Iako će se repovi američkih izbora očito potezati još tjednima - ne samo kroz medije, već i po sudovima - sva je prilika da će novi predsjednik SAD-a biti kandidat Demokratske stranke Joe Biden, koji je upravo osvojio Pennsylvaniju i ukupno 284 elektorskih glasova (za pobjedu je dovoljno 270). Američki mediji već su ga proglasili 46. američkim predsjednikom.
Rođen 1942. u Pennsylvaniji, Biden je predavao pravo na više američkih sveučilišta, a aktivni je političar skoro pola stoljeća: od 1973. do 2009. kao senator države Delaware (u tom razdoblju je šest puta zaredom reizabran u Senat), a od 2009. do 2017. kao potpredsjednik SAD-a u administraciji Baracka Obame. Dva puta se neuspješno kandidirao za demokratskog predsjedničkog kandidata (1988. i 2008.), pa se može reći da mu je ovo „treća – sreća”.
Svoju predsjedničku kampanju fokusirao je na nacionalnu borbu protiv pandemije koronavirusa, nudeći znanstveniji i ozbiljniji pristup pandemiji i poštivanju epidemioloških mjera od svog republikanskog rivala. Američkim biračima poručivao je da ima „sigurnu ruku koju zemlja treba da prebrodi ovu krizu”.
Promjenu političkog kursa u odnosu na Trumpa možemo očekivati i u vanjskoj politici. Biden je već obećao da će mu prvi predsjednički potez biti vraćanje SAD-a Pariškom sporazumu o klimi, iz kojeg je Trump istupio. Može se očekivati i povratak SAD-a u nuklearni sporazum s Iranom, iz kojeg je Trump također istupio.
Također se očekuje i zaustavljanje gradnje Trumpova zida prema Meksiku, kao i obnavljanje čvršćih veza s EU i NATO-om, koje je Trump ciljano olabavio. Za razliku od Trumpa, kojem je glavni geopolitički neprijatelj bila Kina, Biden će američku oštricu vjerojatno vratiti na Rusiju.
Plus za Balkan, minus za Bliski Istok
Jačanje američkih veza s EU mogla bi biti dobra vijest za stabilnost Balkana, osobito za BiH, pogotovo što je Biden za vrijeme jugoslavenskih ratova, kao član delegacije američkog Senata, posjetio Sarajevo i Beograd te relativno dobro poznaje balkanske relacije. Odmah je prepoznao pogubnost velikosrpske politike te je među prvim zapadnim političarim nazvao Slobodana Miloševića ratnim zločincem, a u svom izvještaju Senatu već je te 1993. tražio vojnu intervenciju NATO-a protiv vojske RS-a.
No, kao potpredsjednik SAD-a snosi odgovornost za dvije imperijalističke agresije - na Libiju i Siriju - u kojima je SAD sudjelovao pod krinkom zaštite ljudskih prava i širenja demokracije. Rezultat tih „demokratskih intervencija” su stotine tisuća mrtvih, milijuni raseljenih i uništenje (Libija), odnosno teško oštećenje (Sirija) dva stabilna, sekularna i multietnička muslimanska društva.
Trump je u kampanji Bidena optuživao da je „ekstremni ljevičar” i „socijalist” koji će uništiti Ameriku. Naravno, to je budalaština: Biden je notorni kapitalist, dakle ekonomski desničar. No da je imao bolje suradnike, Trump mu je iz biografije mogao izvaditi epizodu u kojoj Biden hvali – komunizam. I to – jugoslavenski.
Pritom Trump nije morao angažirati horde istražitelja koji bi kopali po Bidenovoj prošlosti. Bilo je dovoljno da netko iz njegova tima pročita Bidenove memoare „Promises to Keep” („Držati obećanja”), u kojima Biden opisuje i svoj boravak 1979. u Jugoslaviji, kada je kao član američke državne delegacije došao na sprovod najbližeg Titova suradnika Edvarda Kardelja.
Iznenađenje u Jugoslaviji
U tim memoarima Biden govori o Titu s neskrivenim simpatijama, nazivajući ga „genijem”:
„Od 1945. do 1980. Josip Broz Tito vladao je Jugoslavijom ličnošću, odlučnošću i efikasnom tajnom policijom. Lukavi stari komunist održao je zajedno etnički i religijski pomiješanu federaciju. Bio je potreban određeni genij kako bi se ta multietnička federacija održala zajedno, i taj određeni genij bio je Tito”, piše Biden, koji se tom prilikom sastao s Titom u splitskoj vili „Dalmacija”, a posjetio je i Zagreb.
„Zagreb je bio sjajan i čist, s građevinama iz habsburške ere”, a ljudi su „vozili pristojne automobile i nosili odjeću živih boja”, piše Biden, koji je i u Splitu „stekao dojam da je ljudima dobro” i da, baš kao i u Zagrebu, voze „pristojne automobile”.
„Postojao je prostor za osobno izražavanje u Splitu, postojala je otvorenost i kapitalizam unutar sustava. Ljudi su vodili restorane i trgovine kao privatna poduzeća”, opaža Biden.
Boravak u Jugoslaviji nagnao je tada 37-godišnjeg senatora da zaključi kako komunizam nije „veliki monolit koji je isti u svakoj zemlji”.
„Već mi se počela sviđati Jugoslavija, nije bila ono što sam očekivao. Očekivao sam komunističko sivilo i dosadu”, piše Biden, ističući da je umjesto toga u Jugoslaviji „postojao osjećaj koji niste imali u drugim zemljama iza željezne zavjese”.
Bez obzira na ove mladenačke impresije iz „komunističke zemlje koja nije siva”, treba reći da Biden ne pripada progresivnom krilu Demokratske stranke, kamoli onom socijalističkom – okupljenom oko senatora Bernieja Sandersa – te ne treba očekivati da će Amerika pod Bidenom postati zemlja proleterska.