DW donosi priču novinara Miodraga Zarkovića koji se ovih dana nalazi u Ukrajini.
Zarković ovih dana izvještava s istoka napadnute zemlje, gdje, kako kaže, srpske dobrovoljce ili plaćenike ne susreće.
- Čuo sam da ih ima pedesetak, ali nemam potvrde. Svakako ih nema onoliko koliko ih je bilo 2014. ili 2015. godine. Sad se ne može doći na par tjedana ili mjeseci, da se ratuje pa da se ide kući, niti ima dobrovoljačkih odreda. Jednostavno, stranci se mogu prijaviti u vojsku Donjecke ili Luganske Republike kao i bilo tko drugi, i da redovno služe ili sklope ugovor - rekao je novinar za Deutsche Welle.
Predrag Petrović iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku rekao je da su Srbi ranije na istočnom ukrajinskom frontu predstavljali neki faktor, pri čemu su najčešće bili snajperisti.
- Ali sad kad imamo dvjesto tisuća ruskih vojnika, oni ne predstavljaju ništa niti mogu odlučujuće doprinijeti nečemu na bojištu - zaključio je Petrović.
Ipak, na ratištu je opet Dejan Berić, snajperist koji je na istoku Ukrajine gotovo stekao status ikone.
- Berić je ranije radio na gradilištu u Rusiji, i u ratištu je vidio izlaz iz svoje ekonomske situacije jer je imao velike dugove u Srbiji - otkrio je Petrović.
Upravo zato, pojasnio je, pogrešno je govoriti isključivo o "plaćenicima" ili "psima rata".
- Pod psima rata podrazumijevamo ljude koji odlaze kako bi se borili za veću nadoknadu od lokalaca koji se bore u sukobu. Ima nekoliko takvih u redovima Wagnera koji su ratovali u Ukrajini pa išli u Siriju - kazao je Petrović.
Dosta se pisalo o Srbima koji su se priključili zloglasnoj ruskoj privatnoj vojsci Wagner. Neki od njih osuđeni su pred srpskim sudovima zbog sudjelovanja u borbama, a neki od njih su se nakon blažih presuda vraćali u Ukrajinu, pa i izjašnjavali u medijima.
- Barut se pod kožu uvuče. Adrenalin je odličan, pun neizvjesnosti, kao seks u divljini - prenio je BIRN ranije riječi Stevana Miloševića koji se kao snajperist borio u Donbasu.
Kasper Rekawek iz Centra za istraživanje ekstremizma C-REX na Sveučilištu u Oslu rekao je da je na početku sukoba bilo stotinu ili više Srba, među njima dosta njih iz Bosne.
- Dio je bio organiziran preko četničkih pokreta, drugi su plaćenici. Treći su ljudi koji su već živjeli u Rusiji ili Bjelorusiji, mahom radili na gradilištima, pa su ostavili alate i uzeli puške. Četvrti kanal regrutacije bila je francuska organizacija Unité Continentale, koja je podržavala Šešelja i uvijek bila prosrpska - rekao je Rekawek, jedan od najvećih stručnjaka za strane dobrovoljce na ukrajinskom ratištu.
No, većina boraca iz tih početnih dana rata u Ukrajini ostala je u Srbiji. Neki su dobili uvjetne kazne, ali su sada slobodni ljudi koji šetaju Beogradom.
Hrvati u zloglasnoj postrojbi
Za starije među dobrovoljcima ili plaćenicima, rat u Ukrajini je prilika da opet preko nišana gledaju stare neprijatelje iz devedesetih, prenosi N1. Tijekom godina se više desetaka Hrvata pridružilo puku Azov, isprva paravojnoj formaciji, koja je sada dio Nacionalne garde pod komandom ukrajinskog ministarstva unutarnjih poslova.
Početkom ožujka glasnogovornik ruskog ministarstva obrane tvrdio je da se samo u prvom tjednu rata dvjestotinjak "plaćenika" iz Hrvatske preko Poljske prebacilo u Ukrajinu.
Zbog toga je i hrvatski veleposlanik pozvan na razgovor u Moskvi. Dobrovoljci su se, tvrdi glasnogovornik, "pridružili jednoj od jedinica nacionalista na jugoistoku Ukrajine".
Upravo Azov vodi borbe na jugoistoku, u Mariupolju, gradu koji je danima pod žestokom artiljerijskom paljbom ruske vojske i u humanitarnoj krizi.
Premda su hrvatski mediji razgovarali i s dobrovoljcima koji su išli u druge dijelove Ukrajine, i ništa nemaju s ovim zloglasnim pukom, najviše se pisalo o onima u Azovu.
- Ne može se generalno reći da su svi borci iz Hrvatske takvi, ali očito da jedan dio ljudi ima sklonosti ka fašističkim stavovima - rekao je Predrag Petrović o dobrovoljcima u redovima Azova.
Dinamovac se obračunava sa 'Srbima, banditima i komunistima'
Glavni regruter za ukrajinski front je Denis Šeler, koji je šest godina ratovao u Azovu.
Ranije istaknuti ultras zagrebačkog Dinama, Šeler je postao svojevrsna medijska zvijezda, a u nekim intervjuima je prijetio da će u Hrvatskoj "poteći krv" jer zemlju vode "banditi, bivši komunisti, puno Srba" koji "ljube guzicu Europskoj uniji, ismijavaju domoljube i uvode politiku seksualnih perverzija", navodi DW.
Šeler je ovih dana rekao da ide na front, ali da su smiješne tvrdnje Moskve da je tamo prebacio stotine Hrvata.
- Jedan od glavnih motiva Hrvata je da se bore protiv Rusa, ali i protiv Srba, to jest velikosrpskih agresora. Tamo se na neki način na ratištu sreću isti ljudi kao devedesetih, ali ima i mlađih ljudi. Svakako ideje iz ratova devedesetih njih progone i motiviraju ih da se bore - zaključio je Petrović.
Razni motivi
Zanimljivo je to što i srpski i hrvatski dobrovoljci javno pričaju o višim razlozima uključivanja u rat. Nitko ne priznaje da ratuje za novac ili da bi iživio svoje fantazije.
- Svi će reći da idu iz humanitarnih razloga, i to može biti točno. Ali to mogu biti i stvari koje se događaju kod kuće, da se odlazak na ratište vidi kao bijeg od problema i odlazak u nešto smisleno - rekao je Rekawek iz C-REX-a.
I on dodaje da strani dobrovoljci nisu bitan faktor. Izvori iz Ukrajine mu kažu da, usprkos pozivima predsjednika Volodimira Zelenskog, očekuju najviše nekoliko stotina dobrovoljaca iz inozemstva. Strahuju da će rat privuči golobrade mladiće koji "pojma nemaju".
Na slično je za Večernji list upozorio umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Bruno Zorica, koji je i sam obučavao borce Azova.
- Mladima koji žele ići savjetujem da ne idu. Jer to nije sukob BBB-a i Torcide na tribini. Tamo je krvavi rat. Oni imaju srce, ali nemaju vojno iskustvo i temelje. A ukrajinska vojska nema vremena niti da ih prihvati i priprema. Znači, idu u nepoznato i strašno riskiraju svoje živote - rekao je Zorica, prenosi N1.