Ugovora o doživotnom izdržavanju sve je više, a prevaranti su domišljati u pljački nemoćnih: ‘Ne potpisujte ništa ako se spominje smrt!‘

Dolazak do vlasništva nad stanovima, kućama, zemljom preko sklapanja ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju sa starijim ljudima sve je češći način na koji mnogi od njih, zbog nerazumijevanja situacije, ostanu u trenutku doslovno bez ičega, sami i zbunjeni. Posljednjih se godina o tome dosta govori i piše u medijima, no taj je problem, kako nam je to pojasnila Štefica Salaj, voditeljica Pravnog savjetovališta Sindikata umirovljenika Hrvatske, “trajno prisutna stvar u našem društvu”.

Odmah na početku da razjasnimo, koja je razlika između ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju? Dakle, osnovna je razlika trenutak kada osoba koja prima uzdržavanje prenosi svoju imovinu na onoga tko joj to uzdržavanje daje. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju do prijenosa imovine dolazi odmah nakon sklapanja ugovora, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, gdje onaj koji pruža uzdržavanje u svoje vlasništvo dobiva imovinu osobe koju uzdržava tek nakon što ona umre. No, postoji jedna “caka” kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, a to je da nakon što se on sklopi, osoba koja pruža uzdržavanje može odmah na temelju njega u zemljišnim knjigama opteretiti nekretninu, odnosno staviti zabilježbu i tako otežati, odnosno onemogućiti onoga tko je vlasnik da u slučaju promjene mišljenja iz bilo kojeg razloga tu imovinu proda ili dade nekoj drugoj osobi.

Raskidanje traje godinama

Podaci kojima raspolaže Ured pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter pokazuju da se više od 60 posto ljudi, koji su razmišljali o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili su ga već sklopili, kod nikoga nije raspitalo o svojim pravima i obavezama.

Podaci Ministarstva pravosuđa pokazuju da je 2021. godine sklopljeno više od sedam i pol tisuća ugovora po obje osnove. Pred sudovima je ovjereno 1320 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a pred javnim bilježnicima je sklopljeno 1578 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i 4673 ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prošle godine sklopljeno je sveukupno 7690 ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Pred sudovima je sklopljeno njih 1231, dok je pred javnim bilježnicima sklopljeno 1604 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i 4855 ugovora o doživotnom uzdržavanju.

- Sugrađanima koji nam se obraćaju uvijek pojašnjavam da ne potpisuju ništa gdje se spominje smrt, dakle da nije dobro potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Takvi su ugovori najdrastičniji primjer otimanja, ljudi na osnovi njih ostaju bez novca i imovine jer su nekome dali imovinu odmah, a kad vide da ih ta osoba ne uzdržava onako kako su oni očekivali, nađu se pred zidom, praktično ništa više ne mogu učiniti. Kad se čovjek odluči na tako nešto, mora znati da se prvo treba jako dobro informirati te da u takvim situacijama nema glupih pitanja, da se nikako ne smije ništa raditi na brzinu i da s onim s kim sklapate ugovor treba raščistiti apsolutno sve detalje, do onog najsitnijeg, jer kad se ugovor jednom sklopi teško ga je i gotovo nemoguće razvrgnuti. Ako se krene u sudski postupak razvrgnuća, to može potrajati godinama, pa mnogi naši sugrađani okončanje sudskog postupka niti ne dožive - pojašnjava nam pravnica Salaj.

Dodaje da se ipak malo-pomalo situacija počela mijenjati pa imaju sve više poziva ljudi koji se javljaju i traže savjete prije nego što sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Potvrđuje nam da velika većina ljudi ne zna razliku između ove dvije vrste ugovora, a to ih niti ne zanima posebno kad se nađu u situaciji kad im je hitno potrebno uzdržavanje, kad se nađu u svojevrsnom stanju ovisnosti, potrebe i ugroženosti te im tada ništa nije bitno osim da dobiju ono što žele, a to je da se netko o njima brine.

- Problem je što ljudi misle da je naslov ugovora sve, a ne čitaju što je u sadržaju, ne čitaju detalje onoga što potpisuju. Vide da na vrhu papira piše ugovor o uzdržavanju, a ne vide niti razumiju da u tekstu piše da je dosmrtno i da njihova imovina odmah prelazi na nekog drugog - kaže nam.

Sve je bilo u redu, a onda...

Na internetskim stranicama SUH-a mogu se pročitati slučajevi poput onog gdje je 79-godišnjakinja iz Slavonije navela da je s unukom i njezinim suprugom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi oni mogli dobiti kuću i dići kredit na hipoteku.

- Sve je bilo u redu na početku, ali sada oni žele potpuno preurediti kuću i žele da odem živjeti u vikendicu, a oni će ići drugdje dok se kuća ne preuredi. Ja sam sada stara i to mi ne odgovara jer se otežano krećem. Ne uspijevam se s njima ništa dogovoriti i odnosi postaju napeti. Oni imaju rok da iskoriste kredit i ne žele mi platiti neki smještaj podoban za mene. Mislila sam da ću ostati u kući na miru do smrti. Ne znam što da radim - pojadala se žena. Odgovor pravnice Salaj nije ju mogao utješiti.

- Nažalost, već ste sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ostali bez vlasništva svoje kuće. Novi vlasnici, vaša unuka i njezin suprug imaju pravo raditi sa svojim vlasništvom što žele. Iz vašeg pitanja se može zaključiti da vjerojatno niste ugovorili doživotno besplatno pravo plodouživanja kuće koje bi vas moglo zaštititi od iseljenja. Isto tako se može zaključiti da nemate ugovoreno plaćanje nekog drugog smještaja za vas, primjerice da su vam vaši davatelji uzdržavanja dužni platiti smještaj u domu. Kažete da se podrazumijevalo da ćete ostati u kući do smrti, ali proizlazi da to u ugovoru nije regulirano. Nažalost, u lošoj ste situaciji i bez nekog dobrog rješenja za Vas. Jedina mogućnost je da sklopite aneks ugovora, ako unuka i njezin suprug to budu htjeli, te regulirate bolje i detaljnije njihove obaveze prema Vama i Vaša prava i sadržaj uzdržavanja, a da to bude doista stvarno uzdržavanje, a ne fiktivno, kako smo razumjeli. Ako ne postignete dogovor, najavite im da ćete zatražiti raskid ugovora sudskim putem, ali morate imate čvrste razloge za to i stručnu pomoć odvjetnika jer to znači da je izvjestan dugotrajan sudski spor. U slučaju takvog ishoda, odmah zatražite da se stavi zabilježba na nekretninu - glasio je savjet.

Pravnica SUH-a ističe da ugovore o dosmrtnom uzdržavanju sa starijim osobama najviše sklapaju članovi njihove bliske obitelji kojima oni vjeruju, no da ima dosta slučajeva gdje ulaze u sklapanje ugovora na preporuku osoba za koje vjeruju da su autoritet, poput odvjetnika ili svećenika. A situacija ima raznih!

Pisma ministru

- Mene je najviše šokirao slučaj u kojem je 75-godišnja žena koja nije imala nikoga od bliže rodbine nego samo nećaka rekla da je joj je njegov odvjetnik preporučio osobu s kojom će sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ispostavilo se da je ta osoba slijepa, a gospođi je rečeno da će sve što njoj treba rješavati partnerica te slijepe osobe. Problem je nastao kad su se partneri posvađali, a obveze prema gospođi nisu izvršavane. I sad se našla nigdje. Po mom iskustvu, najčešći je problem da ljudi ne razumiju što potpisuju i da se pišu slabi i preopćeniti ugovori. Ljudima je teško razumjeti da ono čega nema u ugovorima, pravno gledano, ne postoji - veli naša sugovornica. Primjerice, u ugovoru stoji, uz ostalo, obveza da davatelj uzdržavanja treba uzdržavanoj osobi osigurati kuhani i topli obrok jednom dnevno, ali ne piše da li to može biti obrok iz restorana ili Doma za starije ili obrok skuhan u kuhinji uzdržavane osobe. I onda uzdržavana osoba koja je, dok je mogla, svaki dan kuhala i navikla je na to, kad dobije obrok izvana smatra da se ova druga strana ne drži ugovora, no pravno je obveza ispunjena.

- Mi smo kao SUH zadnjih deset godina pisali Ministarstvu pravosuđa da izmijene Zakon o obveznim odnosima tako da se ugovori o dosmrtnom uzdržavanju ukinu, a da se dodatno ojačaju ugovori o doživotnom uzdržavanju. I deset puta smo odbijani. Nakon što su 13. prosinca prošle godine Sindikat i Matica umirovljenika uputili otvoreno, jedanaesto po redu pismo ministru pravosuđa i uprave, konačno je nešto pokrenuto. Naime, krajem siječnja ove godine osnovana je Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama te je održan i prvi sastanak na kojem se raspravljalo kako riješiti problematiku spornih ugovora pa ostaje nada da će se to pitanje konačno riješiti - potvrdila nam je Salaj.

I pučka pravobraniteljica Šimonović Einwalter kazala nam je da u procesu izmjena zakona sudjeluje i njezin ured te da će, uz ostalo, zagovarati i osnivanje registra ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju kako bi se spriječile zlouporabe.

Razlika je važna

- Registar je potreban da bi država mogla bolje pratiti ovo područje, uključujući broj ugovora koji se sklapaju. Dapače, bilo bi moguće pratiti i odnos između potpisnika – jesu li u pitanju unuci i bake/djedovi ili nema srodstva i sl... Čvrstog smo stava da je potrebno i ograničiti broj ugovora koji jedna osoba kao davatelj uzdržavanja može sklopiti, jer uistinu nije realno očekivati da se jedna osoba može na potreban način brinuti o više starijih. Uostalom, činjenica da će biti upisani u službeni registar mogla bi i obeshrabriti ljude loših namjera - pojašnjava pučka pravobraniteljica. Dodaje i da će tražiti izmjenu naziva ovih ugovora jer građanima treba već iz samog naziva biti jasnije o čemu se točno radi, a iz sadašnjih naziva nije vidljivo koja je razlika među njima.

- A ona je itekako važna. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju se vlasništvo nad nekretninom može prenijeti odmah nakon potpisivanja ugovora, dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju to moguće tek nakon smrti starije osobe. Tu razliku je točno znalo navesti samo sedam posto ispitanika u istraživanju koje smo proveli 2019. godine upravo na ovu temu. Rad na ovakvim temama u medijima je itekako koristan jer su odličan način da do starijih osoba dođu informacije o tome što su ovi ugovori, koje su pravne posljedice njihovog sklapanja, na što se treba paziti kad se razmišlja o sklapanju i slično. Ali to, naravno, niti je dovoljno niti uklanja obvezu države da informira građane u području za koje zna da je problematično, a posebno ako je u pitanju dobrobit iznimno ranjive skupine kao što su starije osobe kojima je potrebno uzdržavanje jer se ne mogu više same adekvatno skrbiti o sebi - ističe Šimonović Einwalter. Kaže da ne postoje podaci o učestalosti zanemarivanja obveza iz ugovora.

- Mi svakako zaprimamo pritužbe, ali je očekivano da se tek maleni broj zlouporaba i prijavi, jer su starije osobe kao primatelji uzdržavanja često u nemogućnosti to učiniti, recimo zbog zdravstvenog stanja, ili se boje da bi zbog prijave još i pogoršali svoju situaciju. Pritužbe koje smo primali su se odnosile na zanemarivanje, tj. neizvršavanje obveza iz ugovora, čak i na nasilje (verbalno, fizičko) koje su starije osobe doživljavale nakon što su sklopile ugovor ili iskorištavanje osoba teško narušenog zdravlja koje su preminule ubrzo nakon sklapanja ugovora. Primali smo i pritužbe na iskorištavanje starijih osoba, u smislu da su sklopile jedan od ovih ugovora iako boluju od uznapredovale demencije, ali su formalno poslovno sposobne. Problem je i dugotrajnost sudskih postupaka za raskid ovih ugovora, koji traju više godina. U jednom predmetu je riječ o pet godina, a u drugom je pripremno ročište zakazano nakon dvije godine, i to tek nakon što smo se obratili tom konkretnom sudu, postupajući po pritužbi - kaže naša sugovornica. I ona, kao i pravnica SUH-a, kaže da je najveći problem što građani ne znaju dovoljno koje su pravne posljedice sklapanja ovih ugovora.

- Problem je i što daju preveliko povjerenje osobama s kojima ih sklapaju da će uložiti sav potreban trud da bi ih adekvatno uzdržavali, ali i što nema dovoljno zaštitnih mehanizama – recimo, suci i javni bilježnici bi trebali moći u svakom slučaju i pouzdano provjeriti je li starija osoba lišena poslovne sposobnosti pa ne može sklopiti valjani ugovor ili je li davatelj uzdržavanja osoba iz sustava socijalne skrbi, što je također prepreka za njihovo sklapanje. Problem je i što nije jasno propisano što uzdržavanje kroz ove ugovore podrazumijeva pa se u praksi pokaže da su ta očekivanja bitno drukčija – npr. samo plaćanje računa i kupnja namirnica, iako je starijoj osobi potreban i cijeli niz drugih načina pomoći – recimo prijevoz do liječnika, čišćenje stana, nabava lijekova i slično. I konačno, problem je što sudski postupci za raskid ovih ugovora nisu žurni, iako bi uistinu trebali biti. Zato je potrebno mijenjati i Zakon o parničnom postupku, na način da se sudski postupci za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju propišu kao žurni - zaključila je pučka pravobraniteljica