Štern: "Sreća je što u ovoj krizi imamo LNG terminal na Krku, ali nam rafinerija u Rijeci ne radi punim kapacitetom, a cijene energenata divljaju"

U Ukrajini bjesni rat, pa je Zapad ekonomski potpuno blokirao Rusiju – energetskog diva. Cijene plina rastu, a isto je i s naftom i njezinim derivatima. Hoćemo li imati dovoljno plina za naše potrebe i treba li u tom smislu širiti kapacitete LNG terminala na Krku?

– U normalnim uvjetima ne bi trebalo jer se radi o jako velikom ulaganju, a ono onda zahtijeva i veliko tržište. Međutim, ovdje je riječ o jednoj ekstremnoj situaciji, no i dalje su postojeći kapaciteti dovoljni za opskrbu tržišta plinom čak i u ovim otežanim uvjetima – kaže Davor Štern, naš vodeći stručnjak za pitanja energetike.

Nema strategije

LNG terminal na Krku tako se na kraju, unatoč sumnjama koje su iskazivane prigodom njegove gradnje, pokazao kao dobra i pametna investicija.

– Čak i neophodna u ovakvim okolnostima. Rekao bih, plina nam neće nedostajati, ali zato će mu cijena rasti. I zato bismo ga sami trebali proizvoditi, a naša proizvodnja je u odnosu na uvoz sada ispod četrdeset posto, što nikako nije dobro – veli Štern.

Zato je, napominje Štern, nužan dogovor Vlade s Ina-MOL-om.

– Očito je da država i Ina kao trgovačko društvo nemaju iste interese pa su razgovori u tom smislu nužni da bi se oni uskladili. Svjedoci smo da to razmimoilaženje između dvaju partnera traje već dulje vrijeme, i to prije svega jer nema definirane državne strategije po tom pitanju niti je ona usuglašena s Ina-MOL-om. A to treba učiniti čim prije jer je situacija kompleksna i abnormalna. Na Vladi je da upravlja državom i brine se o njezinim potrebama i interesima. Međutim, sama činjenica da je ugašena rafinerija u Sisku, a da ona u Rijeci ne radi od studenoga do travnja – zabrinjavajuća je. Nama bi u interesu bilo da radi i rafinerija u Sisku, koju je MOL ugasio jer nije poslovala rentabilno, kao i da ona u Rijeci funkcionira punim kapacitetom, no MOL-u to očito na razini grupacije ne odgovara jer na taj način racionalizira troškove poslovanja – veli Štern.

Rafinerija u Rijeci je 2020. preradila pet puta manje hrvatske nafte nego 2019. Ina je najavila da će zbog Vladine odluke o ograničavanju cijena naftnih derivata svoja premium goriva prodavati samo do isteka postojećih zaliha, zbog "značajnog negativnog utjecaja na poslovanje kompanije".

Skladištenje plina

Unatoč svemu, naš sugovornik je uvjeren da Vlada ima mogućnosti realizirati svoje interese u Ina-MOL-u.

– To prije jer je vlasnik toga trgovačkog društva s 44,9 posto. Cijene nafte i njezinih derivata će eksplodirati, a Vlada ih neće moći kontrolirati samo snižavanjem stope PDV-a na cijenu goriva i marži. Mi bismo u ovoj kriznoj situaciji sami morali prerađivati naftu – predlaže Štern. U tom smislu činjenica da smo svojedobno prodali veliko naftno polje u Rusiji "Bijele noći" pokazala se dugoročno kao loš potez za Hrvatsku i njezinu energetiku. 

Kako funkcionira LNG terminal u Omišlju na Krku?    

– Kupac zakupljuje kapacitet sukladno svojim potrebama, a bez obzira u kojoj će ga mjeri na kraju iskoristiti, platit će ga jednako. Hrvatska, dakle, ne prodaje plin, već kapacitete, skladišti ga i uplinjava. Plinovodi su u Europi građeni u pravcu istok – zapad jer plin tradicionalno dolazi iz Rusije. No na ovaj način omogućava se opskrbljivačima na tržištu uvoz plina iz raznih izvora. U tom slučaju može se utjecati na likvidnost tržišta, a dugoročno i na konkurentnost cijene. U širem kontekstu, ovaj je projekt građen za tržište srednjoistočne Europe.

Plin se najčešće koristi za rad termoelektrana, industrijskih postrojenja i grijanje. Do prije nekoliko godina, šezdeset posto plina dolazilo je iz domaće proizvodnje – sa sjevernog Jadrana i iz Podravine. Danas je, kako je već istaknuto – obrnuto: proizvodimo manje od četrdeset posto plina, a ostalo uvozimo.