, dobiva od Europske unije.
Najveći dio troškova otpada na održavanje zrakoplova jer njegovo stanje plovidbenosti, poglavito s obzirom na poodmaklu dob i vrijednost tereta, jer ne zaboravimo da se njime maksimalnom brzinom od 840 kilometara na sat ne (pre)voze samo premijer, ministri, predsjednik i čelnik Sabora, nego i ozlijeđene osobe te organi za transplantaciju, nikad ne bi smjelo doći u pitanje.
Skup je, ukratko, to sport. I prava je sreća da naša Direkcija za korištenje službenih zrakoplova mora se brinuti o samo jednom zrakoplovu, jer da ih ima više teško bi se to bez osnivanja nekakve poddirekcije moglo.
Uostalom, tko bi sve to pohvatao, i ovaj jedan naš aviončić od 12 sjedala zahtjevan je do neba pa uz sve silno gorivo koje potroši i rezervne dijelove koje valja promijeniti, filtere ispuhati i dizne pročistiti, treba još isplanirati i sredstva za službena putovanja, za materijal za čišćenje, za higijenske potrepštine, za namirnice za letove, za tiskovine za letove, za čišćenje zrakoplova i tekstilnog materijala, za catering, za aerodromske takse...
Sve je to precizno navedeno u planu rada Direkcije i sve se može naći na stranici Vlade RH. Transparentno do zadnjeg centa.
A gdje je još ono što sa samim avionom nema veze, recimo uredski namještaj, jer i njega treba zamijeniti, evo baš ove godine će to Direkciju stajati 6630 eura, a da neke neplanirane troškove, poput nabave novih mobitela za zaposlenike, za što je 2021. godine potrošeno 34.644 kuna, i ne spominjemo.
Nabava literature
U 2022. godini još je svakojakih troškova bilo, sad ćemo vam ih nabrojati, uz napomenu kako bi vjerojatno bili i veći da naš Challenger, maksimalnog doleta 6400 kilometara, dva mjeseca nije bio na remontu. Dakle, u mirovanju, za razliku od Direkcije.
Na službena putovanja lani je tako potrošeno 462.917 kuna, a na uredske potrepštine, fotokopirni papir, sredstva za čišćenje te materijal za higijenske potrebe, vjerojatno wc papir, 221.204 kune. A u taj iznos uračunata je i nabava literature potrebne za održavanje zrakoplova. Starog 25 godina.
Kako su ga dosad održavali? Napamet, bez literature? Biće su guglali?
Za napoj putnika, dakle hranu i piće, uglavnom paprenjake i vodu, jer kad vidimo kako su nam premijer i predsjednik šlank teško da išta drugo konzumiraju, potrošeno je 2385 kuna, a za nabavu posuđa i salveta, da putnici ne budu musavi, još 7485 kuna. A u taj trošak, ne znamo kako, uključena je i kupovina jedne torbe. Marke Samsonite. Ne pitajte zašto i za koga. Uostalom, što je jedna torba na 12 djelatnika, nećemo valjda i zbog toga grintati.
Konzumacijama, međutim, tu nije kraj. Postoji i stavka "službene konzumacije", odnosno "vanjska reprezentacija", na što je otišlo 6144 kuna. Skromno. Toliko načelnik prosječne dalmatinske općine pojede za jedan ručak.
Zato odvoz smeća nije bio jeftin. Direkcija je tu uslugu u 2022. godini platila 11.125 kuna. Tek nešto manje od 1000 kuna mjesečno. Očito nisu odvajali.
I novi hladnjak su kupili. Mali, 1199 kuna. A nabavili su i nove fotelje te stolove za urede, istrošili se oni stari, 59.601 kunu ih je to stajalo. Miris kože i svježe lakiranog drva, neprocjenjivo.
Na internet su dosta potrošili, jer internet je danas skup k‘o đava, pa je na nj otišlo 123.452 kune, a u to su još uključili i prijevoz rezervnih dijelova za zrakoplov. Kakve to veze jedno s drugim ima, nije objašnjeno.
Ušli u nedozvoljeni minus
Otprilike isto toliko, 137.870 kuna, došla ih je izrada tehničke dokumentacije za modifikaciju nosača boce za kisik u zrakoplovu. Plus dva vanjska suradnika, jer tko je vidio direkciju bez vanjskih suradnika, ismijavali bi ih na godišnjoj konvenciji hrvatskih direkcija kao što inače budale ismijavaju.
I za kraj, kamate. Malo su se poigrali s karticama pa su platili 4146 kuna zateznih kamata za Mastercard karticu i gorivo. Ušli su u nedozvoljeni minus. Svakome se dogodi.
Kao što im se dogodilo da su 2020. godine jednom djelatniku morali isplatiti 748.924 kune. Odjednom. Kao korekciju na plaću. Došlo je, rekli su, do greške u izračunu jer su zaboravili da taj nesretni djelatnik ima pravo na staž s povećanim trajanjem. A kako je greška trajala šest godina, skupilo se.
A skupilo se i radnih sati u našem Challengeru. U prosjeku, više od 300 godišnje. S tim da je u zlatno doba Ive Sanadera to išlo i na više od 600 sati. Letjelo se tada na sve strane. I dobro živjelo. U Direkciji za korištenje službenih zrakoplova.
