Svjedočenjem Verice J., tadašnje djevojke danas pokojnog Karmelina Fistanića koja je bila s njim u automobilu u trenutku kada je ubijen, nastavljeno je na splitskom Županijskom sudu suđenje Stjepanu Ringwaldu (49), Jerku Piriću (36) i Vladi Zoloti (48).
Podsjetimo, Ringwalda optužnica ŽDO-a tereti da je zajednički i dogovorno s Pirićem i Zolotom dogovorio i realizirao Fistanićevo ubojstvo 9. studenog 2019. godine na Jadranskoj magistrali na ulazu u Omiš.
Svjedokinja i žrtva potvrdila je sve što je rekla na ispitivanju na ŽDO-u, a to je da su ona i Karmelino tog jutra ustali rano, popili kavu i krenuli iz Piska u Omiš te da su poslije trebali ići na jedan pogreb. Ona je otišla u stan, a Karmelino je otišao u trgovinu i poslije ju je čekao u kafiću. Kad su krenuli, stali su na benzinsku crpku i potom u fast foodu kupili sendviče za jesti, a kako su im umaci iz sendviča kapali, stali su na izlazu iz Omiša pojesti ih.
- Sjedila sam na suvozačevom sjedalu i gledala na desno prema moru. U jednom sam trenutku čula udarac, mislila sam da nas je netko udario u auto. Okrenula sam se i vidjela Karmelinovu glavu, gledao je u lijevo, a iz glave je šikljala krv. Viknula sam: "Ljubavi, pucaju u nas". Vidjela sam jedan metalni dio oružja i samo dio ruke počinitelja, a ne znam je li imao rukavice ili je bila navučena tamna jakna preko ruke. Čula sam još dva hica i od šoka sam se počela odmicati udesno prema svojim vratima, bojala sam se da sam ja slijedeća, da će me ubiti. Taj je čovjek bio na motoru, odjeven u crno, nisam vidjela je li još netko bio s njim. Pobjegao je prema Makarskoj. Kad sam otvorila svoja vrata, izašla sam i vikala u pomoć, skupili su su ljudi, s jednog mobitela neke žene sam zvala svog sina jer sam se bojala i za njegov život - kazala je svjedokinja koja je, odgovarajući na pitanja branitelja, odgovorila da, koliko ona zna, Karmelino nije bio upetljan u nikakve nezakonite poslove poput droge i slično.
Odgovorila je i da ne zna da je Karmelino primio ikakav veći novčani iznos prije ubojstva osim što je dobio novac od najma kafića.
Rekla je i da ne može prepoznati nikoga kao ubojicu jer ga nije vidjela te da Ringwalda ne zna, a Pirića i Zolotu zna iz viđenja. Nije primjetila niti da ih je itko pratio prije samog događaja te da ne zna koji bi mogao biti motiv ubojstva.
Ringwald joj je, dok joj je postavljao pitanja, kazao da se smiri, da vidi da je isprepadana te da mu o njenom iskazu ovisi život. Odgovorila mu je da ne zna koliko je motor bio udaljen od vozila, da ne zna tko je bio na motoru i kako je građen te da ne bi mogla prepoznati dio ruke koji je vidjela.
Upravo oko tog dijela ruke vodila se žučna polemika. Naime, Pirićeva odvjetnica Doris Košta pročitala je njen iskaz iz istrage gdje je rekla da je taj dio ruke bio dlakav, pa ju je pitala što za nju znači dlakava ruka. Tražila je da se svjedokinja okrene i da joj sva tri okrivljenika pokažu ruke, a da ona prepozna je li koja od njih ta "dlakava ruka". Sutkinja Ivona Rupić odbila je taj prijedlog nakon što je svjedokinja rekla da ne bi mogla prepoznati ruku i da je tada na ŽDO-u rekla da je bila dlakava ruka jer joj se možda tako činilo tada.
- Ne želim gledati njihove ruke - promrmljala je svjedokinja.
Ringwaldov odvjetnik Boris Majić pitao je sutkinju zašto ne dopusti prepoznavanje ruke.
- Što je za nju dlakava ruka? Neka pogleda ruku Ringwalda, zašto ga ne bi isključila? - pitao je Majić podržavajući Koštin prijedlog. Na sve ovo "skočila" je Rene Laura, zamjenica ŽDO-a žestoko se usprotivivši ovakvom zahtjevu obrane.
Svjedokinja je kazala i da ne zna je li Karmelino bio u fizičkom ili verbalnom sukobu s Pirićem, a da zna da su imali sudski spor oko zapaljenog kafića "Reful".