Robert Knjaz (50) vratio se iz Afrike! Otputovao je u najvećoj tajnosti, obećao je "Slobodnoj Dalmaciji" raport; stoga ga nismo gnjavili na službenom putu, gdje su ga odnijele emocije, točnije novi serijal "Osjećaji", što ga snima od proljeća ove godine.
Jesu li se slegle afričke emocije, je li prošao umor i stigla sreća zbog odrađenoga posla?
- Trebalo mi je par dana da se naviknem da oko mene nema žirafa i lavova kao u Amboseliju, ne moram paziti da ne ugazim u kravlju Maasai minu, na licu nemam 20 muha i ne prati me čopor djece ko u Africi.
Nekako je u Hrvatskoj sve smireno, uredno i čisto … Iako mi se to nije činilo kad sam odlazio, ali to je čar putovanja, spoznati što imaš doma i kako je lijepo u našoj zemljici.
Kada si otputovao, gdje si bio, tko je s tobom još bio u ekipi, kada ste se vratili?
- Sa sjajnim čovikom i snimateljem Tomislavom Krnićem iz Šibenika bio sam 10-tak dana na snimanju u Keniji i u Ruandi.
U Keniji smo snimali kod mog starog intimusa Ipiteka, poglavice Maasai plemena, kod koga je prije 13 godina u emisiji "Koledžicom po svijetu“ gostovala Maja Šuput i pokušavala postati Maasai mladenka... ima emisija na mom You Tube kanalu.
Ovo je tvoja druga Afrika.
- Da. Prva je bila 2007. Ili 2008, ne sjećam se.
Cilj drugoga, nedavnog putovanja u Afriku?
- Snimali smo za serijal "Osjećaji", za HTV i to za sve epizode…npr. za ljubav smo snimali poligamiju jer Maasai imaju dogovorene brakove i više žena. Snimali smo i za epizodu o sreći, ljutnji, strahu, tuzi …
A u Ruandi smo snimali za epizodu o mržnji, jer tamo imaju sela u kojima zajedno žive Tutsi i Hutu, i to žrtve genocida i njihovi krvnici, te, što je još bizarnije, sad su prijatelji.
Ta mogućnost da oprostiš ljudima koji su ti pobili obitelj, te da sad žive zajedno, smiju se i druže, mi je nestvarna i nevjerovatna…
Što je sve snimljeno za šestodijelne "Osjećaje", a možda i ponešto za drugu sezonu o životinjama?
- Ajmo prvo o "Osjećajima", da ne zbunjujemo ljude, jer iako je u produkciji normalno da se više stvari radi paralelno, ipak "Osjećaji" idu prvi u emitiranje.
Riječ je o serijalu u kojem u svakoj od 6 epizoda po 52 minute obrađujemo po jedan osjećaj koji svi imamo … Ljubav, Mržnja, Sreća, Tuga, Strah i Ljutnja …
Malo je ozbiljniji serijal od životinja jer je takva i tematika, ali vjerujem da će ljudima biti interesantan jer govori o svakom od nas. Tako da će se gledatelji zabaviti, ali i naučiti ponešto o sebi.
Afrika nekada i sada, što se sve promijenilo od tvojega prvoga službenoga boravka u Africi, kada si snimao s Majom Šuput, danas i Tatarinov?
- Maasai još uvijek pamte Maju, ali kod njih je sve isto; žive bez struje i tekuće vode u kolibama od kravljeg izmeta i smiju se i vesele životu, puno više od nas.
Ali, Nairobi se ful promijenio, pretvorio se u megapolis sa neboderima i vrevom kao da si u New Yorku, a najčudnije od svega je da su i u Keniji i u Ruandi puno stroži oko Covida od nas.
Svi imaju maske, svugdje, na ulazu i u najmanji kvartovski dućan, mjere ti temperaturu i moraš prije ulaska oprati ruke.
Onda tu dolazi do najrazličitijih priručnih izuma kako oprati ruke iz sića, s pedalom za nogu i špagicom, koji pušta vodu iz tog plastičnog sića…Tesla bi uživao i smijao se do suza;)
Kada će na male ekrane snimljeni materijal, tj. "Osjećaji"?
- Oko Nove godine, još je dugi put svo to more podataka o ljudskim emocijama svesti u smislenu cjelinu, da nije ni preznanstveno, ni prebanalno, dovoljno razumljivo i dovoljno zabavno…
Uh, to montiranje materijala je najkompliciraniji dio produkcije. Zapravo, kao i u svakoj kuhinji, trenutno pripremamo sastojke i donosimo u kuhinju, a cijelu jesen i zimu kuham s montažerima, grafičarima i istraživačima…
Što je bilo najteže na putovanju, a što te oduševilo?
- Najteže je bilo cijepiti se za sve što su tražili. Covid, tifus, meningitis, i onda, bez obzira na to, u 10 dana raditi 4 PCR testa, jer u Keniji ne priznaju hrvatski, a u Ruandi ne priznaju onaj iz Kenije.
Pa ti ujutro nervozna teta kroz staklo gura štap u nos i usta u Keniji, a kad sletiš u Ruandu opet ista priča. Pa onda u hotel u smolizolaciju, dok ne stignu nalazi.
Uglavnom, snimanja u inozemstvu su se pretvorila u medicinsku avanturu i više vremena ode na koronu, nego na snimanje. Još su u Ruandi zabranili kretanje između njihovih županija, pa da nam nije pomogao fra Ivica Perić i vozio nas na svoj brk okolo, ostali bi zatočeni u hotelu.
Da ne zaboravim, koje su bile temperature u Africi?
- Prohladno, od 15-23, njima je ovo najhladniji mjesec, a fora je da sam viđao ljude s vunenim kapama jer je i na toj temperaturi njima zima.
Slijedi li neko novo inozemno putovanje u lovu na "Osjećaje"?
- Ništa do jeseni …
Jesi li Wembley žrtvovao u korist Afrike, jer znamo da si izvršio povrat ulaznica?
- Nažalost da, vratio sam karte za EURO, djelomično zbog snimanja u Africi koje se preklapalo, a djelomično zato jer kad nisam bio u Rusiji, naši su igrali vrhunski. Ali, očito ni moja mini žrtva nije pomogla…
Kako si podnio ispadanje naše repke vatrene, za koga navijaš u nastavku, tvoja prognoza pobjednika EURA 2020?
- A što reći o reprezentaciji što već nije rečeno. Iako dijelim razočaranje kao i svi, mogu samo reći da sam uz Hrvatsku i i kad pobjeđuje i kad gubi. …
A s druge strane, pratim reprezentaciju od početka i znam da je bilo i gorih momenata, nakon kojih su slijedili prekrasni trenuci. Tako da sam siguran da će opet biti slavlja. Nema predaje.