Nedavni slučaj nestanka, a potom i užasna vijest o smrti zagrebačkog studenta Karla Kurtanjeka, potresla je mnoge roditelje u Hrvatskoj.
Prema podacima MUP-a tijekom prošle godine u Hrvatskoj je iz roditeljskog doma pobjeglo 368 djece, a iz odgojnih ustanova njih čak 1392.
Zanimljivo je da su se na bijeg iz obiteljskog doma u većem broju odlučile djevojčice - pobjeglo ih je čak 240, dok su dječaci gotovo upola manje bježali. Lani je njih 128-ero revoltirano zalupilo kućna vrata i nestalo.
Najčešći razlozi odlaska iz obiteljskog doma su avanturizam i skitnja (236), obiteljski problemi (50) i problemi u školi (14), dok u 68 slučajeva nisu utvrđeni razlozi bijega.
Posebno zastrašujuće zvuči podatak da je 47-ero djece koja su napustila roditeljski dom bilo mlađe od 14 godina, kao i informacija da je nad četvero djece za vrijeme bijega počinjeno kazneno djelo.
Na bijeg iz odgojne ustanove također se u većem broju odlučuju djevojčice (849) nego dječaci (543). Razlozi zbog kojih djeca bježe iz domova najčešće su izbjegavanje odgojne mjere u ustanovi (412) i problemi adaptacije (252), a među njima, preko dvjesto ih se nakon dopusta provedenog kod kuće nisu vratili u ustanovu. U 527 djece nije utvrđen razlog bijega iz ustanove.
Sve su ovo podaci koje je prikupio Ured pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević i koji se nalaze u njezinom izvješću o radu za 2018. godinu.
Ured pravobraniteljice je tijekom 2018. godine pratio MUP-ovu Nacionalnu evidenciju nestalih osoba dostupnu na stranici www.nestali.hr i tražio izvješća o postupanju policije, kao i ustanova iz kojih su djeca pobjegla te Centara za socijalni rad za svako pojedino dijete koje se vodilo kao nestalo.
Praćenjem postupanja nadležnih tijela u 24 slučaja službeno objavljenih nestanaka, uočili su da baza podataka nije redovito ažurirana te da se neka djeca vode kao nestala iako su u međuvremenu pronađena.
- U Nacionalnoj evidenciji petero djece vode se kao nestala dulje od godinu dana, četvero je u „bijegu” dulje od šest mjeseci, a desetero, od kojih su neki u dobi od 14 i 15 godina, dulje od tri mjeseca.
Ako nisu u međuvremenu pronađena, a zaboravili su ih izbrisati iz evidencije nestalih, postavlja se pitanje što se s njima događa i kako je moguće da do sada nisu pronađena niti su o njihovom nestanku alarmirani mediji kako bi se u traganje uključio veći broj građana od kojih se mogu pribaviti korisna saznanja o njihovoj mogućoj lokaciji – upozorava pravobraniteljica Pirnat Dragičević.
Ured pravobraniteljice je pratio i slučaj dvanaestogodišnje djevojčice koja je učestalo bježala iz ustanove u koju je bila smještena, a za koju se zbog njezinog rizičnog ponašanja (konzumiranje opojnih droga, samoozljeđivanja) opravdano strahovalo da će postati žrtva kaznenog djela, no policija ju unatoč traganju nije uspjevala pronaći.
Djevojčica je čak uspjela prijeći državnu granicu te je nakon tri mjeseca pronađena u Italiji.
Ovaj slučaj, smatra pravobraniteljica, kao i slučajevi djece koja se u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba vode duže vrijeme, pokazuju kako postupanja nadležnih tijela nisu dovoljno učinkovita u situacijama bijega djece koja imaju izražene probleme u ponašanju.