Cijepljenje protiv koronavirusa u Hrvatskoj je započelo 27. prosinca, a u više od dva mjeseca, koliko je prošlo od prve vakcinacije, utrošeno je 226.619 doza cjepiva i cijepljeno samo 166.382 osobe.
Kako je kazala je primarius Vera Katalinić-Janković iz Ministarstva zdravstva s dvije doze je cijepljeno 60.237 osoba, a s jednom 106.145 osoba.
O koliko se sporom ritmu cijepljenja radi još je očitije kad ovu pandemiju koronavirusa usporedimo s nekadašnjom epidemijom velikih boginja. Epidemija velikih ili crnih boginja u Europi, u ožujku 1972. izbila je upravo u Jugoslaviji, a tada je samo nekoliko tjedana trebalo zdravstvenim djelatnicima da procijepe čak 18 milijuna ljudi. Od tog broja u Hrvatskoj je do 7. travnja 1972. cijepljeno preko dva milijuna ljudi.
Prije 49 godina ova je zaraza u bivšoj državi odnijela oko 40 života, a COVID-19 je samo u Hrvatskoj do sad usmrtio točno 5555 osoba. U doba kada smo imali domaću proizvodnju cjepiva, Imunološki zavod je za jedan vikend proizvodio po 700.000 doza cjepiva, a u tri dana cijepilo se 2,2 milijuna građana Hrvatske.
Imunološki zavod nekad je proizvodio vlastita živa atenuirana virusna cjepiva što je vrlo složeno. Proizvodili su cjepiva protiv velikih boginja, ospica, rubeole, a danas nemaju dozvolu ni za proizvodnju protuotrova za zmijski ugriz, kao ni cjepiva za tetanus. Potpuno su devastirani. Da su uspjeli zadržati proizvodnju virusnih cjepiva, kako kaže Lidija Jagarinec, djelatnica Zavoda i sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u Imunološkom zavodu, mogli su danas proizvoditi vektorsko cjepivo, ne po svojoj, nego po tuđoj recepturi.
Nakon što su se još donedavno govorili kako će do ljeta uspješno procijepiti čak 70 posto građana protiv COVID-a, hrvatski dužnosnici i epidemiolozi HZJZ-a sad navode kako će do sezone cijepiti tek 50 posto starijeg stanovništva.
- Do sada je u Hrvatsku stiglo 328.000, a u ožujku očekujemo više od toga - 426.000 doza. Moći će se više cijepiti nego sada, još uvijek je naglasak na starijima i osobama s kroničnim bolestima. Počelo se i s punktovima za cijepljenje koji imaju organizacijske prednosti, primjerice može se više ljudi naručiti u kraćem vremenskom razdoblju, mogu se bolje iskoristiti sve doze cjepiva – kazala je danas epidemiologinja Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja HZJZ-a.
Više je nego jasno kako je u Hrvatskoj, kao i u ostalim članicama EU-a izuzev Mađarske, došlo do potpunog fijaska planiranog tempa cijepljenja protiv COVID-a pa se sad upomoć zove i Rusija i priprema dokumentacija kupnju za milijun doza ruskog cjepiva Sputnik V.
Na konferenciji Stožera ministar zdravstva Vili Beroš komentirao je i nabavu ruskog cjepiva.
- Mislim da je legitimno nastojanje Vlade da svojim građanima osigura sve što nudi znanost i struka. To ne znači da odustajemo od zajedničke nabave EK i EU, ali ako i dalje bude poteškoća pri isporuci cjepiva koja su dogovorena i proizvođači su se obvezali isporučiti ih, mi ćemo sagledavati i druge mogućnosti koje su komplementarne sa zakonima EU ali i našim zakonima. Naša primarna intencija je osigurati sigurnost, kvalitetu i učinkovitost cjepiva. Dok nema dokaza za to, nećemo uvesti cjepivo - kazao je Beroš.
Podsjetio je da naš zakon omogućava interventni uvoz cjepiva koji dozvoljava HALMED na osnovu dokumentacije koja opisuje niz elemenata tog cjepiva.
"Uputili smo putem Ministarstva vanjskih poslova dopis u Rusiji i zatražili tu dokumentaciju. Jučer smo o tome razgovarali s ruskim veleposlanikom i zamolio sam ga za dostavu te dokumentacije. To je taj koncept, ne uklanjamo se od zajedničke nabave, ali ako bude i dalje poteškoća u isporuci cjepiva, naše je pravo voditi računa o zdravlju građana - kazao je Beroš.
Ministar veli da je prekretnica u razmišljaju o ruskom cjepivu bio članak u Lancetu koji je objavio rezultate njihovih kliničkih ispitivanja. "Rusi kažu da su dovoljno velike količine prisutne na tržištu i uvjeravaju nas da ako se naš regulator odluči za interventni uvoz, da mogu osigurati veće količine - tumači Beroš.
Kako je to bilo 1972. godine s velikim boginjama?
Velike boginje u tadašnju Jugoslaviju 1972., unio je muslimanski hodočasnik iz okolice Prizrena, vrativši se s hadžiluka na Bliskom istoku. Bolest nije bila prepoznata na vrijeme i prije nego je inicijalni nositelj umro uspio je zaraziti još 11 ljudi, uključujući i medicinsko osoblje koje mu je pokušavalo pomoći. Tek nakon što je poslije njegove smrti simptome variole dobio i njegov brat utvrđena je prava dijagnoza, te je s njome krenuo i kaos: vojska i policija na ulicama, skafanderi, plinske maske, ograničeno kretanje...
Deset godina kasnije, redatelj Goran Marković snimio je po događaju horor Variola Vera, filmsku priču o tome kako se društvo s političkim karijeristima teško može nositi s bilo kakvom većom krizom.
Bila je to posljednja epidemija u zadnjih pola stoljeća na ovom području prije pojavljivanja koronavirusa. Bolest se ispočetka manifestirala visokom temperaturom, a ubrzo su slijedile promjene na koži koje prelazile u plikove i kraste, a potom nastupalo i unutrašnje krvarenje, otkazivanje vitalnih organa te mučna smrt. Bolest je iskorijenjene iz zemlje u roku dva mjeseca.
Zadnji preživjeli pacijent napustio je bolnicu 19. svibnja 1972.