Državi bi možda bilo najbolje da se prestane i ovako rijetko truditi napraviti neki pomak za potrošače jer u posljednje vrijeme malo toga što pokuša doista i završi s benefitom za građane, piše Jutarnji list.
Tako su završile i nedavne izmjene Zakona o potrošačima prema kojima trgovci za robu koja je na akciji više ne moraju pisati realnu cijenu, nego najnižu cijenu u posljednjih 30 dana.
To je, naime, potrošače trebalo zaštititi od "lažnih akcija", a zapravo je završilo nikad besmislenijom situacijom u kojoj kupci, barem kad su u pitanju katalozi prodavaonica, više praktički ne dobivaju nikakve informacije o cijenama proizvoda - osim krajnje cijene - te ne mogu pratiti kolika je stvarna, početna cijena proizvoda, koliko je on, zapravo, snižen i je li oglašena cijena ona s popustom ili realna cijena.
To se najbolje vidi na primjeru kataloga trgovačkih lanaca iz kojih su akcije gotovo pa isparile, ali su zato prepuni "posebnih prilika", "super cijena" i sličnih sintagmi koje sugeriraju da je proizvod povoljniji od realne cijene, ali nema informacije koliko bi ona iznosila, kao niti zakonom propisane najniže cijene u posljednjih 30 dana.
Što se tu, zapravo, dogodilo?
Odgovor smo potražili kod Ministarstva gospodarstva koje nam je pojasnilo kako postoje određene iznimke odnosno situacije u kojima trgovci, u slučaju sniženja, prilikom oglašavanja u katalozima ipak nisu dužni pisati najnižu cijenu proizvoda u posljednjih 30 dana, a sudeći po tome kako ti katalozi izgledaju, upitno je mogu li se nazivati iznimkama.
Dva scenarija
Uglavnom, riječ je o dvjema situacijama koje vrijede za slučajeve kada trgovac određuje poseban oblik prodaje na više svojih prodajnih mjesta, ali je u prethodnih 30 dana koji su tome prethodili za robu koja je na akciji primjenjivao različite cijene u različitim trgovinama.
Naprimjer, ukoliko nekom takvom proizvodu - recimo šamponu- odluči umanjiti cijenu za 30 posto, s obzirom da je taj šampon imao različitu maloprodajnu cijenu u različitim trgovinama, tada će mu se ovisno o prodavaonici razlikovati i snižena cijena pa onda nije u mogućnosti navesti najnižu maloprodajnu cijenu u posljednjih 30 dana.
Također, ukoliko trgovac određenoj robi koju je u različitim prodavaonicama prodavao po različitim maloprodajnim cijenama odluči na poseban period odrediti jedinstvenu sniženu cijenu - recimo, da taj isti šampon u promotivnom razdoblju košta 1.99 eura, također neće biti dužan navesti najnižu redovnu cijenu u posljednjih 30 dana jer se ona također razlikovala ovisno od trgovine do trgovine nego samo sniženu.
Što pokazuje praksa
"Napominjemo da obavijesti o cijenama robe u oglašavanju, kao i svaka druga informacija upućena potrošaču, moraju biti istinite i točne. Slijedom navedenog, pri oglašavanju ovog posebnog oblika prodaje trgovac ne smije iznositi poruke - u katalozima i u drugim oblicima oglašavanja, primjerice u reklamama - kao što je postotak sniženja ili druge poruke koje bi potrošača mogle navoditi da je proizvod po određenoj cijeni dostupan u svim prodavaonicama, ako to nije i stvarno slučaj, budući da bi se suprotno moglo smatrati zavaravajućom praksom", poručili su iz Ministarstva.
Kako to izgleda u praksi provjerili smo na primjeru posljednjeg Konzumova kataloga, ali više-manje isto je i kod ostalih - u njemu 150 od 240 artikala ima oznaku "super prilika" - dakle bez informacije o najnižoj cijeni - a samo za njih 90 označeno je da su na akciji.
Svima onima koji su dosad tjedne kupnje planirali iz kataloga sada je znatno teže pratiti akcije i uštede, a informacija o cijenama proizvoda nikad nije bilo manje.
Pa je možda stiglo vrijeme za zapitati se, tko je od tih posljednjih zakonskih izmjena doista profitirao?